Toby Vogel, istraživač briselskog Centra za studije evropske politike, za ‘Zašto?’ objašnjava nastojanja Evropske unije da poboljša kontrolu migracija kroz predloženo širenje svoje agencije za zaštitu granica Frontex sa 1.600 na 10.000 graničnih policajaca i saradnju sa trećim zemljama koje se nalaze na migrantskim rutama, kao što su i one na Zapadnom Balkanu.
- Ljudstvo i sredstva
Postoji nekoliko dimenzija u vezi Frontex-a, a jedna dimenzija su jednostavno finansije.
Biće mnogo mogućnosti za zemlje članice da ovo blokiraju, da ne osiguraju iznose koji će biti neophodni da se poveća osoblje sa sadašnjih oko 1.600 policajaca na 10.000 koji bi trebali biti spremni oko 2020. godine, prema ovom prijedlogu.
Ono što je također potrebno razumjeti je da ovo nije visoka politika, ovdje se radi o finansiranju i opremi.
Dosta ove opreme i ljudstva će biti stavljeno na raspolaganje od strane zemalja članica, kao što je slučaj i sada, a EU se sada okreće i kaže, ‘mi stvaramo ovu jezgru granične policije sa svojim sredstvima’.
No, u suštini, i sredstva i ljudstvo će i dalje biti posuđeni od strane država članica ovoj agenciji.
- Izvršna priroda
Komisija želi promijeniti status osoblja koja je na službi iz svojih matičnih zemalja u stalnu jezgru graničnih policajaca agencije za nekoliko godina, ali mislim da će mnogo zemalja članica biti vrlo nervozno oko toga.
Sigurnost u širem smislu i posebno ko ulazi u zemlju i ko ima pravo ući u zemlju preko nacionalnih granica je velikim dijelom suvereno pravo država članica, a ne nešto što bi trebalo biti na nivou EU.
Evropska komisija je bila veoma jasna, predsjednik Komisije Jean Claude-Juncker je bio veoma jasan u govoru o Stanju unije da on želi da misije imaju izvršnu prirodu, tako da će evropski granični čuvari moći zaustavili ljude na ulici da pregledaju njihove dokumente i da ih zadrže.
I ovo ima implikacije za suverentitet država članica ili ono što one smatraju suverenitetom.
Ako pogledate neke od misija Frontex-a, to nisu u stvari misije, to su situacije u kojima zemlja ‘x’ proglasi nekoliko stotina svojih graničnih policajaca da su osoblje Frontex-a, ali u stvari, ako sretnete ove ljude na granici, oni su de facto i dalje nacionalni granični policajci.
- Spinovanje
Moramo napraviti razliku između dvije stvari kada se radi o migracijama, jedna je legalni načini za migraciju i mislim da je ovo jedan od stubova i nešto bez čega je nezamisliva kontrola granica kratkoročno i dugoročno.
Bez legalnog načina, ljudi će naći način da imigriraju na neregularan način.
Drugo pitanje je infrastruktura koju EU želi vidjeti u drugim zemljama, pogotovo susjednim zemljama kako bi pomogli zaustavljanje migracija.
Vrlo često, ne smijemo to zaboraviti, kada ljudi pričaju o kontroli migracija, pogotovo kada su u pitanju treće zemlje, ono što u stvari imaju na umu je jednostavno držati ljude vani, izvan evropskih granica.
Tako da tu ima i spinovanja u ovim prijedlozima i u načinu na koji koriste fraze u svojim odgovorima.
Frontex: Evropska granična policija u srcu migrantske krize
- Ofanziva šarmom
Što se tiče trećih zemalja, veliko pitanje bez odgovora je šta se tu nudi trećim zemljama?
Ako ste Albanija, ili Makedonija ili Srbija ili Egipat ili Libija, šta ćete dobiti ako imate neku vrstu prijemnog centra, kako god se oni zvali, na vašoj teritoriji?
Ako ti prijemni centri funkcionišu, to jeste ako osiguravaju pristup procedurama za azil i moguće drugim legalnim načinima za migraciju u Evropu, onda će samo privući dodatne migrante.
Ako ne funkcionišu, ta treća zemlja će se naći ostavljenom sa stotinama, moguće hiljadama, moguće desetinama hiljada ljudi, i neće biti dovoljno ako EU kaže ‘mi ćemo vam malo pomoći‘.
EU sada pojačava svoju diplomatiju sa sjevernoafrikancima, govori se o samitu u februaru u Egiptu sa Arapskom ligom, i mislim da je to dio “ofanzive šarmom“ Evropske unije da ubijedi svoje partnere u širem susjedstvu, očigledno posebno u Sjevernoj Africi, da prihvate tu igru.
Lično sam vrlo skeptičan da će ovo uspjeti, ali ovo je vrsta pritiska koji ćemo sve češće viđati u narednim mjesecima.
- Teoretsko pravo
Situacija na Balkanu je, ja bih rekao, fundamentalno prilična slična, osim, naravno, da su ove zemlje mnogo više zavisne od Evropske unije u smislu finansija i drugih stvari nego što je to Egipat.
Situacija na Balkan je krajnje specifična u smislu da govorimo o raspoređivanju ne na vanjsku granicu Evropske unije, već u zemlju koja nije članica, a koja je na granici sa članicom, a to je Grčka, i donekle Rumunija i Bugarska, a to je veoma neobična situacija.
Razuman pristup u ovom slučaju bi bio da kažu, ‘hajde da radimo s Grčkom, sa Rumunijom i Bugarskom da osiguramo da imaju, pod a, kapacitet da kontrolišu svoje vlastite granice i, pod b, kapacitet da procesuiraju zahtjeve za azil’.
Nemojmo zaboraviti da postoji odredba koju sadrži međunarodno pravo da ljudi koji imaju strah od progona imaju pravo na međunarodnu zaštitu i zemlje su obavezne da osiguraju tu zaštitu ako su jedina zemlja koja to može uraditi.
Ako se izbjeglica pojavi u Srbiji ili u Mađarskoj, on ili ona ima pravo da podnese zahtjev za azil, ali ako imate disfunkcionalan sistem za azil, kao šte je to slučaj sa Grčkom, to pravo postaje u potpunosti teoretsko.
- Političke igre
Vidjeli smo prethodnih godina, od dogovora EU i Turske, da je ideja da se može ojačati lokalni sistem za azil kako bi se povećao njegov kapacitet da se izbori sa svim tim zahtjevima vrlo nezgodna.
Bilo kakav integasani odgovor na ovo što se dešava mora to uzeti u obzir.
Zbog toga bi raspoređivanje Frontex-a u Srbiji i Makedoniji kako bi se ljudi zadržali u Grčkoj bilo prilično ironično.
Ne pratim kako teku pregovori sa pojedinim zemljama, ali također možda postoje lokalne posebnosti u svakom od ovih slučajeva koje ga čine težim ili lakšim, ali ukupno gledano mislim da se nalazimo u trenutku u u kojem je EU de facto zatvorila svoje granice što je više mogla.
Desetine hiljada ljudi se nalazi zaglavljeno u Grčkoj, a nekoliko hiljada ljudi je u balkanskim zemljama koje nisu članice.
Posljednjih mjeseci je u BiH došlo do veoma dramatičnog kretanja migranata iz Srbije, posebno u Bihać, za koje se čini da je bilo prilično usmjereno, ili namjerno, i pokazuje da postoje veliki potencijal za političke igre sa lokalnim političarima i sa migrantima.