Šetnja Vlašićem na Međunarodni dan planina

Međunarodni dan planina

"Svaki dan ja pješačim između osam i deset kilometara vlašičkim stazama i vrletima. Živjela sam u Zenici ali to nije bio život nego pravi pakao. Nisam mogla disati kako treba, imala sam stalne migrene, svaki dan me nešto boljelo. Onda sam odlučila doseliti ovdje na Gostilj napraviti kuću i život učiniti ljepšim ugodnijim, zdravijim.Iz pakla sam stigla u pravi raj" kaže nam Midheta Skopljak koju smo u četvrtak slučajno sreli dok je pješačila svoju "turu" od Gostilja prema Babanovcu.

Iako joj je 62 godine Midheta korača kao da je tek "zagazila"u pedesetu. S njom je i njena kćerka Aida koja dođe povremeno kod majke jer je profesorica u jednoj zeničkoj školi.

"Nećete vjerovati da sam ove godina u svojoj njivi ovdje na Vlašiću ubrala 200 kilograma krumpira. Imala sam svoj luk, salatu, grah, voće, crnu ribizlu, brusnicu. Sve sam proizvela na svojoj njivi. Ništa nije tretirano pesticidima. Na ovoj nadmorskoj visini nema ni zlatice da uništava lišće krumpira. Vlašić je božanska planina samo treba znati i raditi. Godišnje uberem po trideset vrsta trava za čajeve. Uzmite čaj iz neke trgovine ili apoteke i ovaj s Vlašića. To su kao dva svijeta. Ovdje je sve ljepše, ukusnije, mirisnije. Vidite danas ovoga dana? Dok se moji zeničani "kupaju" u magli i smogu ja udišem čist zrak, dišem punim plućima, sunce me grije. Otkada sam ovdje nikada me više glava nije zaboljela", tvrdi nam Midheta koja je ustvari zbog svakodnevnih migrena morala tražitit spas za svoje bolesti a pronašla ga je na planini Vlašić.

Dok smo razgovarali na putnom pravcu koji povezuje Gostilj i Babanovac Midheta nam je poput kakvog ozbiljnog travara govorila što se kojim vlašičkim travama liječi.

"Svaka planina pa tako i Vlašić prava je riznica zdravlja. Samo treba malo hrabrosti i smjelosti da se to zdravlje unese u organizam. Teško ću se ikada više vratiti u Zenicu, jer ovdje mi je stvarno kao u raju", kaže nam na kraju razgovora Midheta Skopljak.