Uspjeh sindikata, koji su u svega nekoliko dana prikupili dvije trećine potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma protiv izmjena Zakona o radu, pokazuje da hrvatski građani nisu zadovoljni ni sadašnjim stanjem, ni prespektivom koja im se nudi. Istražili smo - je li promjena moguća.
Među analitičarima, ali ni među političarima ne vlada uvjerenje da aktualna vlast može promijeniti svoju politiku, koja je sve do sada bila vođena u prvom redu u interesu kapitala, a ne u interesu onih koji žive od svog rada. Neki su skeptični i oko mogućnosti da aktualno nezadovoljstvo generira neku drugu političku opciju, koja bi vodila i drugačiju politiku.
„Promjena bi bila već u tome da u vladajućoj koaliciji nastanu promjene,“ kaže za naš radio član Glavnog odbora oporbenih socijaldemokrata Slavko Linić. „Prema tome, kada bi samo liberali koji su član vladajuće koalicije čuli eho nezadovoljnih građana, i osativili koaliciju – promjene su moguće! Ali očito je da su za sada odnosi unutar koalicije vrlo čvrsti. To je nešto što daje snage i premijerki i HDZ-u. I dok god se sve stranke vladajuće koalicije ne osjete odgovornima za aktualno stanje – nema promjene!“
Dok Linić mogućnost promjene vidi samo u sljedećim izborima, nekadašnji istaknuti sindikalist, pa oporbeni narodnjak, a sada čelnik novonastalih Hrvatskih laburista – stranke rada Dragutin Lesar u komentaru za naš radio u akciji oko referenduma vidi nešto bitno novo i drugačije od svega do sada.
„Promjena politike vladajuće koalicije nije moguća. Promjena u Hrvatskoj jest moguća, jer ova akcija više nije samo sindikalno pitanje, dakle ne više samo pitanje kolektivnih ugovora i radničkih prava, nego je ovo po prvi puta u posljednjih 20 godina jedan socijalni plebiscit naroda koji je rekao 'ne želimo ovakav neoliberalni kapitalizam, tražimo nešto bolje!'“
Lesar je pojasnio i zašto se aktualna vlast ne može promijeniti.
„Zato što su iscrpili! Prvo - u međusobnim nadmetanjima, i drugo – u ovih šest i pol godina vezivno tkivo vladajuće koalicije koje se zove kune ili 'kuning' je iscrplo blagajnu, pa više nema prostora za 'kuning'.“
Voda ide na uši
„Nikakva suštinska promjena u politici aktualnih vlasti nije moguća, nego se već krenulo sa taktičkim ustupcima kako bi se cijelu priču zaustavilo jer vladajućima voda sve više ide na uši,“ kaže za naš radio politički komentator Marinko Čulić.
„Njihov je problem u tome što oni ne mogu promijeniti svoju politiku koju su preuzeli od 'neoliberalne internacionale' Oni naprosto poslušno ispunjavaju sve ono što im dolazi iz svijeta, i – kako obično bude kada periferija imitira centar – onda su u tim stvarima i rigidniji nego što se to radi u svijetu. U svijetu se baš i ne radi tako da se stvari lome preko koljena.“
U Hrvatskoj se preko poreza uvodi restriktivnu štednju, dok čak i u Europskoj uniji razmišljaju da se odmakne od potrošačko-uvozničkog koncepta i vrate proizvodnji i izvozu, što je koncepcije još potrebnija Hrvatskoj koja je zadnje dvije decenije vrlo uspješno ugasila niz svojih industrijskih grana poznatih i u svijetu, podsjeća Čulić.
