Sažetak
- Ukrajinski napad dronom na rusko postrojenje za utovar nafte u blizini Novorosijska poremetio je izvoz nafte, što je uticalo i na Rusiju i na Kazahstan.
- Kazahstan se oslanja na ovu rutu za 80 posto svog izvoza nafte, stvarajući ekonomske i strateške ranjivosti.
- Napad je izazvao diplomatske tenzije, pri čemu Kazahstan protestuje, a Ukrajina brani svoje razloge - ciljanje ruskog vojnog potencijala.
Napad dronom na postrojenje za utovar nafte kod ruske obale Crnog mora izazvao je diplomatski spor između Ukrajine i Kazahstana, razotkrio ovisnost te centralnoazijske zemlje o jednom naftovodu za izvoz i moguće ugrozio snabdijevanje benzinom u Evropi.
Mornarički dronovi su 28. novembra pogodili veliku plutajuću kružnu strukturu 5 kilometara na moru u blizini luke Novorosijsk, gdje je bazirana ruska crnomorska flota.
Objekt je bio pristanište s jednom tačkom (SPM), priobalno postrojenje za pumpanje nafte na tankere. U Novorosijsku postoje tri SPM-a. Jedan je već bio na održavanju. Čini se da je udar imao razoran utjecaj na kapacitet luke za utovar nafte.
"Kapacitet svakog pristaništa je 800.000 barela dnevno. Operacije će sada efektivno pasti na jednu trećinu normalnog kapaciteta utovara na moru“, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vlad Paddack, saradnik u Nightingale Intelligence, firmi za politička predviđanja.
Ovo je loše za Rusiju, koja preko tog postrojenja utovaruje naftu sa svojih sjevernokavkaskih naftnih polja. Ali mnogo je gore za Kazahstan, koji 80 posto svoje nafte izvozi kroz jedan naftovod do Novorosijska.
"Kazahstan se našao u situaciji u kojoj je izgradio svoju glavnu izvoznu rutu kroz jednu zemlju: Rusiju", rekao je kazahstanski politički analitičar Dimaš Alzhanov.
U razgovoru za Kazahstanski servis RSE, on je kazao da je zemlja sada "talac" političkih odluka donesenih "prije mnogo godina".
Strateška ranjivost
Operater naftovoda, Kaspijski konzorcij naftovoda (CPC), nije odmah odgovorio na zahtjeve RSE za komentar o napadu, koji je osudio kao "namjerni teroristički napad".
Prema riječima Sergeja Vakulenka, višeg saradnika u Carnegie Russia Euroasia Centru, prodaja nafte u inostranstvu osigurava oko 40 posto ukupnog izvoznog prihoda Kazahstana.
Kazahstanska vlada uložila je službeni protest ukrajinskoj vladi zbog onoga što je nazvala "trećim činom agresije na isključivo civilni objekat". Ranije ove godine, napad dronom oštetio je crpnu stanicu CPC-a u ruskom Krasnodarskom kraju, nakon čega je uslijedio još jedan napad na njen ured u Novorosijsku.
Ukrajina je dala oštar odgovor na kazahstansku žalbu. Navodeći da njene oružane snage "sistematski slabe vojno-industrijski potencijal agresora", napomenula je "odsustvo prethodnih izjava kazahstanske strane kojima se osuđuju napadi Ruske Federacije na civile u Ukrajini".
Kako se diplomatske posljedice šire, Kazahstan ima problem.
"Dva nova SPM-a koja se bliže završetku u Dubaiju ne mogu se brzo instalirati; isporuka, instalacija i puštanje u rad trajat će nekoliko mjeseci. S obzirom na najnovije poremećaje, sva tri SPM-a neće biti operativna prije ljeta-jeseni 2026. godine", rekao je Paddack.
"Moderni SPM uporediv s CPC-ovim jedinicama košta 80-120 miliona dolara, što zamjenu i neplanirane radove na infrastrukturi čini značajnim finansijskim teretom", dodao je.
