Suđenje Mladiću: O namjernom gađanju Sarajlija i masovnim ubijanjima

Sa suđenja Mladiću, 28. kolovoza 2012.

Zaštićena svjedokinja RM -115 teško je ranjena u gradskoj bolnici koja je granatirana kao i ostali civilni dijelovi Sarajeva u noći sa 28. na 29. svibnja 1992. godine. Tužiteljstvu je potvrdila da je prethodno čula na radiju presretnuti razgovor generala Ratka Mladića - kako izdaje naređenje za napad podređenom oficiru VRS-a. Audio snimak presretnutog razgovora, čiju autentičnost Mladić osporava, pušten je u sudnici.

Mladić:Velušiće tuci, Velušiće...

Podređeni oficir: Velešiće?

Mladić: Velešiće.

Podređeni oficir: Da, razumem.

Mladić: Velešiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo, Predsedništo, i još jedan plotun opali.

Podređeni oficir: Razumem, druže generale.

Zaštićeni svjedok, insajder iz VRS-a, pod pseudonimom RM – 147, dostavio je dokaze o naređenjima srpskim snajperistima da pucaju na sve što se miče u Sarajevu. No iskaz je dao, budući da se radilo o insajderu s najvišim stupnjem zaštite, na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost.

Suđenje je ponovno otvoreno svjedočenjem Johna Jordana (Džon Džordan), američkog vatrogasca koji je osobno tijekom rata sudjelovao u gašenju oko 300 požara na obje strane sarajevskog fronta.

On je opisao sudu kako je na Sarajlije svakodnevno otvarana snajperska i minobacačka vatra, potvrdivši svoj iskaz o namjernom gađanju civila:

„Prilikom svojih posjeta srpskoj strani vidio sam minobacače, dobro ukupane minobacače s trijagunlacijskom opremom i izvučenim piketima za nišanjenje. Nesumnjivo se radilo o stalnim položajima sa zaštitom i postavljenim logorom. I nesumnjivo su znali što su im mete.“

Nakon iskaza o zločinima protiv sarajevskih civila, kojih je tijekom četverogodišnje opsade poginulo skoro 12.000, iskaz su dali preživjeli svjedoci masovnih egzekucija vojno sposobnog stanovništva nesrpske nacionalnosti na početku rata.

Fejzija Hadžić je opisao kako se slučajno uspio spasiti kada su ga, zajedno sa 23 zatočenika s područja Kalinovika, pripadnici jedinice VRS-a Pere Eleza – odvezli vojnim vozilima na livadu kod sela Ratine:

„Oko pet, šest uniformisanih vojnika sa naše lijeve strane, pošto smo mi stajali u koloni jedan po jedan gledajući u zatiljak jedan drugom, su nas gađali. Mene je tada metak pogodio u lijevu nogu i ja sam pao kao i ostali i pretvarao se da sam mrtav.“

Zaštićeni svjedok RM 010 opisao je kako je također pukom srećom preživio egzekuciju oko 150 muškaraca iz sela Biljani, koje je prethodno razoružano potkraj svibnja 1992. godine kada su snage VRS-a krenule u zauzimanje općine Ključ.

Prema iskazu svjedoka, zločin se pokušao sakriti, što je pokazala i ekshumacija žrtava neposredno nakon rata s područja tri različite lokacije:

„Ova jama je duboka najmanje dvadesetak metara gdje su prvo pobijeni ljudi, da bi se na njih bacilo desetak kamiona zemlje. Preostali ljudi su ponovo dovezeni iz Biljana i bačeni ponovo po toj zemlji, da bi na kraju tu jamu komplet zatrpali.“

Suđenje se nastavilo iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM - 018, no na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost.

************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.