Šta znači biti Mari?

Olga Volkova, 28 godina, nastavnica koreografije: “Za mene biti Mari znači poznavati jezik i kuhinju. Porodica je jedna od ključnih stvari u mom životu. Posebno sam vezana za prirodu. Kada se kao dete ne bih osećala dobro legal bih ispod breze i zaspala. To je veoma smirujuće”.
 

Natalya Mochalova, 19 godina, učenica: “Ja sam stoprocentno Mari, ali dolazim iz ruske pravoslavne porodice. Pa ipak, moja baka i dalje praktikuje neke tradicionalne obrede. Živim u Mari El, što je jako važno. Stidim se onih Marija koji se srame svog porekla i sebe zovu Rusima. Priroda je za mene čista lepota. Samo šetam šumom”.
 

Natalya Solovyova, 24 godine, računovođa: “Dolazim iz Mari porodice. Oduvek govorimo naš jezik kod kuće, tako da ga govorim tečno, ali ponekad grešim u pisanju. Roditelji su mi ruski pravoslavci, ali su moje bake i deke išli u svete šumarke. Praznici, posebno porodični, su trenuci kada najjasnije osećam da sam Mari. Pevamo i plešemo i to nije samo predstava već istinska tradicija Marija.”
 

Yekaterina Ivaikova, 22 godine, plesačica: “Otac mi je Mari a majka (etnički) Ruskinja. Porodica je ruska pravoslavna, što je uobičejno u Mari El. Ne osećam se kao Mari zato što ne govorim jezik. Mislim da prave Marije možete naći samo u selima. Ali osećam vezu sa prirodom. Ponekad imam potrebu da odem u šumu i meditiram. Kada spavam u gradu pustim ploču sa zvucima šume.”
 

Svetlana Davydova, 24 godine, studentkinja i balerina: “Majka mi je Mari, pa razumem jezik, ali ga jedva govorim. Trenutno ne idem na sveta mesta, ali bila sam tamo nekoliko puta. Nemam vremena za to, iako osećam bliskost sa prirodom. Kada sam u Chuvashia (susedna sa Mari El) svima kažem da sam Mari i obratno. Pa ipak, više se osećam kao Mari zbog istorije. Kada odem u šumu želim da dodirnem drveće, pogotovo ako očekujem nešto važno da se dogodi.”
 

Anastasia Galiyeva, 19 godina, učenica: “Tečno govorim Mari jezik, jer mi je majka učiteljica. Živeli smo u Tatarstanu blizu Mari sela gde su učili jezik. Nikada nisam učestvovala u tradicionalnom obredu. Kada živite van Mari kulture počnete da zaboravljate obrede. Kao devojčica sramila sam se da govorim Mari jezik. Sada je drugačije. Stalno ga govorim. Ne mislim toliko često o našoj povezanosti sa prirodom, ali se u šumi osećam mirnije nego u gradu.”
 

Tatyana Kudyashova, 19 godina, učenica: "Govorim Mari, ali ne osećam neku posebnu vezu sa prirodom ili narodom Mari. Nisam puno razmišljala o tome kako biti Mari. Možda ću u budućnosti."
 

Olesya Starikova, 33 godine, balerina: “Majka mi je Mari a otac polu-Mari. Šta znači biti Mari? To utiče na sve. Jezik, ritual, porodicu. Sve one stvari koje čine naciju. Jezik igra ključnu ulogu u razumevanju povezanosti Marija sa prirodom. Pomaže da izraziš osećanja o kojima je teško govoriti. Biti Mari znači razumeti prošlost i razumeti ko si zapravo. Moj deda je u tom pogledu imao snažan uticaj na mene. Svu svoju hranu davao je svojoj deci, za sebe bi ostavljao samo koji zalogaj. Tako ja razumem šta znači biti Mari. Suprug i ja smo kupili kuću kako bi naša deca imala pravi dom i vezala se za njega. Život u stanu je nešto potpuno drugačije.”
 

Vera Nikolayeva, 31 godina, nastavnica muzičkog: “Posećujem svete šumarke ali ne često, pošto trenutno živim u gradu. Ponosna sam što sam Mari i čak bih sebe mogla na neki način da nazovem i nacionalistkinjom. Ne dopada mi se kada ljudi čak ni ne pokušvaju da nauče jezik, pogotovo sada kada više nije demode kao što je bio devedesetih. Kada odem u šumu, ne moram ništa da izgovorim - sve je tako čisto i jasno.”