Oslobađanje Perišića u Hrvatskoj dočekano s nevjericom

Zagreb

U Hrvatskoj je sa nevjericom i zgražanjem dočekana vijest o oslobađajućoj presudi Momčilu Perišiću.

Iako je on ostao u lošoj uspomeni i zbog granatiranja civilnih ciljeva u Zadru 1991., u Hagu mu se – što se tiče Hrvatske – sudilo samo po zapovjednoj odgovornosti za neselektivno raketiranje Zagreba raketama s kazetnim punjenjem, takozvanim „zvončićima“ 3. svibnja 1995. godine.

Pogođeni su među ostalim Hrvatsko narodno kazalište (HNK), Kazališna akademija i dječja bolnica u Klaićevoj ulici. Šest je osoba tog dana poginulo, a preko 200 je ranjeno.

Svjetski poznata balerina Almira Osmanović tada je bila ravnateljica Baleta HNK, i podsjetila se za naš radio tog dana:

„Sjećam se da smo imali jednu veliku internacionalnu baletnu probu, i ti 'zvončići' su pali na našu baletnu dvoranu. Sedamnaestero nas je bilo tada ranjeno – neki sa trajnim, a neki sa malim posljedicama, ali svima nam se taj datum urezao u doživotno sjećanje. Mnogi stranci koji su se tu našli također su stradali… 'Zvončići' su pali i na Akademiju dramskih umjetnika gdje je poginuo jedan mladi glumac, pali su i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici tako da je to zaista bilo strašno.“

Kada smo joj priopćili da je Perišić oslobođen, ona nam prvo nije povjerovala.

„Da mu se ništa ne dokaže i da ga se na kraju oslobodi smatram apsolutno neprihvatljivom i neprimjerenom odlukom i zaista sam začuđena i s nevjericom sam dočekala tu vijest“, kazala je.

I ravnatelj Hrvatskog informacijsko-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor bio je iznenađen viješću koju smo mu priopćili. Ali sve mu je bilo jasnije kada smo mu pročitali obrazloženje iz oslobađajuće presude kako je Perišić kao vojnik samo izvršavao naređenja donesena u beogradskom Vrhovnom savjetu obrane.

„Aha, možda ta formulacija znači da se inkriminira politiku, a ne njega kao provoditelja te politike. Iznenađen sam presudom, jer ne mogu vjerovati da nije bio jedan od važnijih kotačića u tom mehanizmu“, navodi Nazor.