Hapšenje u Beogradu osobe osumnjičene za špijunažu u korist Hrvatske došlo je u trenutku kada su, po mnogim ocjenama, odnosi između Srbije i Hrvatske došli na najniži nivo od 90-ih godina. Koliko će ovaj slučaj dodatno produbiti jaz među susjedima?
U nedostatku zvaničnih informacija i obilja scenarija tabloida o špijunaži stigla je vijest, takođe prema nezvaničnim medijskim saznanjima, da se osumnjičeni za špijunažu u korist Hrvatske nagodio sa Tužilaštvom za kaznu zatvora od tri godine. Prema tim navodima ponuda je stigla u Viši sud.
Tužilaštvo je ranije saopštilo da uhapšeno lice ima državljanstvo Srbije i Hrvatske, i da je do 1990. godine živio i radio u Hrvatskoj, nakon čega mu je mjesto prebivališta bilo u Srbiji.
Ovaj slučaj dodatno je podgrijao ionako usijane odnose na relaciji Beograd – Zagreb, ali i utkivanje tabloida ko će ponuditi više „teorija“ o ovom slučaju.
Advokat i nekadašnji koministar policije Božo Prelević kaže da je neobično da se takva vrsta medijske kampanje oko toga podiže.
„Jedino su profesionalno postupali iz Tužilaštva i suda, sve ostalo je potpuno neverovatno, to da sve saznate u tabloidima o predmetu koji se na neki način vodi van javnosti, koji je po zakonu van javnosti“, kaže Prelević.
Lokalni mediji javljaju da je reč o pedesetsedmogodišnjem Čedi Čoloviću, penzionisanom oficiru Vojske Republike Srpske Krajine. Mediji navode i da je uhapšeni, proteklih mjeseci i godina, u Beogradu i Srbiji prikupljao podatke o oficirima JNA protiv kojih Hrvatska jeste ili bi mogla pokrenuti krivični progon zbog dijela počinjenih tokom rata, kao i da je uhapšen u trenutku dok je bježao u Hrvatsku.
Način kako je plasirana ova vijest o špijunaži u korist Hrvatske je izrazito politička i prije svega za unutrašnju upotrebu, kaže poslanik u Skupštini Srbije Žarko Korać.
„Drugim rečima šalje se poruka, koja je inače omiljena kod (premijera Aleksandra) Vučića u njegovoj retorici i političkim nastupima, da je Srbija stalno na udaru i da je vlast stalno na udaru, i drugo da je Srbija budna, da je vlast budna i da može da parira pokušajima da se ugrozi vlast i režim u Srbiji“, kaže Korać.
On navodi da nisu u pravu oni koji olako odbacuju mogućnost da zaista postoji nekakav obavještajni rad na Balkanu, ali da to nije suština primjedbe.
„Suština je način kako je to urađeno, urađeno je senzacionalistički. Jedan današnji tabloid kaže ’špijunaža u korist ustaške države’, što je dramatično uvredljivo i besmisleno. Sad je Republika Hrvatska postala ustaška država što je daleko od zdravog razuma“, kaže Korać.
Hapšenje osumnjičenog za špijunažu dogodilo se u jeku napetosti između Beograda i Zagreba i pooštrene retorike oko Drugog svjetskog rata, rata iz 90-ih, odnosa prema antifašizmu.
Od zvaničnika u Srbiji jedino se oglasio potpredsjednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, koji je odgovarajući na pitanje novinara da li hapšenje osumnjičenog za špijunažu može dodatno da ugrozi odnose između Srbije i Hrvatske, rekao da ne misli da na bilo koji način sprovođenje zakona i zaštita državnih interesa Srbije može da ugrozi odnose dvije zemlje.
„Ne mislim da na bilo koji način sprovođenje zakona i zaštita naših državnih interesa može da poremeti neke odnose, može samo ako neka zemlja pokušava da aktivno učestvuje u rušenju našeg državnog poretka ili u nekim aktivnostima koje su nezakonite na našoj teritoriji. Ako se tako pokaže to samo može uticati na to da pokaže da ta zemljanema dobre namere prema našoj državi“, rekao je Stefanović.
Osim što ocenjuje da je ova priča plasirana da se dobiju poeni na unutrašnjoj sceni Žarko Korać smatra i da je njen cilj da se dalje pogoršaju odnosi sa Hrvatskom.
„Vučić je rekao da ne treba odgovarati na provokacije iz Hrvatske i onda se ne odgovara na uvrede iz Hrvatske, a neke su vrlo teške i vrlo teško razumljive bez obzira što je tamo izborna kampanja, a onda se pojavi ova afera. U stvari sada nemate verbalni odgovor na to što iz Hrvatske zaista stižu povremeno uvrede i to vrlo teške, nego sad imate ovo: evo čime se vi bavite da nas srušite“, navodi Korać.
