Prvi put poslije decenije Crna Gora ima interesantne izbore

Neđeljko Rudović

Demokratski front na izborima u Crnoj Gori ne može puno da uradi obzirom na isti personalni sastav u rukovodstvu glavne članice Fronta, Nove srpske demokratije, ocjenjuje uz ostalo u intervjuu za RSE urednik političke rubrike u dnevniku Vijesti, Neđeljko Rudović.


RSE: Nije se dugo čekalo da kampanja pred izbore 14. oktobra postane žestoka. Za to se pobrinuo predsjednik DPS-a i nosilac liste vladajuće koalicije, u kojoj, pored starih partnera iz SDP-a, društvo DPS-u za ove izbore pravi i Liberalna partija. Naime, Đukanović je oštro napao i Demokratski front i Pozitivnu Crnu Goru, a oštrica tog verbalnog napada je bila naslonjena na, takođe staru temu – identitet, odnosno državno pravni status Crne Gore. Koliko je ta strategija po vama djelotvorna, u trenutku kada se Crna Gora ekonomski urušava?

Rudović: To ćemo da vidimo 14. oktobra na izborima. Definitivno je jasno da Đukanović nema šta drugo da ponudi biračima na tim izborima, osim da se predstavi zaštitnikom crnogorskih nacionalnih interesa, od prijetnji velikosrpskih aspiracija čiju su, po njegovim riječima, sada prikriveni nosioci u Demokratskom frontu. Nova politička snaga na crnogorskom političkom nebu, Pozitivna Crna Gora, im samo u tome pomaže, time što se kamuflira i navodno joj je namjera da pro-crnogorske birače prevede u prosrpski front. To je očigledna strategija Đukanovića. Oni će to ponavljati do besvijesti sve do 14. oktobra, pokušavajući na taj način da utiču na izborni rezultat.

Zaista mislim da je dobro pitanje koliko će se to pokazati djelotvornim u situaciji kada imamo svakodnevno urušavanje standarda, divljanje cijena. Mislim da će sve to dati nešto manje efekta nego ranije jer ta priča je prolazila na izborima 2006. i 2009., ali tada je ekonomska situacija u Crnoj Gori bila u mnogome bolja. Ovaj put imamo sasvim drugu sliku.

RSE: Sa druge strane, u Demokratskom frontu (DF) su prilično napora uložili da uvjere birače kako je za njih crnogorska nezavisnost nesporna i neće biti dovođena u pitanje, u slučaju da oni osvoje vlast. Koliko je njihova pozicija glede takvog stava dobra u smislu privlačenja pro-srpskih glasova ili pak glasova razočaranih indipendista?

Rudović: Što se tiče razočaranih indipendista, Demokratski front ne može puno da uradi jer i dalje, obzirom na isti personalni sastav u rukovodstvu glavne članice Demokratskog fronta, Nove srpske demokratije, ti ljudi neće i teško da će biti spremni da zaokruže listu na kojoj se nalaze, ne samo Andrija Mandić, nego i neki drugi ljudi koji su prepoznati kao glasnogovornici takozvane prosrpske politike u Crnoj Gori.

Ali, ono što je novo na ovim izborima i uopšte na crnogorskoj političkoj sceni, je pojava novih političkih snaga, isključivo u liku Pozitivne Crne Gore, koja je prirodno pribježište za takve glasače i građane Crne Gore koji su na referendumu glasali za nezavisnost, koji su poslije referenduma pripadali DPS i SDP biračkom korpusu, ali koji vide da nešto ne štima, da se problemi ne rješavaju, da nam je standard sve lošiji. To su potencijalni i možda brojniji, nego što se misli, glasači Pozitivne Crne Gore.

Nesporno je da ćemo imati po prvi put poslije 10 godina interesantne izbore u Crnoj Gori i po prvi put je vrlo moguće da razlika između DPS, koalicije i tri opozicione grupacije bude vrlo mala.

Promišljena strategija

RSE: Ostali ste nedorečeni u smislu privlačenja pro-srpskih glasova. Demokratski front je u tom smislu, i na političkom nivou, preduzeo neke korake. Ljudi iz SNP-a su prešli u njihove redove. Koliko taj korpus glasača može privući blok poput DF-a, a pretpostavljam na štetu SNP-a?

