Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kazao je povodom izjave člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Harisa Silajdžića da građani Bosne i Hercegovine očekuju izvinjenje crnogorskih zvaničnika, da je to učinio još 2004. godine u Sarajevu. "Tada sam iskazao žaljenje zbog tragedije koja se dvedesetih desila u Bosni i Hercegovini, rata koji je odnio mnogo života, izazvao ogromna materijalna razaranja i ostavio užasne posljedice. Tada sam iskazao i odnos prema žrtvama, osudio zločine i zločince i saopštio da oni treba da budu kažnjeni", kazao je Vujanović. A o suštini i političkoj pozadini formalnih izvinjenja, ali i potrebi stvarnog suočavanja Crne Gore sa ulogom u ratu u Bosni i Hercegovini razgovaramo sa sa Mirsadom Tokačom.
RSE: Gospodine Tokača, kako komentarišete poziv Harisa Silajdžića Filipu Vujanoviću ili nekom drugom visokom crnogorskom zvaničniku da se izvini u ime Crne Gore zbog neodgovarajućeg ponašanja crnogorskih vlasti u prošlosti?
Tokača: Ne znam da li bih to mogao nazvati neodgovarajućim ponašanjem. To je bilo potpuno neodgovorno ponašanje u mnogim svojim aspektima, podsjećalo na zločine koji su se desili u Bosni i Hercegovini, teška krivična djela, zločine protiv čovječnosti, a ne spadam u one koji smatraju da će politička izvinjenja doprinijeti bilo čemu. Ja bih volio da je gospodin Silajdžić tražio da se ljudi u Crnoj Gori organizuju i da sami sebi ponude odgovore o njihovoj nedavnoj prošlosti. Ispitivanje odnosa koji su nastajali devedesetih godina u Bosni i Hercegovini i sve ono što je u negativnom smislu bila uloga građana Crne Gore, funkcionera Crne Gore u događajima u Bosni i Hercegovini. Prije toga formalna izvinjenja mislim da ne mogu nikome donijeti ništa i zapravo su daleko od suštine koja je nama potrebna.
RSE: U jednom periodu imali smo tih nekih izvinjenja sa raznih strana, da li je njihova težina zapravo samo politička i doprinosi li afirmaciji onih političara koji ih izriču, da li je ona zbog toga formalna?
Tokača: Ja upravo upozoravam na to da su nama potrebna dubinska suočavanja sa prošlošću, a nikakva formalna priznanja jer kome uopće znači priznanje. Ono je vrlo formalne naravi. Kada bi gospodin Filip Vujanović ili bilo koji vršilac važne političke funkcije ne samo u Crnoj Gori, ne radi se ovdje samo o Crnoj Gori, radi se i o Bosni i Hercegovini, radi se i o Srbiji, radi se o Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj u kranjoj liniji, kada bi se odgovorni političari zaista htjeli odgovorno ponašati i istinski suosjećati sa žrtvama zapravo bi oni bili inicijatori različitih stvari u svojim lokalnim sredinama koje bi morale kroz istraživanja, kroz istinu zasnovanu na faktima da se suoče sa vlastitom prošlošću. Tada bi to imalo svoju satisfakciju za žrtve, satisfakciju u krajnjoj liniji za građane Crne Gore jer su mnoge familije u Crnoj Gori zavijene u crno, da tako kažem. Prema tome, ja sam pristalica jednog kvalitativnog odnosa prema prošlošću i nikakvih formalnih izvinjenja koja nikome ništa ne znače.
RSE: Kako gledate na brojne postupke koji se u Crnoj Gori vode, kao što je sudski postupak koji se vodi povodom deportacije Bošnjaka Karadžićevim snagama, a koje nikako da se okončaju i nikako da dobiju svoj epilog?
