Bez sigurnog utočišta: Kako Iran i Rusija progone protivnike u egzilu

Ilustracija

Jednog četvrtka oko podne početkom marta, Milad Pourtalebian vratio se kući i zatekao svoj stan provaljen i demoliran. Ubrzo je primijetio zastrašujući detalj koji je upućivao na to da nije riječ o običnoj pljački: njegova bejzbolska kapa s natpisom "Make Iran Great Again" (Učinimo Iran ponovo velikim) bila je velikim kuhinjskim nožem pribijena za zid.

Pourtalebian je iranski državljanin koji od dolaska u Kanadu 2024. godine organizuje skupove iranske opozicije u egzilu u svom novom gradu Saskatoonu, u provinciji Saskatchewan.

Provala se dogodila nekoliko dana nakon što su američki i izraelski zračni napadi pokrenuli rat s Iranom, a uslijedila je nakon niza prijetnji koje je 32-godišnjak primao putem interneta zbog svojih aktivnosti. Incident je odmah prijavio lokalnoj policiji, navodeći da je bio meta iz političkih razloga.

Milad Pourtalebian pored portreta Reze Pahlavija, bivšeg iranskog prijestolonasljednika u egzilu. Tvrdi da je zbog podrške Pahlaviju postao meta prijetnji.

"U početku me taj događaj izuzetno uplašio", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE), dodajući da je taj osjećaj u međuvremenu prevazišao.

"Odlučio sam da ne dopustim da me strah spriječi u izražavanju političkih stavova. Mislim na hiljade Iranaca koji su izgubili život tražeći slobodu", kazao je.

Fotografije, policijski dokumenti i snimci ekrana s društvenih mreža koje je Pourtalebian podijelio s RSE ukazuju na to da, uprkos tome što je hiljadama kilometara udaljen od Irana, nije izvan domašaja sigurnosnih službi te zemlje.

U jednoj objavi na Telegramu optužuje ga se za "propagandne aktivnosti protiv političkog poretka" i za podršku "američkom i cionističkom napadu na Iran".

Objava završava riječima: "Ova osoba živi u Saskatoonu. Prije nekoliko mjeseci pronašli smo ga i dostavili mu našu poruku u njegovom domu."

Pourtalebian kaže da ga je to "posebno uznemirilo". Iz njegovog stana ništa nije ukradeno, a niko nije uhapšen.

Transnacionalna represija

Iskustvo Milada Pourtalebiana je specifično, ali djeluje kao dio šire pojave u kojoj autoritarne države progone svoje protivnike čak i nakon što utočište pronađu u naizgled sigurnim zapadnim zemljama.

Iran decenijama provodi atentate i napade, ali njegov pritisak daleko nadilazi fizičke prijetnje.

Factnameh, servis za provjeru činjenica na perzijskom jeziku sa sjedištem u Kanadi, nedavno je zabilježio porast "masovnog nadzora, objavljivanja ličnih podataka i cyber-zastrašivanja usmjerenih protiv kritičara izvan Irana".

Čitajte:

Kompanija Anthropic onemogućila Iranu korištenje modela Claude za širenje propagande i špijuniranje

Među alatima je i Alaj, internetska stranica na kojoj građani mogu prijavljivati ljude vlastima, a koja navodno sadrži dosjee o oko 1.600 osoba.

Kako navodi Factnameh, iranska državna televizija zaprijetila je osobama koje se na njoj nalaze "zapljenom imovine, potpunom obustavom konzularnih usluga i crvenim potjernicama Interpola". Drugi alat, Goorkan (na perzijskom "Grobar"), objavljuje lične podatke osoba koje naziva "izdajnicima".

Američke, britanske i nizozemske obavještajne službe prošlog mjeseca izvijestile su da Iran vodi globalnu cyber-kampanju. FBI je saopćio da je zlonamjerni program nazvan Heavygram korišten "za izvođenje zlonamjernih cyber aktivnosti usmjerenih na iranske disidente, novinare kritične prema Iranu i druge opozicione grupe širom svijeta".

Iran nije izuzetak kada je riječ o progonu kritičara u inostranstvu.

Jana Gorkhovskaia, direktorica istraživanja i analiza u organizaciji Freedom House iz Washingtona, godinama proučava ovaj fenomen.

"Prema našim podacima, Kina, Iran i Rusija među deset su najvećih počinilaca transnacionalne represije. Kina daleko nadmašuje sve druge vlade", rekla je za RSE. "Od te tri zemlje, Rusija je daleko najnasilnija kada su u pitanju atentati i fizički napadi."

Među najpoznatijim primjerima su trovanja prebjega Aleksandra Litvinjenka i Sergeja Skripalja u Velikoj Britaniji, kao i napad čekićem na opozicionog aktivistu Leonida Volkova, saradnika pokojnog ruskog disidenta Alekseja Navaljnog, u Litvaniji.

