Kasni se sa akreditovanjem laboratorija za kontrolu hrane

Ilustracija

Poljoprivredni proizvođači iz Bosne i Hercegovine neće moći da izvoze višak svoje robe na tržište Evropske unije bez akreditovanih laboratorija. BiH u ovom trenutku ima 24 akreditovane laboratorije, ali one neće moći da rade jer nisu usvojeni određeni standardi.

Direktor Poljoprivrednog instituta Republike Srpske Mihajlo Marković kaže da domaći poljoprivredni proizvođači neće moći da izvezu višak svoje robe na tržište EU bez akreditovanih laboratorija koje će izdavati međunarodno priznate sertifikate.

„Postoji opasnost da mi bez takvih sertifikata nećemo moći ni u Hrvatsku, koja će biti granica Evropske unije, da izvezemo, što je za naše poljoprivredne proizvođače u Bosni i Hercegovini već alarmantno stanje. S druge strane imate zakon slobodne trgovine kada nam iz Evropske unije ulaze robe, oni imaju te sertifikate. To je ono što će još više našim poljoprivrednim proizvođačima napraviti problem – ovdje će se pojaviti višak roba, a mi sa svojim viškovima roba ne možemo negdje drugdje. To će napraviti dupli, ako ne i veći problem našim poljoprivrednim proizvođačima“, ocjenjuje Marković.

Akreditacija, u skladu sa ISO 17025 standardom, predstavlja izuzetno važan korak jer osim institucije akredituju se i određene metode, kaže Marković.

„Kod akreditacione kuće, da li BATA-e ili neke druge, moramo imati akreditovane metode i akreditovane institucije za određene stvari. Mi smo imali i preko Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH – bio je jedan projekat sa Švedskom – gdje je praktično rađeno na pripremi nekoliko laboratorija iz cijele Bosne i Hercegovine, iz Banjaluke, Sarajeva, Mostara, da određeni kadrovi prođu te faze obuke i da vidimo šta nam sve treba da dobijemo akreditaciju. Međutim, to je jedno, da se naprave određeni treninzi, obuke, a drugo je da se prijavi i pojavi svaka od tih laboratorija i institucija i da se akredituje“, navodi on.

Potrebne hitne odluke

BATA - Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine - do sada je akreditovao 24 laboratorije u BiH. Pomoćnik direktora za razvoj planiranje i obučavanje BATA-e, Refik Salihović smatra da nije toliko problem akreditacija laboratorija, već sporost u donošenju određene legislative koja je harmonizovana sa evropskom.

Halid Genjac


„Bosna i Hercegovina u ovom momentu ima kritičnu masu akreditiranih ispitnih laboratorija i kalibracionih laboratorija koje ispunjavaju zahtjeve ISO 17025, standarda koji definiše kriterije za ispitne, odnosno kalibracione laboratorije. Međutim, metode za koje su one akreditirane nisu sve usklađene s evropskim, već se pozivaju na standarde koji nisu preuzeti od strane Instituta za standarde, odnosno na stare JUS standarde. To je glavni problem“, navodi Salihović.

Svjesni su i političari sa se u ovom procesu kasni. Predsjedavajući Zajedničke komisije za evropske integracije BiH, Halid Genjac, kaže da se zbog niza razloga, uglavnom političke prirode, Bosna i Hercegovina dovela u ovu situaciju.

„Mi smo došli u situaciju da nemamo uspostavljene mehanizme za kontrolu hrane. Zbog toga, sa ovim stanjem, naši proizvođači hrane neće moći na evropsko tržište, koje sad postaje hrvatsko tržište. Moraćemo hitno reagovati. Moraćemo donositi potrebne odluke, uspostavljati potrebne standarde i laboratorije da bi mogli ući u Hrvatsku i da naši proizvođači ne bi trpili direktu štetu. To je jedan od primjera koji pokazuje da svaki gubitak vremena, svako gubljenje na nepotrebnim polemikama, direktno košta naše građane“, ističe Genjac.

Savjet ministara BiH tek je na sjednici 21. marta ove godine usvojio 18 pravilnika koje je pripremila Agencija za sigurnost hrane BiH. Prema mišljenju profesora Markovića, da bi se čitava stvar ubrzala potrebno je uspostaviti i bolju saradnju entitetskih ministarstava poljoprivrede, a za sve to potreban je i novac, dodaje Marković:

„Treba završiti to opremanje laboratorija, da bi se znalo za šta će koja imati ovlaštenja, za koji vid analiza. S druge strane, moraju se obučiti kadrovi. I treće – sama akreditacija je proces koji košta, zavisno od toga do kog nivoa idete. Ako idete na ISO 17025, morate ići i na ISO 9000, jer pored tih specijalističkih laboratorija za određene analize, i menadžment i institucije moraju biti osposobljeni i obučeni da se ponašaju u skladu s tim standardom ISO 9000. Vidim da Poljoprivredni zavod u Bihaću već ima i ISO 14000 i neke druge, vezano za zaštitu životne sredine. Sve je skopčano s poljoprivredom, kvalitetom i zaštitom životne sredine.“