Tokača: Za mene bi to bio jedan dobar znak kada bi efikasnost sudova bila pokazana, kada bi vladavina prava države Crne Gore bila pokazana upravo kroz te postupke, to bi bio mnogo veći doprinos i pomirenju, izgradnji povjerenja, normalizaciji odnosa između dviju država nego što će bilo koje formalno, svečarsko ili manje više svečarsko izvinjenje donijeti. To bi bio pravi put da sudovi urade svoj dio posla, da političari urade svoj dio posla, da nevladine organizacije urade dio posla i naravno, nauka sa svoje strane.
RSE: Kako onda možemo komentarisati ovaj poziv iz Bosne, s obzirom da se i crnogorski ministar inostranih poslova prije par godina izvinio u Srebrenici, a uz to Crna Gora se trenutno nalazi usred predsjedničke kampanje, da li ima politizacije zločinima i politizacije žrtvama sa svih strana?
Tokača: Naravno, to je već poznato. I gospodin Silajdžić politizira stvar i već godinama lansira već poznate brojke o broju žrtava u Bosni i Hercegovini, manipulira s tim stvarima i tako dalje. Ja kada govorim, ja ne govorim samo o crnogorskim političarima, ja govorim o svim političarima u regionu i zaista vaga kojom bi se to moglo izvagati bi bila vrlo komplikovan instrument. Kada govorim onda govorim potpuno kritički i o bosanskim političarima, a naravno i o ostalim političarima u regionu opet, naravno da je razlika u odgovornosti jednog Silajdžića, jer Silajdžić nije poslao svoje trupe u Crnu Goru, ali, što kažemo mi u Bosni, "nije ni njegovo maslo za ramazana".
RSE: Iako ste pomenuli da ne postoji vaga kojom bi se precizno izmjerilo, gdje je mjesto Crne Gore u nečemo što se zove zločin u Bosni i Hercegovini
Tokača: Ona ima značajno mjesto, naravno, van svake sumnje je da su vojnici Crne Gore u uniformama bivše Jugoslovenske Narodne Armije prisustvovali na ratištima u Bosni i Hercegovini bilo kao rezervisti, bilo kao oficiri i pripadnici drugih formacija, to su nesporne činjenice i time se Crna Gora, ne samo kada je Bosna u pitanju, nego i kada je Hrvatska u pitanju, mora pomiriti i ponuditi tu vrstu odgovora. Mora ponuditi odgovore koliko je tih ljudi poginulo po Bosni. Mora ponuditi odgovore koje su zlocine oni tamo pocinili, znate slucajeva Batka i mnogih drugih.
RSE: Kada pogledamo stanje na političkoj sceni i sve ono što se dešava u posljednje vrijeme i u Bosni i u Srbiji i vezano za Kosovo zapravo negdje vidimo da konflikti nijesu tako daleko kako nam se čine, da li bi upravo ne suočavanje sa prošlošću dovelo do te mogućnosti da se konflikti ponavljaju, da li otvara tu mogućnost?
Tokača: Apsolutno. Nesposobnost svakog društva da ponudi tu vrstu odgovora vodi ta društva ili to društvo u nove konflikte prije ili kasnije. Vi se sjetite Drugog svjetskog rata i mnogih stvari koje su ostale nerazjašnjene nakon toga, a onda su kasnije poslužile kao određena vrsta instrumentarija za podsticanje novih konflikata. Zato mi zagovaramo ne samo nacionalni pristup nego i regionalni pristup ovom problemu. Naravno da Crna Gora sama unutar sebe mora ponuditi sebi odgovore. Crna Gora je bila nešto drugo prije desetak godina, a danas je Crna Gora nezavisna država i upravo zbog svoje nezavisnosti i zbog svoje budućnosti, jer mi ovo ne radimo zbog naše prošlosti, nego zbog naše budućnosti, Crna Gora kao nezavisna država mora sada inicirati neke stvari kako bi ponudila neke odgovore i svojim građanima i sama sebi, zapravo, kako može biti svako od društava, svaka od država uvučena u regionalni ili neke druge sukobe koji mogu prizvesti nesreću i samoj toj državi i njenim susjedima.