'Neka vrsta paranoje'

To je nešto što ozbiljno zabrinjava Mihaila Klimarjova, ruskog stručnjaka za cyber-sigurnost i kritičara Kremlja, koji je pobjegao iz Rusije nakon početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Danas živi u Berlinu, gdje sarađuje s Volkovom. Pedesettrogodišnji Klimarjov kaže da je zbog prijetnji kod sebe primijetio "neku vrstu paranoje".

"Pretjerano sam zabrinut za sigurnost. Barem iz perspektive normalne i zdrave osobe. Kad sam vani, provjeravam prati li me neko. Prije nego što dotaknem kvaku na vratima svog stana, prvo je pregledam jer je postojao slučaj kada su kvaku premazali Novičokom", rekao je.

Međutim, Klimarjov ističe da njegov svakodnevni život dodatno opterećuje mnoštvo manjih pritisaka, od phishing napada do administrativnih prepreka, što, kako kaže, predstavlja "psihološki rat" koji Moskva vodi protiv ljudi poput njega.

Naprimjer, ne može obnoviti ruski pasoš koji ističe 2029. godine, što će uticati na njegov rezidencijalni status u Njemačkoj.

"To će biti administrativni problem i nije tako jednostavno kako možda izgleda. Morat ću angažovati advokata", rekao je.

Klimarjov pojašnjava da nema azil u Njemačkoj i da ga ne želi tražiti jer bi to značilo da više ne bi mogao voditi kompaniju koja zapošljava 20 ljudi.

Mihail Klimarjov: Nisam u zatvoru, mogu zarađivati za život

Putovanja su još jedan problem. Rusija ga je stavila na listu terorista, što može izazvati poteškoće na bilo kojoj granici.

Prisjeća se da ga je prilikom povratka s nedavnog puta u Sjedinjene Države službenik "s automatom i psom" izdvojio iz reda za ukrcavanje i ispitivao 30 minuta.

Opasnost od izručenja znači da mora pažljivo birati zemlje koje posjećuje.

Klimarjov je u Rusiji označen i kao strani agent, a vlasti su mu izrekle kazne u ukupnom iznosu od oko milion dolara, za koje tvrdi da su politički motivirane.

U mnogim slučajevima nije mogao rješavati administrativne probleme koji su se gomilali u Rusiji jer mu je ukinut ruski broj telefona, što ga je spriječilo da komunicira s vlastima putem interneta ili pristupa bankarskim uslugama.

Kaže da ne koristi telefon osim kada to zahtijevaju njemačke vlasti i da broj ne daje nikome drugom zbog straha od hakovanja. Pomaže drugim Rusima koji su mete phishing napada, a priznaje da je i sam zamalo nasjeo na jednu prevaru.

"Uspio sam se zaustaviti u posljednjem trenutku. Bila je to prevara na veoma visokom nivou", rekao je, opisujući sedmicama dugu prepisku s osobom koja se predstavljala kao potencijalni klijent njegove firme. Nakon višesedmične komunikacije zamalo je unio kod poslan putem Telegrama koji je mogao kompromitovati njegov račun.

"Da li sve to psihološki utiče na mene? Naravno da utiče", rekao je Klimarjov. "Tražio sam medicinsku pomoć... Pogađa me panika. Napadi panike, znate li šta je to?"

Uprkos tome, insistira da sebe ne smatra žrtvom.

"U boljoj sam situaciji od mnogih ljudi. Nisam u zatvoru. Mogu zarađivati za život."

Čitajte:

Da li je povećan broj Rusa koji beže iz zemlje usled straha od nove mobilizacije?

Ipak, dodaje da razmatra preporuku ljekara da privremeno obustavi svoje političke aktivnosti zbog pritiska kojem je izložen. Gorkhovskaia ističe da je upravo to cilj takvih kampanja.

"Nadzor, zastrašivanje, prijetnje porodici, digitalne prijetnje... one djeluju tako da ljudi barem dvaput razmisle isplati li se prisustvovati protestu ili javno djelovati", rekla je.

Prema podacima Freedom Housea, među glavnim počiniocima transnacionalne represije nalaze se i Turska, Saudijska Arabija i Ruanda. Gorkhovskaia kaže da su dugoročni i odlučni odgovori zapadnih zemalja rijetki, dijelom zbog mogućnosti poricanja takvih aktivnosti, ali i zbog širih političkih interesa.

"Počinioci transnacionalne represije ne snose posljedice zbog progona disidenata u inostranstvu... Uče jedni od drugih da je to praksa koju mogu nastaviti provoditi", rekla je.

Pourtalebian smatra da bi Kanada trebala snažnije reagovati, tvrdeći da je zemlja "i dalje previše otvorena za osobe povezane s Islamskom Republikom".

Policija Saskatoona saopćila je za RSE da je slučaj zatvoren, ali da će istraga biti ponovo otvorena ako se pojave "nove informacije o osumnjičenom ili dodatni dokazi".