Dostupni linkovi

Završava se "medeni mesec" između EU i Srbije


Gjeraqina Tuhina
Gjeraqina Tuhina

Kako protiču prvi dani nakon proglašenja nezavisnosti u Prištini, kakvi su bili u nezvaničnom dijelu kosovsko-srpski pregovori koji su tome prethodili, te hoće li nezavisnost Kosova ubrzati prijem zemalja regiona u NATO - o tome razgovaramo sa našom novinarkom iz Brisela, Đeraćinom Tuhinom.

RSE: Ovih dana slike iz Srbije su među udarnim vijestima, ali kako je u Prištini?


TUHINA:
Ovo je prva sedmica nakon slavlja i svi su se već vratili nazad u realnost. U Prištini se, osim velikih plakata i zahvalnica po glavnom gradu Kosova, ne primećuje da se u nedelju dogodila istorija. Uredbom iz vlade trebalo su već u ponedeljak, nakon slavlja, svi da budu na radnim mestima kako bi se nastavio rad.

RSE: Bili ste i sami dio izbjegličkog talasa sa Kosova. Na dan proglašenja nezavisnosti bili ste opet u Prištini, sa kakvim emocijama?

Prilikom povratka u Prištinu 1999. godine, prvi put sam osetila suze sreće...

TUHINA: Prilikom povratka u Prištinu 1999. godine, prvi put sam osetila suze sreće. To se dogodilo i sada u nedelju 17. februara. Ne mogu da odvojim profesionalni i emotivni deo mog života u ove dve epizode. Kada sam ušla u Prištinu, u junu 1999. godine, nisam mogla da verujem u to, jer su mi u aprilu pripadnici srpskih snaga, kada sam prelazila granicu prema Makedoniji, rekli: "Okreni glavu i upamti ovaj trenutak jer više nikada nećeš videti Kosovo". Nezavisnost Kosova su svi iščekivali u poslednjih 17 godina, a neki i duže. Emocije su vladale i bile su na prvom mestu.

RSE: Pratili ste cjelokupne pregovore Srbije i Kosova i rješavanje statusa. Kakvi su bili ti razgovori van svjetala kamere?

TUHINA: Pratila sam dve godine proces koji je vodio Ahtisari, a potom i proces koji je vodila međunarodna trojka. Bilo je zanimljivih stvari van kamera, počev od toga da je stvarno vladala pozitivna atmosfera među srpskom i kosovskom delegacijom. Nije bilo sve tako oštro, kao što se prikazivalo pred kamerama. Bili su i trenuci pauze i trenuci humora, isključujući premijera Srbije, Vojislava Koštunicu, koji je svaki put, kada je dolazio na pregovore, valjda imao problem sa apetitom, jer je uvek napuštao ručak koji je organizovao glavni pregovarač. Bilo je i zanimljivih trenutaka kada je bilo i osmeha među članovima delegacije u pauzi za kafu, ali i kasnije. Naravno nije sve odisalo dubokim prijateljstvom, ali se sve odvijalo u tolerantnoj atmosferi.

Bilo mi je zanimljivo što su Tadić i Tači razgovarali i bili najvedriji sto...

Najviše sam se oduševila kada sam čula da su u jednoj rundi, koji je vodila međunarodna trojka, predsednik Srbije, Boris Tadić, i sadašnji premijer Kosova, Hašim Tači, razgovarali i proćaskali sve vreme. Nije da me je čudilo raspoloženje Tadića ili Tačija da razgovaraju, ali me je to čudilo pošto sadašnji premijer Kosova ne zna dobro srpski jezik. Odrastao je u mestu gde nikada nije bilo srpskog življa, a potom je izašao van Kosova i bio na Zapadu. Zbog toga ne zna dobro da govori srpski jezik, mada se u poslednje vreme stvarno trudi i pokušava da ga uči. Bilo mi je zanimljivo što su Tadić i Tači razgovarali i bili najvedriji sto, kako su govorili ostali.

