Iako napadi nisu imali nacionalistički motiv, ova je slika za posljedicu imala demonstracije koje su na kraju poprimile antibošnjačku, a potom i antihrvatsku dimenziju.
Napadi na dječake su iskorišteni kao povod, kaže Vlado Jozinović, načelnik Policijske uprave Žepče, te dodaje kako su djeca instruirana sudeći prema transparentima koje su nosila:
„Dole ravnatelj! Smjena uprave! Nacionalnost nije bitna. U ovim sadržajima se apsolutno ne pokazuje revolt zbog ponašanja nekoga prema učeniku koje je premlaćen, nego se govori o prilikama koje su znači u školi.“
Manipulacija djecom u dnevnoplitičke svrhe i u cilju ostvarenja interesa odavno je na sceni u BiH. Politike na vlasti ne biraju metode da se što duže održe koristeći pri tom i djecu, smatra Dženana Trbić iz Fonda otvoreno društvo:
„Jedan od tih mehanizama je i obrazovni sistem koji je po svojoj strukturi i sadržajima takav da odvaja učenike različitih nacionalnosti. Istraživanja koja smo proveli u Fondu otvoreno drušvo o sadržaju udžbenika nedvosmisleno govore tome u prilog. Ne samo da se učenici fizički odvajaju jedni od drugih, kao što je to slučaj u tzv. dvije škole pod jednim krovom, nego su i sami sadržaji udžbenika takvi da namjerno potiču animozitet prema drugim narodima, stvaraju osjećaj ugroženosti od drugih, predrasude i stereotipe kako o vlastitom narodu tako i o drugima.“
Nacionalna indoktrinacija djece je očigledna, tvrdi sociolog Jusuf Žiga:
„Ko uglavnom nosa te ultranacionalističke, antihumanovske transparente, pruke tipa Nož, žica, Srebrenica i tome slično? To su uglavnom učenici srednjih škola, ponekad i osnovnih škola, studenti. Čak i roditelji pristaju na to. Učimo djecu, dakle, da ne trebaju čak sjediti u istim školama samo zato što se neko drugačije Bogu moli, što ima drugačije ime.“
Dok su u Žepču jedni kao rekvizit imali hrvatsku zastavu, drugi su uz povike „Allahu Ekber“ jasno pokazivali kom korpusu ko pripada. Također, nedavno su u Sarajevu napadnuti autobusi sa studentima banjalučkog Fakulteta fizičkog vaspitanja i odgoja nakon finalne utakmice Kupa BiH u košarci, koje su huligani uz povike „Ubij Srbina“ kamenovali. Pored toga, Tuzlansko muftijstvo izvijestilo je da su roditelji iz RS-a prijavili da su bošnjačka djeca tokom posljednjih protesta protiv nezavisnosti Kosova tjerana da ljube „određene“ zastave i pjevaju za njih uvredljive pjesme.
I mediji podgrijavaju situaciju i čak i zločinu daju nacionalnu dimenziju, stav je Besima Spahića, profesora na Fakulteta političkih nauka u Sarajevu:
„I na ravnoteži straha da drže sada ta svoj stada u pokornosti - kaže: ’Šuti, mi smo mila majka, vidi šta oni drugi rade.’ Naša su djeca manje neobrazovana. Djeci su zagadili ovaj svijet. I mi u našim medijima vidimo kako djeca jedne nacionalnosti kažu potpuno normalno: ’Mi ne možemo ići s njima u školu.’ I to četvero djece potpuno istu rečenicu, dakle što je očita indoktrinacija.“
Upravo iz ovakvog obrazovnog sistema u kombinaciji sa lošim ekonomskim prilikama i neefikasnom administracijom Bosni i Hercegovini prijeti opasnost, smatra Trbićeva:
„Mogu dovesti do nepovjerenja i netrpeljivosti i potencijalno novog sukoba u BiH. Sve ono za šta su se naše vlasti obavezele Zakonom o obrazovanju, to se zapravo ne provodi u praksi. Mlade osobe se ne pripremaju za život u multikulturnom društvu, u duhu ljudskih prava i pripadnosti Bosni i Hercegovini kao njihovoj političkoj zajednici.“
Njeno mišljenje dijeli i Jusuf Žiga:
„Za jedno društvo gdje se sada pokušavaju djeca učiti da ne trebaju drugoga prihvaćati, gdje se trebaju ograđivati od drugoga, dugoročnije gledajući za jedan tip multilateralnog društva, kakvo je bosanskohrecegovačko, to je najrazornija moguća bomba.“
Ključno rješenje je, vjeruju sagovornici, prestati odgajati nove generacije u duhu aparthejda. No, za ostvarenje političkih interesa u BiH djeca su očito najučinkovitije i najzahvalnije sredstvo.
