Dostupni linkovi

*Alarmantno stanje u oblasti ljudskih prava, ocijenili ombudsmeni Federacije BiH. Izuzev "papirnatog povrata imovine", drugih pomaka na provedbi Aneksa 7. - povratka izbjeglih i raseljenih osoba gotovo da i nema – poručili predstavljajući godišnji Izvještaj. *Vlada RS počela emitovati obveznice za izmirenje stare devizne štednje čemu se usporotivio Ured Visokog predstavnika. Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH pozdravlja uključenost nevladinog sektora u reviziju startegije za obnovu i povratak. *Savez izbjeglih Republike Srpske traži formiranje Fonda za nadoknadu uništene imovine.

* * * * *

Prema Izvještaju o stanju ljudskih prava u FBiH, koji su u Sarajevu predstavili federalni ombudsmeni Vera Jovanović, Esad Muhibić i Branka Raguz, u protekloj godini primljeno je 6.500 žalbi. U vezi s tim, ombudsmeni su poduzeli preko 5.000 različitih aktivnosti –intervencija, urgencija, odnosno preporuka, koje se tiču kršenja ljudskih prava u oblasti zapošljavanja i diskriminacije građana po drugim osnovama, posebno prema pripadnicima tzv. „manjinskog naroda“, a što je u uskoj vezi s obavezom nadležnih institucija na planu stvaranja uslova za održivi povratak i punu ravnopravnost građana.
Federalni ombudsmeni napominju kako se bilježe negativni trendovi u pogledu poštivanja ljudskih prava, te da su usporeni procesi koji bi trebali rezultirati odgovornijim odnosom vlasti prema građanima i njihovim neotuđivim pravima. Govori ombudsmen Esad Muhibić:
„Ubrzani trend opadanja ljudskih prava, koji je svakom građaninu poznat, posljedica je sve većeg urušavanja pravne države, to jest vladavine prava, bez koje se ne može zamisliti poštivanje i zaštita ljudskih prava. Naime, u velikoj mjeri se ne poštuju i ne provode postojeći državni, ni entitetski ustavi, niti se donose važni zakoni, bez kojih nema zaštite ljudskih prava. To je, na primjer, dugo obećavana restitucija i svi drugi zakoni koje je trebalo donijeti da bi stvar krenula nabolje. Drugi ključni uzrok lošeg stanja ljudskih prava je danas prisutna pobjeda nacionalnih i vjerskih ideologija u cijeloj BiH, čiji su predstavnici, potpisom Dejtonskog sporazuma, nezadovoljni njegovim ishodom, nastavili rat u miru političkim sredstvima. Naročito je bojkotovan i izigran Aneks 7 Dejtonskog sporazuma – povratak izbjeglica i svih prognanih – a time i obećana multietnička zajednica, sa socijalnim i političkim pravima. Takvom politikom je stvorena većinska klasa siromašnog naroda, bez mogućnosti legalne zarade i prava na rad, i manjinska prebogata klasa, koju su stvorili, podržavali i podržavaju vodeće nacionalne strukture vlasti, bez ikakve kontrole bogaćenja i bez zakonske mogućnosti ispitivanja porijekla imovine ljudi koji su se obogatili nakon rata.“
Etničke podjele, započete u ratu, uspješno se dovršavaju u miru, ističe Muhibić:
„U nedostatku popisa stanovništva i drugih egzaktnih pokazatelja etničkog čišćenja, koje je izvršeno u miru, nastavak rata u miru političkim sredstvima stvorio je tri nacionalne zajednice, svaku na svojoj strogo podijeljenoj teritoriji. A preostala dva konstitutivna naroda su takvom podjelom pretvorena u manjine, sa minornim ukupnim procentom do 10 posto. Vi znate da nikada nije urađen popis stanovništva, ali smo mi ipak uspjeli, preko mjesnih zajednica i na indirektan način, doći do poražavajuće činjenice od tih 10 posto u sva tri dijela BiH. Postojeće entitetske vlasti ne pokazuju političku volju za stabilizacijom i pravnim redom, zbog sadašnjeg nedodirljivog položaja i monopola upravljanja nad javnim i opštenarodnim resursima, čiji su vlasnici građani, a nikako izvršna i zakonodavna vlast. Na primjer, izbjegava se obećana restitucija i povrat imovine građanima ove zemlje, to jest gruntovnim vlasnicima, tako da je rasprodaja nacionalizovane imovine, naročito zemljišta u gradovima, izvan svake kontrole. Ako se ne privatizuju firme, odnosno ako ostanu u entitetskom vlasništvu, bez mogućnosti konkurencije, naš je stav da će FBiH, kao i cijela BiH, još godinama biti zatočenik podijeljene zemlje, čime se odlaže na neodređeno vrijeme integracija Bosne i Hercegovine. Naime, sve dok su nelegitimni privatni interesi nad javnim dobrima, koji su u isključivom vlasništvu građana, može se očekivati da još dugo traje opiranje procesu zakonite privatizacije i usporavanje demokratizacije koja je uslov svih uslova za primjenu i poštivanje ljudskih prava.“
* * * * *