RSE: Jedna od teza koje se čuju ovih dana je da će nezavisnost Kosova usporiti euro-atlantske integracije i ugroziti region. Nagovještava se da bi NATO mogao poslati vrlo brzo pozivnicu za uključenje Albaniji, Hrvatskoj i Makedoniji. Znam da imate dobre izvore u NATO-u. Da li je realno očekivati pozivnicu ovim zemljama regiona na skorašnjem samitu NATO-a?

TUHINA: Naravno da je realno, mada NATO sve vreme govori da ništa nije sigurno, da pozivnice nisu garantovane. Mislim da je to ipak realno, imajući u vidu da su na vlasti republikanci u američkoj administraciji, a pre dve-tri nedelje je predsednički kandidat Mc Cain napisao komentar u kojem je rekao da bi NATO trebalo da pozove Hrvatsku, Makedoniju i Albaniju za prijem u toku samita u Bukureštu. Ono što ne može da govori zvanična politika, može da govori predsednički kandidat.

Sve vreme se govori da će status Kosova i ulazak ove tri zemlje u NATO stabilizovati prilike u regionu. S time se slažu i evropski saveznici. Usporavanje euro-atlantskih integracija se možda više tiče Srbije, naročito u svetlu onoga što se desilo u četvrtak uveče i raspoloženja prema nekim zemljama koje su pokazali građani Srbije time što su napadali zgrade ambasada po Beogradu.

Srbija je u ove dve godine mogla da iskoristi to što je Evropska unija stvarno tretirala kao jedno malo dobro dete koje je povređeno...

Sa druge strane, Srbija je imala "medeni mesec" sa Evropskom unijom u poslednje dve godine. Nemojmo se varati - svi smo znali da će Kosovo na kraju pregovaračkog procesa biti nezavisno. Propao je Ahtisarijev proces, potom je bila međunarodna trojka koja je pomogla Evropskoj uniji da bude još ubeđenija u stavu da je zaista nezavisno Kosovo neizbežna stvar. Srbija je u ove dve godine mogla da iskoristi to što je Evropska unija stvarno tretirala kao jedno malo dobro dete koje je povređeno, ili će biti povređeno, pošto joj se oduzima jedan procenat teritorije, ali Srbija to nije iskoristila. Završetkom statusa Kosova i priče o nezavisnosti, završava se i "medeni mesec" između Evropske unije i Srbije. Zato Srbija više neće moći bez Ratka Mladića da dobije Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, neće moći bez konkretnih političkih uslova da nastavi proces integracija, a sve je to bilo moguće u poslednje dve godine. To se pokazalo ulaskom Srbije u Partnerstvo za mir, mada je Ratko Mladić bio glavni uslov, to se pokazalo ponudom od strane Evropske unije da se potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Sve to Srbija odbija. Bio je to povoljan trenutak da se iskoristi ta situacija, kako bi zemlja napredovala u evropskim integracijama.

RSE: Izvještavate iz Evropske unije. Kako je raditi sa briselskom administracijom? Koliko je teško ili lako doći do informacija?

TUHINA: Moram priznati da nije teško. Pošto sam radila na Kosovu, videla sam razliku između balkanskih i evropskih političara. Evropski političari smatraju da oni treba da služe novinarima i to je velika razlika između političara u Briselu i na Balkanu. Nije teško doći do informacija, teško je zadržati izvor, jer ako se jednom zloupotrebi, ako se pogrešno protumači jedna izjava ili se otkrije identitet izvora, onda se taj izvor izgubi, a posle je teško naći drugi, pošto su nemilosrdni prema onima koji nisu ljudi od principa. Ovde su svesni da treba da služe novinarima.

Jednom mi je trebala informacija od portparolke Havijera Solane, a bila je nedelja popodne. Na Zapadu je vikend svetinja i nisam je nazvala. U ponedeljak ujutro sam je nazvala i rekla joj da mi je trebala oko jedne teme, ali da nisam htela da joj kvarim vikend. Ona mi je odgovorila da svaki put kada pomislim da joj kvarim vikend, pomislim i na to da je plaćena da mi se javi i ogovori na poziv.
XS
SM
MD
LG