Dok zemlja stagnira u pridruživanju Evropskoj uniji, u Beogradu smatraju da je Šengen (Schengen) dostižan.
Ne samo za Srbiju, već za ceo region Zapadnog Balkana.
I to već ovog leta.
I pozivaju EU da otvori Šengenski prostor za Zapadni Balkan.
Iz Evropske komisije nije odgovoreno na upit RSE o ideji Beograda o brzom uključivanju Zapadnog Balkana u Šengen.
Takve izjave Bojana Zorić iz Instituta EU za bezbednosne studije (ISS) vidi pre kao politički motivisane nego kao utemeljene i realistične.
"Iako može zvučati politički privlačno, regija je i dalje pravno, tehnički i politički daleko od punopravnog članstva u Schengenu", rekla je za RSE.
Slobodno putovanje bez graničnih kontrola, u okviru Šengenskog prostora, sada je moguće za 29 država, od kojih je 25 članica EU.
Zorić objašnjava i da se ne može govoriti o ulasku cele regije u Šengen kao jedinstvenom procesu, jer se države nalaze u različitim fazama evropskih integracija i institucionalnog razvoja.
"Svaka država pojedinačno mora usvojiti i implementirati EU acquis (pravne tekovine), uključujući i Schengen acquis, te proći zasebne tehničke i političke procjene", navela je.
To je bila ključna poruka Srbije na neformalnom sastanku ministara spoljnih poslova EU i Zapadnog Balkana 11. maja u Briselu, preneo je srpski šef diplomatije Marko Đurić.
On smatra da nema razloga da Evropa već ovog leta ne otključa pun potencijal uključivanja regiona u Šengen.
Prethodno je i ministar evropskih integracija Srbije Nemanja Starović ocenio da bi uključivanje Zapadnog Balkana u Šengenski prostor "bio dobar i opipljiv korak".
Ulični znak označava početak sela Šengen u Luksemburgu, 27. januar 2016. U tom mestu na tromeđi Francuske, Nemačke i Luksemburga 1985. je potpisan Šengenski sporazum, s ciljem ukidanja unutrašnjih graničnih kontrola.
Šengensko područje omogućava slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 miliona osoba.
Osim 25 zemalja EU, u Šengenu su i članice Evropskog udruženja slobodne trgovine - Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska.
Zemlje Zapadnog Balkana imaju bezvizni režim sa EU, koji podrazumeva putovanje bez viza, ali najviše 90 dana u bilo kom periodu od 180 dana unutar šengenskog prostora.
Šta kažu u državama Zapadnog Balkana?
U Podgorici podržavaju inicijative koje doprinose evropskoj integraciji regiona, jačanju bezbednosti i slobodi kretanja, ali kažu da nisu bili konsultovani oko predloga za ulazak Zapadnog Balkana u Šengen.
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore navelo je za RSE da upućivanju bilo kakve inicijative u ime regiona treba da prethodi "temeljna komunikacija i koordinacija".
Podsećaju da Crna Gora već deceniju sprovodi Šengenski akcioni plan i razvija sopstveni sistem integrisanog upravljanja granicom.
"Dok fokus naše države ostaje na punopravnom članstvu u EU, bez prečica, odnosno na osnovu zasluga, kroz usvajanje strogih standarda iz pregovaračkog procesa", navedeno je.
Čitajte:
Island i Crna Gora u istom košu za prijem u EUCilj Crne Gore je da postane članica do 2028. godine.
Iz Sarajeva, Prištine, Skoplja i Tirane nije odgovoreno na upit RSE povodom predloga Beograda.
Šta govore iskustva Hrvatske, Bugarske i Rumunije?
Nasuprot optimizmu zvaničnog Beograda, susedne zemlje su kao čanice EU godinama čekale da postanu deo Šengenskog prostora.
Hrvatska 10, a Bugarska i Rumunija skoro dve decenije.
Bivša hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić kaže za RSE da je ulazak u EU glavni projekat a da ostalo, poput Šengena i Evropske monetarne unije, dolazi kasnije.