Izuzev tzv. „papirnatog povrata imovine“, drugih pomaka na provedbi Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma (povratka izbjeglih i raseljenih osoba) gotovo da i nema, ocjena je federalnih ombudsmena, koji upozoravaju na nastavak etničkog čišćenja u miru i pogubnost nacionalnih ideologija, koje vode daljnjoj dezintegraciji zemlje. Ombudsmen Branka Raguz:
„Jedan od najvećih problema s kojim smo se mi posljednjih godina susretali su takozvana ,papirnata prava‘ građana. Dakle, građanima je imovina vraćena samo na papiru. Radi se o devastiranim ili potpuno razrušenim domovima. Socijalno-ekonomska situacija je takva da građani ne mogu popravljati svoje domove sami, a donacija je sve manje. Veliki broj građana nam se obraća želeći se na raspored donacija. Postoji čitav niz problema koje ljudi već godinama pokušavaju riješiti, međutim, nažalost, bez uspjeha. U tom kontekstu svakako treba naglasiti prisutnost jedne opstrukcije povratka, koja se manifestira recimo kroz neuvođenje struje u domaćinstva, kroz neobnavljanje puteva i čitave infrastrukture. O famoznom članu 143, koji je apsolutno izigran, da ne govorim. Ogovorno tvrdim da je to najveća prevara, koja je građanima dala nekakvu lažnu nadu da će se u nekom vremenu moći vratiti na svoja radna mjesta i ostvarivati svoja prava. Druga stvar o kojoj je takođe bilo malo govora, to je apsolutno nepoštivanje ustavnih obveza koje su zajamčile proporcionalnu zastupljenost u organima uprave i u svim javnim poduzećima na temelju popisa stanovništva iz 1991. godine. Ovi pokazatelji, koje smo takođe prezentirali prije dva-tri mjeseca, su katastrofalni. Imamo općina u kojima nema apsolutno niti jednog predstavnika druga dva konstitutivna naroda.“
Stanje socijalnih prava je alarmantno, a pravda sve skuplja i nedostižnija za veliki broj garđana u BiH, a posebno za raseljene i povratnike, upozorava Branka Raguz:
„U tom kontekstu, mi preporučujemo i tražimo da se na nivou FBiH pokuša ujednačiti taj status. Raspodjela nadležnosti između kantona i FBiH je takođe dovela do narušavanja ovih prava, odnosno do nejednakog tretmana građana u ostvarivanju i uživanju njihovih prava, u zavisnosti od ekonomske moći kantona. Međutim, ono što želim naglasiti, to je još uvijek jako veliko nepovjerenje građana u sudove. Kad kažemo strankama odnosno građanima da je za njihov problem nadležan sud, reakcije su vrlo oštre i žučne. Neosporavajući određene napredke koje je svakako donijela reforma pravosudnog sustava, želim naglasiti da naše sudstvo odlikuje sporost i neučinkovitost, naročito kada je u pitanju prinudno izvršenje sudskih odluka. Moram ponovo naglasiti da su procesni zakoni, koji su iz temelja izmijenili raniju praksu utvrđivanja načela materijalne istine, nemilosrdni i neprave nikakvu razliku između imućnijih i siromašnih građana. Izražavamo bojazan i strah da ako ovakav trend socijalno-ekonomske situacije nastavi da će ostvarivanje prava građana na sudu biti eskluzivni prioritet imućnijih građana. Jednog građanina sam zamolila da mi donese kopiju raspravnog zapisnika. Međutim, nije ga donio, uz objašnjenje: ,To košta četiri marke, a moja žena i ja za četiri marke živimo četiri dana‘. Pojedini kantoni već utemeljuju službe za pružanje besplatne pravne pomoći. Mislim da na tom zadatku svi trebamo raditi i na taj način pomagati. Stanje Zemljišno-knjižnog ureda u Mostaru je alarmantno. Ljudi godinama ne mogu uknjižiti svoje vlasništvo. Mjesecima čekaju na zemljišno-knjižne izvedke. Mi ne možemo postupati po anonimnim predstavkama, ali ne bih se usudila na javnom mjestu govoriti kakva pisma dobivamo.“
Kako se u Izvještaju navodi, mada su u okviru reforme pravosuđa postignuti značajni rezultati, kod građana je još prisutno nepovjerenje u rad i efikasnost sudova, o čemu svjedoči oko 36 posto žalbi upućenih u povodu neefikasnosti u donošenju i provođenju sudskih odluka.
* * * * *