Osim toga, čak i kada se sve popravi i zamijeni, Ukrajina bi mogla pokušati ponovo to postići. Ali oslanjanje Kazahstana na evropska tržišta je samo pola slike. Odnos je dvosmjerna ulica.
Nenamjerne posljedice
Joe Webster, viši saradnik Atlantskog vijeća, rekao je za RSE da je kazahstanska mješavina CPC-a "lagana i slatka" – savršena za proizvodnju benzina.
"Kazahstan je treći najveći partner Evropske unije kada su u pitanju nafta, nakon SAD-a i Norveške. Otprilike svaki deveti uvoz, ili barel uvoza, nafte potiče iz Kazahstana", rekao je.
Drugim riječima, gubitak kazahstanske nafte pogoršava postojeće probleme Evrope sa zamjenom ruskih zaliha koje je masovno smanjila kao odgovor na potpunu invaziju Kremlja na Ukrajinu 2022. godine.
"Iskreno, brinem se da bi prekidi u CPC-u mogli uticati na Evropu. Mogli bi više naštetiti Evropi nego Rusiji. Dakle, mislim da je pošteno pitati se jesu li ovi udari strateški optimalni", dodao je Webster.
Sergej Vakulenko iz Carnegie centra iznio je slično razmišljanje o ukrajinskim akcijama koje imaju neočekivane nuspojave.
Iako utiču na obim ruskog izvoza, povlačenje kazahstanske nafte s tržišta može takođe značiti da će "Indija, Kina i Turska biti spremnije kupiti rusku naftu" po višim cijenama nego što to trenutno čine, napisao je.
Drugi aspekt je zapadno učešće u kazahstanskoj naftnoj industriji, koja je imala koristi od investicija kompanija kao što su Chevron, ExxonMobil, Shell i druge. Zaista, Chevron ima 15 posto udjela u samom CPC-u.
Moguće je da će za Kazahstan najbolja nada za održavanje izvoza nafte kroz CPC naftovod u Rusiju biti pritisak zapadnih zemalja na Kijev da se uzdrži od budućih udara.
Nekoliko drugih opcija
Ranjivost Kazahstana dovela je do obnovljene diskusije o tome da li može diverzificirati svoje izvozne rute.
Druga najveća ruta Kazahstana uključuje korištenje tankera za naftu za prelazak Kaspijskog mora do Bakua, u Azerbejdžanu. Odatle, naftovod BTC ide kroz Gruziju do Ceyhana, uz tursku mediteransku obalu.
U 2024. godini, oko 1,5 miliona tona nafte je pumpano kroz BTC. Ali to se može porediti sa 63 miliona tona duž naftovoda CDC. Proširenje ovog kapaciteta ograničeno je brojem tankera za naftu u Kaspijskom moru, kao i kapacitetom samog naftovoda. Ruta BTC je takođe znatno skuplja.
Kazahstan takođe izvozi dio nafte na evropska tržišta putem naftovoda Družba, koji prolazi kroz Rusiju i Bjelorusiju. Takođe je pogođen ponovljenim napadima ukrajinskih dronova.
Dakle, može li Kazahstan gledati na istok?
Podaci Svjetske banke iz 2023. pokazuju da je izvezao naftu u vrijednosti od 3,81 milijarde dolara u Kinu - u poređenju sa 23,6 milijardi dolara u Evropu.
Ali napraviti strateški prelazak na svog ogromnog, prosperitetnog susjeda nije lako.
"Ne mislim da bi potražnja u Sinđiangu, u zapadnoj Kini, bila dovoljna da apsorbuje sve te barele", rekao je Webster.
Izgradnja naftovoda koji bi išao do istočne obale Kine, velike sile, bila bi, dodao je, pretjerano skupa.
"Ne znam zašto bi kineske naftne kompanije to uopšte razmatrale. Dakle, mislim da je vjerovatnoća da Kazahstan preusmjeri naftu iz Evrope u Kinu vrlo mala", ocjenjuje Webster.