"Ja ne vidim kako bi bilo moguće ući u Šengen prije, čak niti istovremeno, a kamoli prije nego što će se ući u EU", rekla je.
Ona kaže da je Hrvatska bila institucionalno spremna za ulazak u Šengen prilično ranije nego što se to desilo, ali da politički razlozi takođe igraju ulogu.
"To je bilo djelomično rezultat činjenice da su (EU) imali stari dug prema Bugarskoj i Rumunjskoj koje nisu bile sasvim spremne", navela je.
Zato je, kako je rekla, bilo neprihvatljivo da Hrvatska uđe u Šengen mnogo pre Bugarske i Rumunije.
Hrvatska je kao članica EU od 2013, postala članica Šengena 2023.
Dok su Bugarska i Rumunija, iako članice EU od 2007. godine, tek 2025. uspele da postanu deo šengenske zone.
Znakovi za šengenske i vanšengenske zone na međunarodnom aerodromu Anri Koanda u Otopeniju oko 16,5 kilometara severno od Bukurešta.
Bojana Zorić iz ISS-a kaže da upravo primer Bugarske i Rumunije pokazuje da ni samo članstvo u EU ne jamči brz ulazak u Šengen.
"Proces ne ovisi samo o tehničkim kriterijima, nego i o političkom povjerenju među državama članicama EU", dodala je.
Iako su u Šengeskom prostoru četiri države koje nisu članice EU, Zorić objašnjava da su one "duboko integrirane u pravni i institucionalni okvir EU kroz Europski gospodarski prostor, ali i druge posebne aranžmane."
"Za zemlje kandidatkinje sa Zapadnog Balkana ulazak u Šengen prije članstva u EU zato bi bio vrlo neuobičajen i politički vrlo teško ostvariv u trenutnom kontekstu", dodala je.
Bezbednost kao prednost ili rizik?
Srpski šef dilomatije Marko Đurić je, obrazlažući zašto bi Šengen trebalo otvoriti za Zapadni Balkan, rekao da "tvrde granice prekidaju krvotok ekonomije i turizma".
Takođe je izneo procenu da bi to "dovelo do 50 milijardi evra nove ekonomske aktivnosti, a ne bi umanjilo bezbednost EU".
Nije naveo na čemu se zasniva procena o visini ekonomske aktivnosti.
Međutim, Bojana Zorić iz ISS-a ocenjuje da bi iz perspektive bezbednosti, većina država članica prerano proširenje Šengena na Zapadni Balkan pre videla kao potencijalni rizik nego kao neposrednu prednost.
Ona podseća da se Šengen temelji na međusobnom poverenju da svaka država učesnica može učinkovito da štiti spoljnu granicu Unije.
"S obzirom na trajnu zabrinutost oko neregularnih migracija, organiziranog kriminala, korupcije i neujednačenih institucionalnih kapaciteta u dijelovima regije, mnoge vlade članica EU vjerojatno bi ostale oprezne", ocenila je.
Zorić smatra da je od brzog pristupanja realniji scenario postupna integracija kroz jačanje saradnje sa Frontexom, dalje usklađivanje sa viznom politikom EU i poboljšanje upravljanja granicama.
Šta predstavlja Šengen područje?
Područje slobodnog putovanja pokrenuto je 1985. u luksemburškom seocetu Šengen na granici sa Nemačkom i Francuskom, potpisivanjem Šengenskog sporazuma.
Šengensko područje nastalo je kao međuvladin projekat pet država članica EU, Francuske, Nemačke, Belgije, Holandije i Luksemburga.
Tokom vremena broj čalnica se povećavao.
Šengen ne podrazumeva samo slobodno kretanje ljudi, kaže Bojana Zorić iz ISS već i vrlo visok stepen usklađenosti sa EU pravilima.
Usklađenost se zahteva u upravljanju spoljnim granicama, viznoj politici, bezbednosnim proverama, policijskoj i pravosudnoj saradnji i zaštiti podataka.