Republika Srpska je počela s emitovanjem obveznica po osnovu izmirenja duga za staru deviznu štednju u iznosu od 209,7 miliona KM za oko 16.000 štediša, kojima bi ukupan dug trebalo da bude izmiren u narednih pet godina.

Obveznice su nominalne vrijednosti od jedne KM, sa rokom dospijeća od pet godina od dana emisije, sa fiksnom kamatnom stopom od 2,5 odsto godišnje, saopšteno je iz Ministarstva finansija RS. Otplata je predviđena u deset polugodišnjih rata, od kojih prva dospijeva 28. avgusta ove godine, a za šta je u Budžetu RS-a za ovu godinu predviđen 21 milion KM za otplatu glavnice i 2,6 miliona KM za isplatu kamate.

Na ovu odluku Vlade RS-a odmah je reagovao Ured Visokog predstavnika saopštenjem u kojem se kaže: „Vlada Republike Srpske krši odluku Ustavnog suda BiH, čime će stvoriti diskriminaciju među vlasnicima računa stare devizne štednje u BiH, jer je ova oblast uređena na državnom nivou“. Ustavni sud BiH je 2. decembra 2005. godine donio odluku da računi stare devizne štednje spadaju u isključivu nadležnost države BiH, te je donio odluku da je BiH odgovorna za uspostavljanje jedinstvenog zakonodavnog okvira za izmirenje duga prema svim građanima, na cijeloj teritoriji države, po osnovu stare devizne štednje, kaže se u saopštenju. Na ovakav stav Ureda Visokog predstavnika u Vladi RS-a najavljuju da od emitovanja obveznica neće odustati, jer je to korisno za štediše koje godinama čekaju da im se ušteđevina vrati, podjećajući da je Republika Srpska rok za vraćanje stare devizne štednje svela na pet godina, jer za to ima mogućnost u budžetu, iako je zakonski na nivou BiH propisano devet godina.
* * * * *