„Ja ne bih bio tako ciničan kao Vesna Pusić koja je rekla da su odnosi toliko loši da ne mogu biti gori. Za razliku od nje mislim da odnosi uvek mogu biti još gori, ali jedina je možda olakšavajuća okolnost to što imam prvi put utisak da niti većina građana Hrvatske niti velika većina građana Srbije to ozbiljno ne shvata. Dakle, moj je jak utisak da je ovo rat političkih elita radi pozicija u njihovim društvima ali da je većina običnih građana oguglala na ovakve priče i da uopšte na to ne naseda“, smatra Korać.
Istovremeno Zagreb još uvijek čeka od Beograda službenu informaciju o hapšenju navodnog špijuna.
Glavni urednik nedjeljnika Vreme Filip Švarm ne veruje da će se odnosi između Srbije i Hrvatske uskoro popraviti.
„Svakako ne pre izbora nove Vlade u Hrvatskoj, a i posle toga će trebati neko vreme“, kaže Švarm.
Džakula: Razobličavanje ratnih zločina nije špijunaža
S druge strane, analitičari u Hrvatskoj smatraju da su odnosi dviju zemalja već tako loši da ih ova loša predstava ne može dodatno pokvariti. Predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj kažu da, ako je zaista riječ o podacima o počiniteljima ratnih zločina, da se tu nema što skrivati.
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula podsjeća da se umirovljenog majora teretilo za odavanje vojnih tajni i za prikupljanje podataka o eventualnim počiniteljima ratnih zločina.
„To da govori o zločinima – tko je što počinio, mislim da smo svi kao građani obavezni da se svaki zločin razobliči, i da onaj koji je počinio zločine odgovara, kako bi žrtva imala bar kakvu-takvu minimalnu satisfakciju. Ja to ne smatram špijunažom. Ono što je bilo u ratu – ne vidim što se treba skrivati ako je u pitanju ratni zločin.“
Ova epizoda ne može pogoršati odnose dviju država, ali oni se neće brzo ni popraviti, jer ne postoji politička volja, procjenuje Džakula.
„Jer da postoji volja i želja da ti odnosi budu kvalitetniji, manje bi bilo uključeno prepucavanje preko medija, a više bi radila diplomatija. Ja mislim da je ovo samo predizborni događaj i za Srbiju i za Hrvatsku, a da najveću cijenu plaćaju Srbi u Hrvatskoj. Mi smo inače taoci tih odnosa punih 26 godina.“
On je dodao i kako frustrira činjenica što se ne istražuje zločine nad srpskim civilima.
Politički analitičar i jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ranih devedesetih Žarko Puhovski kaže kako su odnosi dvije zemlje na dovoljno niskoj razini da se zbog ove loše predstave neće dodatno pokvariti.
„Stvar je očito prekarikaturalne naravi da bi to itko ozbiljno shvaćao. Tu se očito radilo o unutrašnjem sukobu dvije frakcije u obavještajnoj službi ili dvije političke frakcije od kojih je jedna htjela pogoditi što bi gospodin premijer volio vidjeti, ali je po svemu sudeći promašila, a onda ova druga to pokušava malo utišati, ali ne može baš previše. Hrvatska strana je rekla ono što uvijek mora reći – 'to nije naš špijun'. Naime, i da jest i da nije oni bi morali to reći, a ja ću reći – na žalost, nije. Jer ja bih bio jako zadovoljan da postoje ljudi iz Srbije u Hrvatskoj i iz Hrvatske u Srbiji koji istražuju ratne zločine i zločince, ali toga nema.“
Srbija će tu lošu predstavu pokušati zabašuriti, i sada samo ovisi hoće li Hrvatska pristati da se to nespretno postupanje što prije zaboravi, kaže profesor Puhovski.
Vojno-sigurnosnom analitičaru Igor Tabaku je cijela priča čudna iz profesionalnih razloga. „Srbija je zajedno sa Hrvatskom, BiH i Crnom Gorom potpisnik Sporazuma o subregionalnom nadzoru naoružanja, Srbija se otvara Europskoj uniji, aktivno u obrani surađuje sa Sjedinjenim državama i NATO-om“, kaže Tabak za Radio Slobodna Europa.
„Dakle, to sve mehanizmi po kojima bi – kada se preklope – zapravo bilo jako teško dokučiti koji bi to vojni numerički podaci, strateški dokumenti ili strateški podaci do kojih država poput Hrvatske ne može doći normalnim putem, nego treba penzioniranog majora da na rakijicama sjedi sa svojim nekadašnjim 'klasićima'.“
On podsjeća da je tek koji dan prije ove špijunske afere, žuti tisak u Srbiji bio zatrpan pričama o tome da Hrvatska priprema invaziju Srbije, operaciju pod kodnim imenom „Prijedor 2016“, i zaključuje.
„Činjenica je da su hrvatsko-srpski odnosi zadnjih godinu i po do dvije izuzetno loši i opterećeni gomilama napuhanih medijskih i PR afera, situacija i kriza na koje bi čovjek u normalnim okolnostima samo odmahnuo glavom.“
Facebook Forum