"Zemlje Zapadnog Balkana ostvarile su određeni napredak, osobito kroz reforme povezane s viznom liberalizacijom, upravljanjem migracijama i jačanjem suradnje s Frontexom", navela je Zorić.
Ali je dodala da su "još prilično daleko od pune spremnosti za ulazak u Šengenski prostor."
Zemlje koje žele da pristupe Šengenskom prostoru moraju da prođu niz evaluacija kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju uslove neophodne za primenu šengenskih pravila.
Nakon pozitivne evaluacije, sve članice Šengenskog prostora moraju jednoglasno da odobre odluku o članstvu, nakon konsultacija sa Evropskim parlamentom.
Gde su zemlje Zapadnog Balkana?
"Napredak zemalja Zapadnog Balkana je vrlo diverzificiran, no trenutačno ne postoji država u regiji koja je u potpunosti spremna pridružiti se Schengenu", kaže Bojana Zorić iz ISS-a.
Ona, pri tome, podseća na izveštaje Evropske komisije o napretku za 2025. kojima se zemlje regije pozivaju da dodatno usklade svoju viznu politiku sa EU.
Od Srbije se traži da obezbedi provere državljana trećih zemalja koji ulaze bez vize, posebno iz država koje predstavljaju bezbednosni ili migracijski rizik.
Naglašava se i potreba za rigoroznim bezbednosnim proverama prilikom dodele državljanstva Srbije državljanima trećih zemalja.
Upozorava se i da sticanje prava na putovanje bez viza u EU za državljane Rusije, dodeljivanjem srpskog državljanstva, predstavlja potencijalne bezbednosne rizike za EU.
Od Crne Gore traži se ukidanje sporazuma o bezviznom režimu sa zemljama kojima je potrebna viza za ulazak u EU.
Za Bosnu i Hercegovinu se navodi da je potrebno da poboljša upravljanje granicama, te da vizna politika nije u potpunosti usklađena sa viznom politikom EU.
Preporučuje se da do potpunog usklađivanja, BiH treba da primenjuje dodatne bezbednosne mere, kao što su povećanje broja službenika granične policije.
Ocenjuje se da granična policija i dalje nema dovoljno osoblja i da četvrtina radnih mesta još nije popunjena.
Čitajte:
Evropska komisija predstavila neformalne ideje o prijemu novih država u EU, članice 'rezervisane'Ni vizna politika Kosova nije u potpunosti usklađena sa EU, posebno kada je reč o listi zemalja čiji državljani moraju imati vizu za ulazak u EU.
Osim toga, Kosovo bi trebalo da nastavi da se bavi neosnovanim zahtevima za azil svojih građana unapređenjem kontrola na izlazu i nastavkom saradnje sa najpogođenijim državama EU.
Za Severnu Makedoniju je EK ocenila da je vizni režim uglavnom usklađen sa listama EU zemalja, osim Turske.
Kada je reč o Albaniji navodi se da je zakonodavni i strateški okvir za upravljanje spoljnim granicama delimično usklađen sa pravnim tekovinama EU.
Za upravljanje granicama se kaže da je uglavnom zadovoljavajuće.
Vaš browser nepodržava HTML5
Sve o protestu kamiondžija: Ima li rešenja?
Od zemalja Zapadnog Balkana, Crna Gora se smatra predvodnikom u pridruživanju EU, dok je Albanija zemlja koja je ostvarila značajan napredak.
Nasuprot njima, Srbija je po oceni EK usporila tempo reformi potrebnih za pridruživanje.
Na sajtu Evropskog saveta se navodi da svakoga dana oko 3,5 miliona osoba prelazi unutrašnje granice zbog posla, studiranja ili poseta.
Kaže se da gotovo 1,7 miliona osoba stanuje u jednoj zemlji šengenskog područja, a radi u drugoj.
Procenjuje se da Evropljani i Evropljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar šengenskog područja.
U međuvremenu su članice Šengena počele da primenjuju automatizovani sistem ulazaka i izlaska (EES) za registraciju državljana zemalja koje nisu članice EU koji putuju na kraći boravak.
*Saradnja na tekstu: Gjeraqina Tuhina