U Mostaru je održana rasprava o izmjenama Strategije za provođenje Anksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza udruženja/udruga izbjeglih, raseljenih i povratnika, o značaju strategije kaže:
„Konačno smo dobili jednu izlaznu strategiju procesa održivog povratka, koju je pokrenulo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Ono što je za nas važno u ovom dokumentu, to je da je prvi put od Dejtonskog mirovnog sporazuma nevladinoj organizaciji povjereno da učestvuje u izradi takvog dokumenta, i to u svim segmentima – u rekonstrukciji, povratu imovine, zapošljavanju, zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj politici, deminiranju, naknadi štete… To su sve problemi koji su se svih ovih godina ponavljali. Zahvaljujemo se Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice što je pokrenulo ovu strategiju, odnosno reviziju Strategije za provođenje Anksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, i što su u to uključilii 70 institucija i predstavnike međunarodnih organizacija (OHR-a, UNHCR-a, OSCE-a, UNDP), kao i što će se po prvi put početi raditi i stanogradnja za one koji prije rata nisu imali svoju imovinu a žele da je imaju, naročito mladi. Dakle, sve to je uključeno u ovu strategiju. Prvi put je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice izdvojilo oko 40 miliona maraka za proces povratka. U 2007. godini je izdvojeno milion i sedamsto hiljada. To se odnosi i na grad Mostar, koji će konačno moći da se kandiduje, sa svim ostalim opštinama, jer sada ima dovoljno sredstava. A tu nije uključeno ono što će entiteti ove godine izdvojiti –preko 100 miliona KM samo za proces rekonstrukcije. Nova strategija će se donijeti u Parlamentarnoj skupštini. Ona je u izradi, mi je zdušno podržavamo i u njoj učestvujemo. Preko 230 naših ljudi radi na njenoj implementaciji. Uključeni su preko opština, kantona i entiteta. Učestvuje i Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo za ljudska prava i Ministarstvo pravde i Ministarstvo sigurnosti, na nivou BiH, kao i sva entitetska ministarstva kojih se ovi problemi tiču. Dakle, ovo je zaista sveobuhvatan dokument. Mislim da je to što ćemo imati izlaznu strategiju, odnosno reviziju strategije za implementaciju Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, najpozitivnije za izbjeglice u ovoj političkoj situaciji. Mi ćemo kao nevladina organizacija, kao civilno društvo, u tri faze uticati svojom kampanjom da se dokument donese, znači da prođe parlamentarnu proceduru, i u svim segmentima ćemo pratiti kako se ona implementira. Ona je po prvi put obavezujuća. Ima čak veću snagu nego Aneks 7 Dejtonskog sporazuma. U ovoj godini, možda već početkom ljeta, očekujemo implementaciju ove strategije. Ona je, dakle, izraz volje, ne samo politike, nego po prvi put i nevladinog sektora odnosno Saveza. Nismo samo posmatrači, što je najvažnije, nego smo aktivni učesnici u donošenju i kreiranju te strategije. Drugim riječima, impresionirani smo da su nas u državnim institucijama prepoznali da im možemo pomoći.“
* * * * *

