Da li bi patrijarh Porfirije ponovo rekao da je studentski pokret obojena revolucija?

Zašto je crkveni vrh osuđivao proteste studenata i građana koji su krenuli nakon pada nadstešnice u Novom Sadu kada je poginulo 16 ljudi? Na fotografiji: protesti studenata i patrijarh Porfirije

Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos Srpske pravoslavne crkve prema studentskom pokretu u Srbiji. Sagovornici su bili Slobodan Sadžakov, profesor Univerziteta u Novom Sadu i verski analitičar, i Vukašin Milićević, teolog iz Beograda.

Bilo je reči o tome zašto je crkveni vrh osuđivao proteste studenata i građana koji su krenuli nakon pada nadstešnice u Novom Sadu kada je poginulo 16 ljudi?

Da li je takav stav crkva zauzela zbog dugogodišnje bezrezervne podrške bivšoj vlasti posebno zbog bliskosti patrijarha Porfirija sa Aleksandrom Vučićem i zašto je patrijarh odlučio da baš u Moskvi pred ruskim predsednikom Putinom proglasi da je studentski pokret obojena revolocija.

Razgovaralo se i o tome kako je crkveni vrh kažnjavao sve one koji su simpatisali sa studenskim pokretom, pa je pod izmišljenim optužbom suspendovao mitropolita žičkog Justina zato što su studenti iz Novog Pazara, koji su pešačili ka Novom Sadu, prenoćili u manastiru Studenica?

Da li će patrijarh Porfirije, bez obzira na ranije diskvalifikacije studentskog pokreta, pokušati da uspostavi veze sa novom vlašću kako bi crkva zadržala privilegije koje je imala pod bivšim režimom i može li Studentska lista na to pristati, kao i o tome da li je opao kredibilitet Srpske pravoslavne crkve zbog odnosa njenog vrha prema studenskom pokretu.

Vaš browser nepodržava HTML5

Odnos SPC prema studentskom pokretu u Srbiji

Omer Karabeg: Otkako su pre dve godine nakon pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu kada je poginulo 16 ljudi, krenuli studentski protesti, Srpska pravoslavna crkva bila je vrlo kritična prema njima. Zašto su patrijarh i većina vladika osuđivali studentski pokret?

Slobodan Sadžakov: Na samom početku Srpska pravoslavna crkva se nije previše oglašavala sve do trenutka koji je bio eskalacija i ekspliciranje njihovog stava kada su pokazali šta zaista misle. A to se dogodilo aprila 2025. u Moskvi.

Čitajte:

Koga je u Moskvi predstavljao poglavar Srpske pravoslavne crkve?

Od početka vladavine Srpske napredne stranke došlo je do velike simbioze između Srpske pravoslavne crkve i Srpske napredne stranke gde se radilo o interesima koji su se spojili. Reč je o zapravo o trgovačkom odnosu gde je Srpska pravoslavna crkva podržavala vlast i dobijala ne mala finansijska sredstva i brojne privilegije, a Srpska napredna stranka je smatrala da joj crkvena podrška koristi radi očuvanja vlasti.

I kada je došlo do pada nadstrešnice Srpska pravoslavna crkva samo je nastavila sa tom podrškom koja je postojala i pre toga.

Vukašin Milićević: Studentski pokret osuđivali su patrijarh i jedan dobar deo episkopata, nisam siguran da li većina. Postoji zapravo jedna tiha većina koja se nije izjašnjavala jer je bila na ovaj ili onaj način ucenjena ili podmićena. Zašto su to oni činili? Razlog je veoma jednostavan.

Oni su integralni deo grupe koja je 14 godina vladala Srbijom kao srednjovekovnim feudom. Bili su deo onoga što se s razlogom u javnosti sve više zove organizovanom kriminalnom grupom, pa su nastupali braneći interese te grupacije. Crkveni vrh je Vučićevoj vlasti služio kao neka vrsta versko-propagandnog servisa.

Slučaj Alta banke pokazuje kolika je bila ta povezanost. Različite crkvene institucije imale su 22 računa u toj banci, a prilikom osnivanja Alta banke novac Srpske pravoslavne crkve imao je nezanemarljivu ulogu. O tome će se sigurno tek pisati, ali već sama činjenica da toliki broj crkvenih jedinica drži novac u Alta banci govori o tome da su se one ponašale na isti način kao i druge javne institucije koje su bile primorane da drže novac u Alta banci.

