Iako pisanje Leopolda von Sacher-Masocha i dalje utiče na svijet, u rodnom mu Lavovu, gradu na zapadu Ukrajine, njegovo kontroverzno naslijeđe još nije priznato.
Ako bi nesvjesni turista nakon mraka zalutao u kafić Masoch u Lavovu, mogao bi ostati šokiran na ono što vidi. Unutar ove jazbine nije neuobičajeno da konobarice tuku goste kožnim bičem.
U podrumu kafića Masoch, u kojem možete naručiti koktel poput "Kazni me, moja gospodarice!", gosti su ohrabreni da se skinu polugoli i podvrgnu bolnom ritualu koji uključuje bičevanje i nanošenje vrućeg voska na tijelo.
Kafić je dobio ime po Leopoldu von Sacher-Masochu, piscu rođenom u današnjem Lavovu, čiji je kulturni uticaj na svijet ogroman. Gotovo svi vodeći jezici koriste riječ "mazohista" kada opisuju nekoga ko pronalazi zadovoljstvo u nanošenju boli, a Masochova knjiga Venera u krznu bila je inspiracija za istoimenu pjesmu rock grupe Velvet Underground. Knjiga je iznjedrila i predstavu na Broadwayu i film u režiji Romana Polanskog.
Ipak, u gradu na zapadu Ukrajine u kojem je rođen i proveo svoje rane godine, ime Masoch jedva da je prepoznato izvan kafića, u kojem se turisti redovno kikoće kada ih konobarice tuku bičevima.
Halina Hrinik, zamjenica šefa Ureda za turizam Lavova, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da grad trenutno nema planova da prizna djelo Masocha, te dodaje da, iako je mali broj turista svjestan piščevog porijekla, grad nema turu kojom bi se predstavila Masochova zaostavština.
Leopold von Sacher-Masoch
Masoch je rođen 1836. godine u centru Lavova (tadašnjeg naziva Lemberg) kada je bio dio Austrijskog carstva. Iako je najprije bio poznat po lijepo napisanim izvještajima o etničkim manjinama u i oko današnjeg Lavova, Masochovo ime se počelo povezivati s idejama "devijantne seksualnosti i samouništenja" i to nakon objavljivanja Venere u krznu 1870. godine.
Roman govori o Severinu koji se zaljubljuje u lijepu mladu udovicu Vandu. Nakon što Vanda upozori Severina da on možda nije pravi muškarac za nju, tužni protagonista izjavljuje da, ako već ne može dostići sreću u ljubavi, "želim da okusim bolove i muke do samog taloga; želim da me maltretiraju, a žena koju volim da me izda... što okrutnije - to bolje".
Detalj Masochovog pisma iz 1883. godine, kada je živio u Leipzigu.
Narativ knjige rob/gospodar dalje se razvija u krvavih niz mučenja i poniženja prije nego što Severin potpiše ugovor i svoju "samoubilačku" poruku, oslobađajući Vandu od odgovornosti ako ga odluči ubiti. Vanda se, sa svoje strane, zaklinje da će nositi krzno gdje god je to moguće.
Nakon što mu je Vandin ljubavnik nanio teške fizičke povrede, Severin zaključuje da će žena vazda biti muškarčeva "robinja ili gospodarica, ali nikada njegov pratilac" do dana kada "ona bude imala ista prava kao on i kada mu bude jednaka u radu i obrazovanju".
Fotografija Lavova (tadašnjeg naziva Lemberg) 1915. godine. Fotografija je načinjena samo nekoliko metara od mjesta gdje je Masoch rođen 1836.
Nakon objavljivanja Venere u krznu, austrijski psihijatar i Masochov savremenik Richard von Krafft-Ebing je žudnju za bolom i poniženjem, koji su detaljno opisani u knjizi, nazvao mazohizmom.
Smatrao je da Masoch "nije samo pjesnik mazohizma, već je i sam bio pogođen tom anomalijom".
Privatno finansirana statua Leopoldu von Sacher-Masochu ispred kafića Masoch u Lavovu.
Firma koja rukovodi kafićem Masoch je 2019. godine otvorila hotel na istoj adresi. Vrata ukrašena "krvlju" vode do soba s velikim krevetima okačenim na lance i okove. Statua pisca koju je podigla firma jedino je javno priznanje najuticajnije kulturne ličnosti Lavova.
Taras Maselko, osoba koja stoji iza projekata vezanih za Masocha, smatra da to što Masoch nema ulicu u gradu ili ploču vjerovatno je posljedica "specifičnih tema" iz najpoznatije piščeve knjige, koja - i 151 godine kasnije - nastavlja da šokira.
"Jasno je da u Ukrajini i u Lavovu imamo brojne ljude sa jakim religioznim i striktnim stavovima o temama o kojima je Masoch pisao", kaže Maselko, navodeći da se u Ukrajini danas "sve češće govori o temama koje prije 50 godina ne biste ni spomenuli".
Obelisk na grobu djeda Leopolda von Sacher-Masocha, Franza Masocha, na groblju Ličakov u Lavovu. Vjeruje se da je Leopold umro u Njemačkoj 1895. godine, nakon što je posljednje godine proveo na psihijatrijskoj bolnici.
Turistički vodič u Lavovu Andrij Masliek slaže se da je Masochovo naslijeđe i dalje tabu tema u zemlji u kojoj je vjerski moral svetinja, ali ističe da je autoritarna prošlost Ukrajine razlog zašto je Masoch jedva priznat u gradu njegovog rođenja.
"Zbog Željezne zavjese, mnogi lokalni heroji koji se nisu uklapali u sovjetski mentalitet, nisu bivali promovisani i kao takvi su jednostavno zaboravljeni", kaže Masliek.
"Masocha su, zapravo, otkrile nove generacije."
Crveno svjetlo i statua Masocha (lijevo) označavaju ulaz u kafić Masoch i hotel u centru Lavova.
Iako su možda Masoch i mazohizam i dalje škakljive teme u javnom diskursu Lavova, u turističkom uredu odgovaraju krajnje profesionalno.
"Dobro je što ste pitali za Masocha", kaže izvršna direktorica Ureda za turizam Halina Hrinik. "Znamo da je on za neke ljude važan. Možda bismo mogli da razmislimo o organizovanju događaja posvećenih njemu."
Tekst pjesme rock grupe Velvet Underground inspirisan Masochom mogao bi poslužiti kao inspiracija za priređivanje događaja u čast ovog pisca na elegantnim ulicama Lavova:
"Severine, Severine govori tako blago. Severine, dole na svoja savijena koljena. Osjeti bičevanje, u ljubavi dobiveno olako. Osjeti bičevanje, sad krvari za mene."
("Severin, Severin, speak so slightly. Severin, down on your bended knee. Taste the whip in love, not given lightly. Taste the whip, now bleed for me.")
Preveo: Zvjezdan Živković