Savez udruženja izbjeglih, raseljenih lica i povratnika Republike Srpske će se zalagati se da na nivou BiH bude osnovan Fond za pravičnu nadoknadu ratom uništene ili oštećene imovine. „Ako ovakav tempo bude nastavljen, obnova 50.000 porušenih stambenih jedinica biće okončana za 50 godina“, istakao je predsjednik Saveza Veljko Stevanović na konferenciji za novinare u Banjaluci. Savez udruženja izbjeglih, raseljenih lica i povratnika RS osnovan je u junu prošle godine. Informiše Maja Bjelajac:
Savez udruženja izbjeglih, raseljenih i povratnika Republike Srpske predstavio je svoje prioriteta djelovanja, u pravcu kojih će u narednom periodu nastaviti provođenje intenzivnih aktivnosti. Prema riječima predsjednika Saveza Veljka Stevanovića, jedan od tih prioriteta je osnivanje Fonda o pravičnoj nadoknadi:
„Svima nam je dobro poznato da na prostoru BiH još uvijek ima preko 30.000 porušenih objekata. Ovim tempom obnove porušene imovine u BiH neće biti obnovljena ni za 50 godina. Smatramo da je osnivanje Fonda o pravičnoj nadoknadi, koje je garantovano Aneksom 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, jedini pravi način rješavanja ove problematike izbjeglih i raseljenih.“
Savez će takođe biti uporan u zahtjevu OHR-u, Domu za ljudska prava u Sarajevu i resornim ministarstvima oba entiteta da se donese odluka u vezi sa povratom stanova u BiH. Podaci kojima raspolaže Savez govore da između 10.000 i 12.000 stanova nije vraćeno građanima BiH, a koji danas nisu korisnici alternativnog snmještaja, već su prinuđeni da plaćaju privatni smještaj. Veljko Stevanović:
„Znamo da su pojedine strukture vlasti na prostoru čitave BiH stanove za koje se ljudi nisu prijavili, podijelili na vrlo neadekvatan način. Dijelili su tuđe stanove šakom i kapom. Trebalo bi napraviti zakon da se ljudi makar obeštete, ukoliko su oni koji su ih dobili, te stanove preveli u svoje vlasništvo.“
Stevanović kaže da će još jedan od prioriteta Saveza biti revizija do sada utrošenih sredstava za obnovu porušene imovine na prostoru BiH. Osim toga, odlučeno je da se napravi prezentacija i kandiduje više projekata po regijama BiH, u cilju poboljšanja materijalnog statusa populacije koju Savez zastupa. To, između ostalog, podrazumijeva – objašnjava zamjenica predsjednika Saveza Vesna Jović – edukaciju, osposobljavanje i pridobijanje radno sposobnih za vršenje samozapošljavanja na sopstvenim imanjima:
„Pokušavamo da usmjeravamo projekte po regijama, da idu ciljano, da je veća kontrola i da dobijemo veću finansijsku podršku za održivi ostanak i povratak ljudi.“
Sa resornim ministarstvima iz RS-a i FBiH dogovoren je obilazak pojedinih regija u oba entiteta ,gdje se vrši povratak, a gdje je situacija najteža. Sekretar Saveza Mirko Nikić:
„Ljudi dobiju donaciju za obnovu kuće, međutim nije sve u tome. Ljudi nemaju od čega da žive. Dogovoreno je da se obiđu najmanje tri lokacije, bez obzira da li se radi o povratku Srba, Bošnjaka ili Hrvata, da se po tim slučajnim uzorcima vidi koliko i jedno i drugo i treće ministarstvo vodi računa o tim ljudima i koliko je moguće da se tim ljudima pomogne.“
U Savezu kažu da je u toku proces da se ova nevladina asocijacija proglasi udruženjem od javnog interesa.
* * * * *

U sklopu Projekta rješavanja alternativnog kolektivnog smještaja, u Gradskoj upravi Mostara potpisan ugovor o početku radova na obnovi 53 stana na području grada. O projektu rješavanja problema stanovanja ljudi koji još uvijek imaju prebivalište u kolektivnim izbjegličkim centrima govori Sulejman Alijagić iz Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica Vlade FBiH:
„Ovaj projekat se nastavlja u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, u općinama Stolac, Čapljina, Prozor, Rama, Konjic i Jablanica, i nastavlja se u još 60 općina u FBiH. Mi ćemo ove godine, kroz ovaj projekat, napraviti oko 500 kuća, što je jedan mali grad. Nakon ovoga ćemo poslati izvještaj u Razvojnu banku Vijeća Evrope. Nadam se da ćemo ovo završiti uspješno i da će Bosna i Hercegovina snažnije i hrabrije ući u te kreditne aranžmane. Ovo su jako povoljna sredstva, dugoročna, sa najmanjim mogućim kamatama.“
XS
SM
MD
LG