Sramna izjava

Omer Karabeg: Pomenuli ste događaj aprila 2025. u Moskvi. Reč je o izjavi patrijarha Porfirija koji je prilikom posete Moskvi pred ruskim predsednikom Putinom studentski pokret nazvao obojenom revolucijom, a to je izraz koji je Vučić koristio kada je govorio o studentskoj pobuni. Zašto je Porfirije to uradio baš u Moskvi i da li je on time vraćao dug Vučiću jer se pričalo da nikada ne bi bio izabran za patrijarha bez Vučićeve podrške?

Slobodan Sadžakov: Kao što sam veće rekao, vrh Srpske pravoslavne crkve je u početku studentskih protesta nakon pada nadstrešnice ćutao i pored poziva da se izjasni, a onda su u Moskvi, rekao bih, pale sve maske i došlo je do izjave koja je, najblaže rečeno, sramna.

Čitajte:

Da li je uzdrman Porfirijev tron zbog 'obojene revolucije'?

To je bilo podlo ogovaranje. Tada se patrijarh eksplicitno izjasnio na čijoj je strani jer je Vučić neprestano govorio o obojenoj revoluciji. Pričom o obojenoj revoluciji patrijarh je milovao i Putinove uši, govorio je ono što je ruski predsednik hteo da čuje. Preporučivao se ne samo Vučiću, nego i Putinu i to bio je izraz odanosti ruskoj politici na Balkanu. Ta izjava je u stvari bila - dobar dan, čaršijo na sve četiri strane, zapravo posveta i vlasti u Srbiji i vlasti u Rusiji.

Vukašin Milićević: Patrijarh je u Moskvi bio ne kao poglavar Srpske pravoslavne crkve, već kao emisar režima, odnosno Aleksandra Vučića.

Milićević: Crkveni vrh je Vučićevoj vlasti služio kao neka vrsta versko-propagandnog servisa

Patrijarhova izjava je bila politička poruka koja nije imala nikakve veze sa formom crkvenom posete. Inače, kada se radi o posetama poglavara jedne crkve drugoj, postoji red koji patrijarh Porfirije nije ispoštovao.

Prva poseta u koju treba da ode poglavar jedne crkve nakon što je izabran je poseta carigradskom patrijarhu, odnosno vaseljenskom patrijarhu.

A naš patrijarh Porfirije, odnosno Vučićev patrijarh, još uvek nije otišao u posetu vaseljenskom patrijarhu, ali je zato već dva puta bio u Moskvi, a ovih dana otputovao je i treći put na proslavu rođendana moskovskog patrijarha Kirila.

Vučić u mantiji

Omer Karabeg: Koliko je na stav Srpske pravoslavne crkve prema studentima uticala bliskost patrijarha Porfirija sa predsednikom Vučićem?

Slobodan Sadžakov: Ja sam još pre četiri godine rekao da je Porfirije zapravo Vučić u mantiji. On u okviru crkvene hijerarhije radi ono što je radio Vučić, oni su zapravo neka vrsta koalicionih partnera i obojica su bili zainteresovani da simbioza između crkve i države jača.

Toj simbiozi otvorena su vrata još za vreme Đinđića, širom su otvorena za vreme Koštunice, a apsolutna eskalacija ostvarena je za vreme Vučića kada je Srpska pravoslavna crkva dobila velike privilegije što se ogledalo u ogromnim donacijama, poreskim olakšicama i uticaju na obrazovni sistem čiji je vrhunac bio potpisivanje memoranduma o osnivanju Univerziteta Sveti Sava.

Vaš browser nepodržava HTML5

Porfirije: Moderni patrijarh ili isti kao prethodnici?

Naravno da je Porfirije bio jako zainteresovan da se ta simbioza nastavi u punom kapacitetu. Porfirije je apsolutno patrijarh po Vučićevoj meri.

Vukašin Milićević: Reč o pre svega o zajednici interesa u najbrutalnijem smislu koja podrazumeva manipulacija javnim interesima. Nadam se da će sada taj koruptivni odnos između verskih zajednica i vlasti biti prošlost. Nije reč samo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, slična je stvar i u Sandžaku. Nadam se da ćemo se vratiti principima sekularne države što bi bilo dobro ne samo za državu, već i za verske zajednice.

