Diskriminiranje žena u medijima

  • Ankica Barbir-Mladinović

Ilustrativna fotografija

Stereotipi i seksizmi, gruba su prepreka ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj, a na djelu je i svojevrsno ušutkavanje onih koji o tome pokušavaju govoriti - upozoreno je na Okruglom stolu u Zagrebu pod nazivom 'Ravnopravnost spolova u medijima '. U radu skupa sudjelovala je i hrvatska premijerka Jadranka Kosor, te i iz vlastitog iskustva iznijela niz primjera diskriminacije žena u medijima.

Susret s američkim predsjednikom Barackom Obamom, susret s ruskim premijerom Vladimirom Putinom, susreti sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom, svi odreda, vrlo relevantni za Hrvatsku, ali hrvatskim medijima je, kazala je premijerka Jadranka Kosor, puno važnije gdje je stavila torbu dok se rukovala, koje joj je boje kostim, kako se zagrlila sa slovenskim premijerom i koji je broš stavila:

„Nikada, nikada, ni za jednoga muškarca u politici, ni za jednog premijera, ni za jednog ministra ili zastupnika nisam mogla pročitati nešto slično, dakle 'premijer taj i taj u 7 mjeseci promijenio 7 odijela, 7 pari cipela, 7 različitih krvata', kao što se meni predbacuje da sam u 7 mjeseci promijenila 7 kostima. Dakle za muškarca je to normalno, ali za ženu ne.“


Jadranka Kosor
Premijerka je navela i niz drugih primjera trivijalizacije, omalovažavanja i neravnopravnosti žene u medijskom prostoru hrvatskog patrijahalnog društva, a tom nizu dodaje i vrlo indikativan tekst u jednom medijskom napisu od petka:

„U tom najsvježijem tekstu govori se o 3 osobe, 2 su muškarci, jedan je predsjednik Republike, drugi je selektor nogometne reprezentacije, a treća osoba sam ja. A govori se ovako - Ivo, to je ime našega predsjednika, Slaven, to je ime našeg izbornika i –Jaca, to sam ja! I to je uvijek tako i to je poruka uvrede."

Iako Hrvatska ima zakon o ravnopravnosti spolova, iako je potpisala Europsku konvenciju i preporuku da se sa seksizmom treba obračunavati kao sa rasizmom u hrvatskim medijima, bujaju stereotipi o ženama i seksizmi, ustvrdila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač- Koritnik:

„Proteklih smo nekoliko godina analizirali preko 12 000 članaka. Vidljivost i zastupljenost žena na naslovnicama 2 najtiražnija dnevna lista ne prelazi 23 posto ukupno objavljnih fotografija niti 24 posto ukupno objavljenih naslova. Žene se puno rjeđe od muškaraca spominju u kontekstima vezanim uz područje politike (iznimka je predsjednica Vlade RH) gospodarstva, poduzetništva i sporta, a češće u kontekstu vezanom uz zabavu, ljubavne afere, stereotipne spolne uloge i sl.“


Žena manje na rukovodećim pozicijama


Kada je upozorila uredništva dobila je, kaže, odgovor da se oni u izboru sugovornika isključivo vode stručnošću, što, prema riječima Lukač-Koritnik, apsolutno ne stoji jer sve statistike govore da su žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca, ali ih je, istina, manje na rukovodećim pozicijama:

„Kada je prva žena imenovana na čelo zagrebačkog Županijskog suda novinarka je postavila pitanje 'jeste li koji put osjetili da radite baš muški posao, niste udati, nemate djece, je li to cijena uspješne karijere u ovom poslu?' Takvo pitanje novinari nikada ne postavljaju muškarcima.“


U hrvatskim su medijima, upozoreno je također, posebno nevidljive žene na selu, a Hrvatska je, napominje Karmen Sinković iz Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, više od 90 posto - ruralna zemlja:
Tu je bitna ta promjena, ne samo muške percepcije nego i percepcije žena koje su odgojene u tom patrijahalnom sustavu, o vlastitoj ulozi.


„Upravo provodimo jednu anketu '101 pitanje za seosku ženu' i na temelju tih odgovora naziru se jake naznake patrijarhizma, gdje žena još uvijek nema vlasništvo, odnosno vrlo malo je žena na selu koje su vlasnice bilo poljoprivrednih površina, bilo pokretnina ili nekretnina, to su uglavnom muškarci.“

Predsjednica udruge 'Žensko oko' Dubravka Vidović i Dijana Vuković iz inicijative 'žene HSLS-a' smatraju da i žene moraju promijeniti percepciju o samima sebi.

„Evo ja sad, dok prisustvujem ovom skupu, upravo razmišljam jesu li mi djeca krenula u školu, jesu li napravila zadaće, majstori mi dolaze i čekam njihov poziv, zato imam mobitel u ruci, ručak, to se podrazumijeva, a želim čuti sve što se ovdje događa jer me jako to zanima i to je slika današnje žene u Hrvatskoj“, kaže Dubravka Vidović.

„Evo, ja bih ovome dodala da je stvar, naravno, i u samoj ženi. Ona upravo sebe percipira baš tako da to jest njezin posao, da cijela briga o kući bude u njenim rukama (bez obzira na službeni posao i stručnu spremu) i percepcija nje same jest da ona to sve mora, da mora biti prva i da je ona odgovorna za odgajanje djece i sve ostalo. Tu je bitna ta promjena, ne samo muške percepcije nego i percepcije žena koje su odgojene u tom patrijahalnom sustavu, o vlastitoj ulozi. Mi stalno moramo nešto dokazivati (da smo dobre mame i dobre stručnjakinje) dok se valjda podrazumijeva da se muškarci ne moraju dokazivati i, to je taj učinak patrijarhata“, kaže Dijana Vuković.