Prvi "Narodni dućan" u Sarajevu

Vaš browser nepodržava HTML5

Siromašna zadruga


TV Liberty prilog: Siromašna zadruga
, april 2011.

U Sarajevu je otvoren prvi i za sada jedini „Narodni dućan“ u kojem penzioneri i
socijalno ugroženi građani mogu kupovati osnovne životne namirnice po cijenama
nižim i do 40 odsto.

U prvih petnaest dana rada, u prodavnici za siromašne, kako je većina zove, registrovano je preko 3.000 građana. Dok su, s jedne strane, cijene, naročito osnovnih životnih namirnica, u stalnom porastu, s druge - ni plate, ni penzije već godinama nisu povećane ni za marku.

Za veliki broj bh. građana koji su na granici ili ispod granice siromaštva, „narodni dućan“ je prijeka potreba.

„Naravno da su potreba. Nama puno znači 20 feninga, 30 feninga.“

„Pa, ne možeš sve da kupiš što ti treba za preživljavanje, ali ono osnovno – malo brašna, ulja, riže, šećera – eto, ono samo za preživljavanje čovjek da ima. Ništa više. Muž mi ima minimalnu penziju, ja sam na birou, ne radim. Eto, to ti je to.“

Prva prodavnica za siromašnije građane, Sarajevo, 22. april 2011.
„Ovakve prodavnice preporučljivo bi bilo otvarati na više mjesta, s tim da bude malo više artikala, da bi ljudi koji su stvarno ugroženi malim primanjima, mogli da prežive od prvog do prvog.“

Prema procjenama nadležnih agencija, potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini, koja je u februaru za četveročlanu porodicu iznosila oko 1.700 KM, davno je prevazišla kupovnu moć građana.

Kako bi bar najugroženijim stanovnicima omogućili kupovinu osnovnih životnih namirnica po cijenama nižim od onih u ostalim prodavnicama, specijalna potrošačka zadruga „Euro BiH“ otvorila je prvu prodavnicu za siromašne.

U njoj mogu kupovati svi građani koji imaju primanja manja od 500 KM, kaže voditelj zadruge, Mesud Lakota.

„U prvom redu to su penzioneri. Dovoljno je da sa zadnjim čekom od penzije – kopiranim ili originalom – dođu na info punkt, da jednostavno dobiju elektronsku karticu kojom odmah mogu obavljati kupovinu. U drugoj kategoriji su nezaposleni koji sa Zavoda za zapošljavanje dobiju potvrdu da se vode na Zavodu, tako da mogu ostvariti pravo. U trećoj kategoriji su oni 'ostali', koji praktično nisu nigdje – firme su im propale, ili nemaju redovna primanja. Oni trebaju popuniti molbu ovdje, objasniti o čemu se radi, dobaviti neku potvrdu da su u takvom statusu", kaže Lakota.

Građani ne traže milostinju


Nakon što donese potrebne dokaze o socijalnom statusu, svaki građanin dobija elektronsku karticu na kojoj su unešeni lični podaci i broj članova porodice.

Samo sa karticom moguće je obaviti kupovinu. Za sada se u prodavnici može naći više od 200 artikala, pretežno domaćih proizvođača, naglašava Lakota.

„Kada uzmemo u obzir sve artikle, to je u prosjeku 30 posto jeftinije. Imamo artikala koji su i preko 30 posto, pa i 40 posto jeftiniji. Naravno, imamo neke artikle koji su direktno od proizvođača, recimo ulje od Bimala, 2,65 KM, prva klasa. Mi nastojimo da ove cijene obaramo, da tako kažem, posebno kad su u pitanju domaći proizvođači.“

Kako bi se izbjegle moguće malverzacije, odnosno preprodaja namirnica, kupovina u Narodnom dućanu je ograničena.

Prva prodavnica za siromašnije građane, Sarajevo, 22. april 2011.
Lakota kaže kako su se u zadruzi, koja vodi dućan, radili na principima evropske prakse, po kojoj je izračunato da je, na primjer, jednoj osobi mjesečno dovoljan litar ulja.

„Mislim da i građani moraju to shvatiti i trebaju shvatiti – ovo nije namijenjeno onome ko može kupovati veće količine, već isključivo ljudima koji svakodnevno jedva preživljavaju", ističe on.

Za sada je ova prodavnica namijenjena građanima sa područja Opštine Novo Sarajevo, međutim zbog teške meterijalne situacije građana, ovakav dućan trebao bi biti otvoren i za stanovnike Općine Novi Grad.

Građani ne traže milostinju, već cijene pristupačne njihovim polupraznim džepovima.

„Cijene nisu loše, ali za nas penzionere je to dosta, za uhar je kad je nešto malo jeftinije. Znate penzije kakve su. Da se čovjek s ovim komunalijama bori – dosta je, a da ostalo ne pričamo. Za zdravlje, lijekovi, sve to moraš da platiš.“

„Ovo je bruka da se nema šta da jede. Eto. Da se živi od socijalne pomoći, dok neko ima hiljade i hiljade maraka. A borio sam se za ovu državu. Doći ću iz Pazarića ovdje da kupim, da bih mogao da se prehranim. Više sam gladan nego sit. Vjerujte", kažu neki od građana.