Prozivanja – dokaz normalizacije odnosa

Vojislav Šešelj, 2015.

Iz Hrvatske i dalje stižu reakcije na odluku da se Vojislavu Šešelju dopusti da u Srbiji čeka izricanje presude povodom tužbe za ratne zločine. Hrvatski premijer Tihomir Orešković očekuje da će Srbija postupiti – pravilno. Nevladine udruge prozivaju Haški tribunal da je pred Šešeljem – kapitulirao.

Nakon negativnih reakcija u četvrtak na hašku odluku oko Šešelja, u petak su poruke iz vrha hrvatske politike, ali i od analitičara bitno drugačije.

Na pitanje da komentira izricanje presude povodom tužbe za ratne zločine bez Šešeljeve nazočnosti u haškoj sudnici, hrvatski premijer Tihomir Orešković je iz Bruxellesa poručio: "Svi znamo da Srbija hoće pokrenuti pregovore kako bi postala najnovija članica. Tu bih samo komentirao da sam uvjeren da će Srbija donijeti pravilnu odluku".

Žarko Puhovski

Aktualna prozivanja na relaciji Zagreb – Beograd komentirao je za RSE politički analitičar Žarko Puhovski: "Riječ je o nečemu što je, zapravo, sastavni dio političkog folklora i dobar je znak familijarnog normaliziranja odnosa između vodstava hrvatske i srpske političke zajednice, odnosno hrvatske i srpske države, te obrnuto. Oni se jako dobro snalaze, međusobno surađuju, pogotovo nova hrvastka Vlada sa gospodinom Vučićem koji je čak pomagao gospodinu Karamarku u sastavljanju parlamentarne većine. Dakle, to su realno jako dobri odnosi, a oni moraju za unutrašnju upotrebu jedni i drugi razmijeniti ono što bi se ovdje doslovce zvalo 'friendly fire', odnosno prijateljsku vatru".

Nevladina udruga za suočavanje s prošlošću Documenta odluku Haškog tribunala da odustane od zahtjeva da Šešelj bude nazočan na izricanju presude naziva "kapitulacijom Tribunala pred Šešeljem".

U posebnom priopćenju Documenta upozorava kako cijeli dosadašnji haški postupak protiv Šešelja "otvara pitanja – koliko je rad suda u Hagu izravan doprinos izgradnji povjerenja na ovim prostorima?".

Odgovor na to pitanje važan je jer, kako podsjećaju u Documenti, "Šešelj na ovim prostorima simbol širenja etničke mržnje i ratnohuškačke politike. Njegov ratni angažman je, po optužbi, imao za posljedicu protjerivanje desetina tisuća ljudi i ubojstva njih 905, kao i razaranje cijelih sela i vjerskih objekata u njima, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Vukovaru, Zvorniku, Mostaru, Nevesinju, na širem području Sarajeva i Hrtkovcima".