Rudović: Itekako može. Kada je prije tri godine Srpska narodna stranka odlučila da se preimenuje i da se zove Nova srpska demokratija, pokazalo se da nisu izgubili skoro ni jednog glasača. I ovaj novi korak u evoluciji Nove srpske demokratije ka konzervativnoj građanskoj stranci, u budućnosti mislim da neće sigurno imati nikakve štete po tu stranku, a može im dugoročno donijeti itekako korist.

Moja procjena je da građani Crne Gore, koji imaju izraženiji osjećaj pripadnosti srpskom nacionalnom korpusu ili Srpskoj pravoslavnoj crkvi, neće zbog formiranja Demokratskog fronta, jer se tu nalaze i neki ljudi koji su prepoznati kao suverenisti, okrenuti leđa Mandiću i Novoj srpskoj demokratiji. S te strane rezultat DF-a može biti jako dobar. Mislim da će se to pokazati na sljedećim izborima.

Ono što je po meni ključna prednost, koju donosi Demokratski front, ta što će vjerovatno uticati na to da se dio građana, koji su bili apstinenti na ranijim izborima, probudi i odluči da glasa. Znamo da je ključ političkih promjena u Crnoj Gori veća izlaznost i buđenje apstinenata.

RSE: Pozitivna Crna Gora je čini se elegantno izignorisala napad sa vrha DPS. Taj miran ton u kampanji je novost na crnogorskoj političkoj sceni. Koliko takvim ne upuštanjem u otvorene okršaje sa političkim protivnicima u kampanji može donijeti koristi novoj partiji?

Rudović: Mislim da se radi o veoma promišljenoj strategiji, obzirom da nije tajna da sva istraživanja javnog mnijenja u Crnoj Gori pokazuju da onaj ko želi da smijeni vlast, onaj ko želi da uđe u biračko tijelo DPS-a i SDP-a, jer drugačije očigledno nije moguće ulaziti u vlast, mora da se profiliše kao jedna umjerena građanska stranka, kojoj je na srcu očuvanje crnogorske nezavisnosti, ali koja ne najavljuje nikakve turbulencije ukoliko dođe u situaciju da čini vlast. To je strategija Pozitivne Crne Gore od samog početka i oni će, ako do kraja kampanje uspiju da ostanu konzistentni u takvom pristupu, imati veoma dobre šanse.

Glasači vladajuće partije su ljudi koji žele da bolje žive, ali ne žele da Crna Gora, poslije izbora, bude nestabilna, ne žele nikakve hajke i obračune. Oni prosto žele prosperitet. U taj stil je uskočila Pozitivna Crna Gora.

RSE: Ono što je ostalo upadljivo, bar do sada, jeste da u vladajućoj koaliciji nisu prozivali niti napadali SNP? Kako to komentarišete i da li se tu može nešto pročitati između redova?

Rudović: Ako se oslonimo na ono što iz vladajuće partije, a iz dijela SNP-a, plasiraju stidljivo u neformalnim razgovorima i šaptačkim diverzijama u kafanama, onda bi smo mogli da pomislimo da je SNP novi partner ili sljedeći DPS, ukoliko oni ne osvoje apsolutnu vlast. Ne bih bio baš toliko siguran u takav ishod i mislim da treba vrlo oprezno posmatrati kako će se situacija razvijati jer to bi definitivno značilo potpuno urušavanje SNP-a. Ukoliko je želja Srđana Milića da se to desi, onda će on i preduzeti takav korak. Mislim da to ne bi trebala da bude njegova želja i da će on vrlo pažljivo posmatrati šta se dešava, kakvo je raspoloženje javnog mnijenja. Takva jedna situacija mi se za sada čini ipak nerealnom.

SNP se nalazi u defanzivi. Iako je do sada bila najjača opoziciona partija, njene šanse da to ostane i poslije 14. oktobra su skoro nikakve. Upravo zbog te činjenice da se predsjednik SNP-a nije do kraja ogradio od nekih postupaka, izjava ili nagovještaja koji su davali pojedini funkcioneri te partije, koji su imali blagonaklon stav prema vlasti, on sada mora da se brani i da uvjeri glasače SNP-a da oni neće biti pojas za spasavanje DPS-u i Đukanoviću. Ako ste u cijeloj kampanju u defanzivi, onda to i nije baš obećavajuće.