Mitropolit Justin i episkop David

Omer Karabeg: Crkveni vrh suspendovao je mitropolita žičkog Justina zato što je u proleće 2025. bratstvo manastira Studenica, koji je bio pod njegovom nadležnošću, primilo studente iz Novog Pazara da prenoće tokom pešačenja ka Novom Sadu. Suspendovan je zbog navodnih finansijskih malverzacija što je bio samo izgovor. Zašto je crkveni vrh tako žestoko gušio i najmanji znak podrške studentima među sveštenstvom?

Slobodan Sadžakov: Opet se vraćamo priči o Porfiriju kao Vučiću u mantiji. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi vlada stroga hijerarhija koja ne dopušta bilo kakve izlete i odmake u odnosu na ono što je glavna linija.

Sadžakov: Pričom o obojenoj revoluciji patrijarh se preporučivao se ne samo Vučiću, nego i Putinu

Justin je eliminisan zato što se usudio da uradi nešto što odstupa od zvaničnog stava vrha Srpske pravoslavne crkve, a vrh crkve se nije ogradio od kruševačkog episkopa Davida koji je studente nazvao ustašama. Svaka blagonaklonost prema studentskom i građanskom pokretu nailazila je na odmazdu.

Vukašin Milićević: To je tipičan primer načina na koji se odlazeći crkveno-državni režim obračunavao sa svakim, makar i najtišim, najsmirenijim disidentskim glasom. Mitropolit Justin nije bio nikakav bundžija.

On je postupao apsolutno u okviru onoga što su njegova ovlašćenja kao eparhijskog arhijereja. Optužnice protiv njega su isfabrikovane na sličan način na koji su se u tabloidno-udbaškoj produkciji proizvodile optužnice protiv političkih protivnika režima. Mitropolit Justin je podržao ne samo studente, on je podržao vernike svoje eparhije.

U njegovoj eparhiji desilo se strašno nasilje nad građanima u Užicu. On je zapravo podržao građane Užica među kojima je ogroman deo vernika. Postupio je kako treba da postupi crkveni pastir. I zbog toga je bio kažnjen.

Zakašnjela čestitka

Omer Karabeg: Kako je vrh Srpske pravoslavne crkve reagovao na pobedu Studentske liste?

Slobodan Sadžakov: Sem čestitke koju je patrijarh Porfirije nakon tri nedelje od pobede Studentske liste uputio novoizabranom predsedniku Skupštine Srbije Aleksandru Čupiću nema nikakvog dugog oglašavanja.

Vaš browser nepodržava HTML5

Ko je Aleksandar Čupić, novi predsednik Skupštine Srbije?

Koliko se sećam u nekoliko prethodnih navrata, kada je Srpska napredna stranka osvajala vlast, te čestitke su odmah stizale. Sada vlada tišina i i odmeravanje situacije. Verujem da će uskoro tražiti neki kanali komunikacije i verujem da će se krenuti s opštim mestima o nacionalnom jedinstvu, sabornosti i sličnim floskulama.

Srpska pravoslavna crkva ima potrebu da obnovi veze sa novom vlašću jer je navikla da bude tetošena i da prima izdašne donacije. Sve zavisi od toga kako će se postaviti Studentska lista koja je od vrha te crkve doživela besramne diskvalifikacija i uvrede, da li će joj i pored toga dopustiti da se Srpska pravoslavna crkva vrati u igru.

To bi bila jedna mogućnost, a druga bi podrazumevala da se poštuju odredbe o sekularizaciji, odnosno o odvojenosti crkve od države i da uloga Srpske pravoslavne crkve bude svedena u normalne okvire kako treba da se ponaša jedna verska organizacija.

Vukašin Milićević: Vrh crkve je očekivano reagovao. Kao što se političko krilo bivšeg režima drži bahato - tako se drži i njegovo versko krilo. Imam utisak da oni očekuju da se stvarnost prilagodi njima umesto da oni prihvate novu realnost.

Mislim da nova vlast ne bi trebalo da pravi nikakav kompromis sa pripadnicima verskog krila režima kao što ne pravi ni sa pripadnicima političkog krila. Činjenica je da su neka od najprepoznatljivijih lica sa Studentske liste ljudi koji se izjašnjavaju kao vernici i koji to zaista jesu za razliku od SNS kadrova koji su paradirali okićeni crkvenim ordenjem, a u životu su radili sve suprotno onog što bi se očekivalo od hrišćanina.

Bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije i bivši premijer Republike Srpske Milorad Dodik proslavljaju Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave u Nišu, 15. septembra 2023. godine.

To su ljudi čija je kritika crkvene realnosti u Srbiji motivisana i njihovom sopstvenom verom. U ovom sazivu parlamenta kao predstavnik Studentske liste sedi i Rastko Jović, redovni profesor Bogoslovskog fakulteta, čovek koji je, prema mome sudu, jedini osvetlao obraz toj instituciji jer je pružao otvoreno podršku studentima i čiji su javni nastupi bili veoma konstruktivna kritika svega onoga što se već duže događa u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali za koju nije bilo sluha.

Simbolički magnet SNS-a

Omer Karabeg: Očekujete li da će patrijarh Porfirije posle izvesnog vremena pokušati da se približi novoj vlasti ili će i dalje zadržati negativan stav prema studentskom pokretu?

Slobodan Sadžakov: On će to sigurno pokušati, ali jako je bitno kakav će odgovor dobiti od grupacije koja sada čini vlast. Suočeni smo sa mnoštvom nepoznanica. To je dosta heterogena grupacija koja je okupljena pod barjakom borbe protiv Vučića.

Videćemo kakve su njihove ambicije, kakvi su njihovi svetonazori. Mislim da bi bilo fatalno da se nastavi dosadašnja politička uloga crkve. Videli smo, na kraju krajeva, da se i bez Srpske pravoslavne crkve mogu dobiti izbori.

A Srpska napredna stranka je stalno želela da uz nju bude Srpska pravoslavna crkva kao nekakav simbolički magnet koji će privlačiti ljude i davati legitimitet njihovoj vlasti. Ja mislim da se bez svega toga može i da je jedini pravi put povratak ka sekularnim osnovama srpskog društva.

Vukašin Milićević: Sudeći po onome što dolazi iz crkveno- režimskog message box-a, mislim da se to neće dogoditi. Ne mislim da će oni na konstruktivan način nastupiti u odnosu na novonastalu političku konstelaciju u Srbiji, već će pokušati, baš kao i Aleksandar Vučić ovih dana u Narodnoj skupštini, da igraju što je moguće bahatije. Siguran sam da im to neće proći. Tome će doprineti i način na koji je studentski pokret artikulisao svoj odnos prema ne samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, već prema religiji uopšte. Priča o tome da je svaka kritika patrijarha kritika i napad na crkvu više ne prolazi.

Gubitak kredibiliteta

Omer Karabeg: Da li odnos vrha Srpske pravoslavne crkve prema studentskom pokretu utiče na opadanje njene popularnosti u narodu? Crkva je u istraživanjima javnog mnjenja uvek bila institucija u koju su građani imali najveće poverenje. Međutim, u istraživanju koje je u julu ove godine objavila organizacija Crta na prvom mestu su bili državni univerziteti dok je crkva pala na drugo mesto.

Slobodan Sadžakov: Rekao bih da je pre pada nadstrešnice postojao zazor u odnosu na komentarisanje Srpske pravoslavne crkve. I kada se ljudi nisu slagali sa njenim postupcima kao da su pridržavali one izreke “Boj se boga, države i crkve“. Ljudi su bili suzdržani, nisu želeli da se zameraju.

Ali nakon što je razobličena uloga patrijarha Porfirija u svim događanjima nakon pada nadstrešnice, ljudi su počeli mnogo otvorenije da govore. Bili su razočarani, videli su sve manipulacije, videli su koliko je crkveni vrh povezan sa vlašću i popularnost crkve je počela da opada. Mislim da je u velikoj meri izgubila kredibilitet posebno kod mladih ljudi.

Vukašin Milićević: Nema nikakve sumnje da je zbog ponašanja njenog vođstva Srpska pravoslavne crkva kao institucija izgubila kredibilitet ne samo kod mlađeg dela populacije, već i kod šire populacije. Ljudi u Srbiji naučili da razlikuju vlast od zloupotrebe vlasti, odnosno institucije od njihove zloupotrebe.

To važi i za vernike Srpske pravoslavne crkve. Oni su videli razliku između crkve u koju oni veruju i crkve kao strukture moći. To je uslov da se pojavi kritička misao čija je funkcija emancipacija društva koje je isuviše dugo zarobljeno ne samo sopstvenim zabludama već i interesima koji se skrivaju iza tih zabluda i koji manipulacijom tim zabludama nastoje da sebe očuvaju.