"Kafa je gorka i crna, a nišani bijeli. Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka."
Ovako počinje priču Mejra Đogaz koja sa prozora porodične kuće, gdje živi sama, svako jutro gleda u Memorijalni centar u Potočarima kod Srebrenice gdje su ukopana njena dva sina, Omer i Munib.
Ubijeni su u genocidu kojeg je počinila Vojska Republike Srpske u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.
"Imala sam muža, tri sina i kćerku. Živjeli smo u zdravlju i rahatluku. Moja sreća počela je da se kruni i rasipa u oktobru 1992. godine", prisjeća se 64-godišnja Mejra za Radio Slobodna Evropa (RSE) početka porodične tragedije.
Mejra Đogaz je tokom ratnih devedesetih u Srebrenici izgubila tri sina i muža.
Mejrin najstariji sin Zuhdija i suprug Mustafa ubijeni su u oktobru 1992. godine u okolini Srebrenice.
Nakon suprugove smrti, Mejra je ostala sama sa troje maloljetne djece. Sa dvojicom sinova, kćerkom i snahom, ratne dane provodila je, kako kaže, u šupi u Potočarima u blizini Srebrenice.
Tu je dočekala i juli 1995. godine kada je Vojska RS zauzela Srebrenicu koja je u ratu bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN).
Uslijedila je nova porodična tragedija u kojoj je Mejra izgubila i sinove Omera i Muniba, ubijene u dobi od 19 i 21 godinu. Ubijeni su nakon što su se, zajedno sa drugim srebreničkim muškarcima, uputili kroz šumu prema Tuzli, pokušavajući doći do teritorije pod kontrolom Armije RBiH.
"Nakon tri dana, žene i djecu su transportovali autobusima za Tuzlu. Na putu između Kravice i Avdagine njive, u blizini Bratunca, vidjeli smo kolonu od 15 kamiona na kojima su bili muškarci koji su zarobljeni u obližnjim šumama", ističe Mejra.
Na jednom kamionu je, kako kaže, prepoznala sina Omera.
"To je bio posljednji put da sam ga vidjela. Odvezeni su u nepoznatom pravcu i strijeljani", kaže ona.
Vaš browser nepodržava HTML5
Evakuacija u bazu u Potočare 11. jula
Mejrin suprug i sin, koji su poginuli 1992., sahranjeni su na porodičnom groblju.
Posmrtne ostatke dvojice sinova, ubijenih u genocidu pronašla je 14 godina nakon stradanja, te su ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima.
Kuća u kojoj stanuje udaljena je stotinjak metara od Memorijalnog centra.
Kako kaže, svako jutro kad pije kafu, gleda u njihove nišane, a do grobova odlazi gotovo svakodnevno da prouči fatihu.
Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka, kaže Mejra.
"Ne znam šta me više drži u životu. Valjda što se molim dragom Allahu da meni, a i svakoj majci olakša patnju", kaže ona.
Ova 64-godišnjakinja danas se bavi poljoprivredom. Urod je, kako ističe, ove godine bio slab, ali joj bašta dobro dođe zbog razonode.
Mejra stanuje sama i bavi se poljoprivredom.
Snage Vojske Republike Srpske u Srebrenici i okolini ovog mjesta na istoku BiH u julu 1995. ubile su više od 8.000 muškaraca i dječaka nesrpske nacionalnosti. Iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih naroda, protjerano je više od 25.000 žena, djece i starih.
U Memorijalnom centru u Potočarima u blizini Srebrenice, do danas je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 sahranjeno na drugim lokacijama, a za ostalim žrtvama se traga.
Memorijalni centar u Potočarima je otvoren 20. septembra 2003. godine. Do sada su sahranjene 6.752 žrtve genocida.
Memorijalni centar u Potočarima obilježava 20 godina postojanja. Otvoren je 2003. godine, a u njegovom sastavu su spomen obilježje i mezarje.
Osnovan je odlukom nekadašnjeg visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritscha 25. oktobra 2000. godine.
Tri godine kasnije otvorio ga je Bill Clinton, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a tokom 20 godina postojanja posjetili su ga brojni dužnosnici iz regije i svijeta.
Prilikom otvaranja Memorijalnog centra, Clinton je kazao da su tragična zbivanja 1995. bila vrhunac "genocidnog ludila", u koje su lideri željni vlasti uvukli narod.
"Loši ljudi koji su žudjeli za vlašću prouzročili su rat. Oni su tražili moć putem genocida, međutim Srebrenica je početak kraja genocida u Evropi", kazao je tada bivši američki predsjednik.
Bill Clinton, bivši američki predsjednik, na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici, 11. jula 2021.
U neposrednoj blizini mezarja, u kome su danas ukopane žrtve genocida, nalazila se tvornica akumulatora, u kojoj su 1995. bili smješteni vojnici iz holandskog bataljona UN-a.
S obzirom na to da je i to bilo mjesto na kome su počinjeni brojni zločini i ubistva zarobljenika, bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown donio je 25. marta 2003. uredbu kojom je ova lokacija ušla u sastav Memorijalnog centra.
Bviša fabrika akumulatora koja se danas nalazi u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima.
Memorijalni centar u Potočarima danas posebnu pažnju pridaje istraživačkoj djelatnosti, a među ostalim, radi se na prikupljanju ličnih predmeta žrtava, svjedočenjima, te analizama presuda za genocid i zločine protiv čovječnosti.
Multimedijalna soba u Memorijalnom centru Potočari.
Direktor centra Emir Suljagić kaže za RSE da je na raznim projektima angažovano oko 50 Srebreničana koji su izgubili nekog člana porodice ili su i sami preživjeli genocid.
"Sve ovo radimo da bi svjedočili o onome što nam se dogodilo i da nam se sve ovo ne ponovi", kazao je Suljagić.
U Komemorativnom centru u Tuzli nalazi se znatan broj posmrtnih ostataka neidentifikovanih žrtava i njihovih ličnih predmeta pronađenih u masovnim grobnicama.
Suljagić ističe da se za čuvanje posmrtnih ostataka izdvajaju znatna sredstva, ali da prostor nije adekvatan.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.
Zbog toga je upućen apel Tužilaštvu i Sudu BiH da posmrtni ostaci budu preneseni u objekt u okviru Memorijalnog centra.
"Neidentifikovane žrtve i njihove lične stvari zaslužuju da budu smješteni i čuvani baš ovdje", kaže Suljagić.
Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su proteklih godina u više od 80 masovnih grobnica na području opština Srebrenica, Bratunac i Zvornik.
Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici pronađeni su u 80 masovnih grobnica.
Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora.
Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Haagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.
Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.
Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.