Brazil nadohvat ruke: Groznica martovske noći u BiH

Bosna i Hercegovina je preživjela i 22. martovsko veče. Premda su razroke oči onoga što se u civilizovanim zemljama zove nacija, može biti u jednakom razmjeru, gledale prema Zenici i prema Zagrebu, sarajevskoj je dipotriji neuporedivo bliža bila fudbalska utakmica na Bilinom Polju.

A tamo, selekcija Safeta Sušića praktično je pomela neugodne Grke, pa je i činjenica da pogled nije bio jedinstven potpuno potisnuta u drugi plan.

Rezultat od 3:1, pak, spada u red onih koje maltene niko nije očekivao. Jer, nekadašnji evropski prvaci, majstori opstrukcije igre i krađe vremena rijetko gube tako ubjedljivo. Bolji poznavaoci ovoga sporta mogu se prisjetiti kako je Helene tako ubjedljivo u poslednje vrijeme porazila još samo selekcija Brazila.

A kad je već Brazil u pitanju, ako je to nekom nepoznato, čitava zenička priča svoj puni smisao dobije tek kad se u igru uvede ova zemlja, zapravo destinacija narednog Svjetskog prvenstva u fudbalu. Bosna i Hercegovina i Gračka igrale su, naime, jednu od odlučujućih utakmica kvalifikacione grupe za plasman na pomenutu planetarnu smotru.

Obje selekcije u utakmicu su ušle sa jednakim učinkom, pa su sad plavo-žuti stekli značajnu prednost od tri boda. Poslednji zvižduk holandskog sudije Kujpersa bio je, zapravo, uvod u jednu besanu noć za sve zaljubljenike fudbala koji su naklonjeni bosanskohercegovačkoj zastavi. Bio je to praktično finale dosad neviđene euforije koja je zahvatila ovu, svega gladnu, zemlju. Barem jedan njezin dio.

Premda u ovdašnjem folkloru ima bezbroj drugih izazova, zenička utakmica predmetom je maltene svakog društvenog kontakta od početka ovoga mjeseca. Već danima traži se poznanik ili prijatelj koji slučajno ima „kartu viška“ iako se dobro zna kako su sretnici koji su se dočepali tog dragocjenog papirića, dan i noć kampovali pred prodajnim mjestima. A većina se njih razočarani vratili kućama. Slavlje poslije okršaja u Zenici će, naravno, još zadugo trajati jer većina navijača smatra kako je preskočena i posljednja stepenica na dugom putu prema Južnoj Americi:

Fudbalskim stručnjacima, posebno onima što su okupljeni oko beskrajno perspektivne operacije Brazil, ostaje teški zadatak da ne dozvole da se na fudbalere prenese groznica martovske noći.

Istina je kako su u bosanskohercegovačkoj kući fudbala još od kada su izvučene kvalifikacione grupe bili svjesni da im je fortuna bila naklonjena i da ni sami nisu mogli odabrati pogodnije suparnike. Grčka i Slovačka, kao timovi koji su imali bolji rejting od BiH-a, bili su najlošije rangirani u svojim jakosnim grupama, pa je jedna jaka i nadolazeća selekcija kakva je bila reprezentacija na čijem je čelu Safet Sušić, najbolji fudbaler u istoriji ove zemlje, odmah gledana kao favorit.

Ipak, iskustvo govori o nužnim mjerama opreza na koji se poziva od samoga starta. Dosad je ta disciplina održana i bila bi prava šteta ubuduće prosuti ono što je teškom mukom stečeno. Grčka selekcija je, naime, već gostovala u Slovačkoj i tamo pobijedila, a ukoliko se i Bosni i Hercgovini u Bratislavi ne posreći, onda je i sinoćnja pobjeda uzaludna.

Isto tako, valja nadigrati i protivnike koji ne spadaju među direktne konkurenti za plasman na Svjetsko prvenstvo. Jer se, Litvanija i Latvija, ukoliko i zaboravimo Luksemburg, ne smiju zanemariti.

Jedna važna pobjeda je izvojevana, ali karte za Brazil još nisu obezbijeđene. Unatoč oprezu valja reći kako je noć slavlja ipak više nego dobro došla. Fudbalerima da se opuste i skupe snagu za naredne okršaje, a navijačima frustriranim siromaštvom, bezizlazom i beznađem još više. Kad se umore od slavlja, da zaspu i sanjaju kako se, umjesto gladni, žedni i čemerni traže posao, baškare na pjesku Kopakabane.

​