„Ovdje naprosto ne postoji ni politički ni intelektualni kapacitet da se razgovara o pitanjima koja imaju nešto veću dubinu, nego će se sve svesti na to da se u tom Zakonu o radu nekog đavla malo uljepša da bi se izišlo u susret sindikatima, koji su i sami prilično prepadnuti od cijele ove akcije, jer su preslabi. Ovo je nešto što nadrasta njihova očekivanja i njihove snage. Dakle, ja vidim da bi rasplet išao u tom pravcu, a nikako u pravcu osmišljavanja nove strategije ni u Vladi, a – bojim se – ni u sindikatima.“
Među analitičarima, ali ni među političarima ne vlada uvjerenje da aktualna vlast može promijeniti svoju politiku, koja je sve do sada bila vođena u prvom redu u interesu kapitala, a ne u interesu onih koji žive od svog rada. Neki su skeptični i oko mogućnosti da aktualno nezadovoljstvo generira neku drugu političku opciju, koja bi vodila i drugačiju politiku.
„Promjena bi bila već u tome da u vladajućoj koaliciji nastanu promjene,“ kaže za naš radio član Glavnog odbora oporbenih socijaldemokrata Slavko Linić. „Prema tome, kada bi samo liberali koji su član vladajuće koalicije čuli eho nezadovoljnih građana, i osativili koaliciju – promjene su moguće! Ali očito je da su za sada odnosi unutar koalicije vrlo čvrsti. To je nešto što daje snage i premijerki i HDZ-u. I dok god se sve stranke vladajuće koalicije ne osjete odgovornima za aktualno stanje – nema promjene!“
Promjena u Hrvatskoj jest moguća, jer ova akcija više nije samo sindikalno pitanje, dakle ne više samo pitanje kolektivnih ugovora i radničkih prava, nego je ovo po prvi puta u posljednjih 20 godina jedan socijalni plebiscit naroda koji je rekao 'ne želimo ovakav neoliberalni kapitalizam, tražimo nešto bolje!
„Promjena politike vladajuće koalicije nije moguća. Promjena u Hrvatskoj jest moguća, jer ova akcija više nije samo sindikalno pitanje, dakle ne više samo pitanje kolektivnih ugovora i radničkih prava, nego je ovo po prvi puta u posljednjih 20 godina jedan socijalni plebiscit naroda koji je rekao 'ne želimo ovakav neoliberalni kapitalizam, tražimo nešto bolje!'“
Lesar je pojasnio i zašto se aktualna vlast ne može promijeniti.
„Zato što su iscrpili! Prvo - u međusobnim nadmetanjima, i drugo – u ovih šest i pol godina vezivno tkivo vladajuće koalicije koje se zove kune ili 'kuning' je iscrplo blagajnu, pa više nema prostora za 'kuning'.“
Voda ide na uši
„Nikakva suštinska promjena u politici aktualnih vlasti nije moguća, nego se već krenulo sa taktičkim ustupcima kako bi se cijelu priču zaustavilo jer vladajućima voda sve više ide na uši,“ kaže za naš radio politički komentator Marinko Čulić.
„Njihov je problem u tome što oni ne mogu promijeniti svoju politiku koju su preuzeli od 'neoliberalne internacionale' Oni naprosto poslušno ispunjavaju sve ono što im dolazi iz svijeta, i – kako obično bude kada periferija imitira centar – onda su u tim stvarima i rigidniji nego što se to radi u svijetu. U svijetu se baš i ne radi tako da se stvari lome preko koljena.“
U Hrvatskoj se preko poreza uvodi restriktivnu štednju, dok čak i u Europskoj uniji razmišljaju da se odmakne od potrošačko-uvozničkog koncepta i vrate proizvodnji i izvozu, što je koncepcije još potrebnija Hrvatskoj koja je zadnje dvije decenije vrlo uspješno ugasila niz svojih industrijskih grana poznatih i u svijetu, podsjeća Čulić.
„Ovdje naprosto ne postoji ni politički ni intelektualni kapacitet da se razgovara o pitanjima koja imaju nešto veću dubinu, nego će se sve svesti na to da se u tom Zakonu o radu nekog đavla malo uljepša da bi se izišlo u susret sindikatima, koji su i sami prilično prepadnuti od cijele ove akcije, jer su preslabi. Ovo je nešto što nadrasta njihova očekivanja i njihove snage. Dakle, ja vidim da bi rasplet išao u tom pravcu, a nikako u pravcu osmišljavanja nove strategije ni u Vladi, a – bojim se – ni u sindikatima.“