"Obrana i zaštita" je preslika mostarske svakodnevice

Snimanje filma "Obrana i zaštita", FOTO: Marko Stanić

Mostarac Bobo Jelčić, svoj drugi dugometražni film odlučio je posvetiti rodnom gradu. Predrasude, ljudske slabosti, podijeljeno društvo - tematika su filma "Obrana i zaštita", u kome je glavne uloge Jelčić povjerio Bogdanu Dikliću i Nadi Đurevskoj.

Kada umre njegov prijeratni prijatelj Đulaga, Bošnjak po nacionalnosti, Hrvat Slavko u dilemi je da li otići na dženazu i tako mu odati posljednju počast.

Slavkovo premišljanje i borba sa samim sobom što je ispravno, a što ne - mostarska je poslijeratna priča koju je redatelj Bobo Jelčić odlučio podijeliti s javnosti. Zašto i zbog čega tek sad, redatelj kaže:

„Niz mojih osobnih priča, intimnih, su vezani za ovo područje i ovaj grad, tako da bi zapravo bilo točnije reći kako to da nisam još snimio film, ili još nešto radio u ovome gradu. Ovo je jedna priča iz Mostara, naravno da ih ja imam mnogo više, samo ćemo vidjeti kako će ova proći.“
Niz mojih osobnih priča, intimnih, su vezani za ovo područje i ovaj grad, tako da bi zapravo bilo točnije reći kako to da nisam još snimio film, ili još nešto radio u ovome gradu, kaže redatelj Bobo Jelčić.


Kako se film bavi podjelama u naizgled jedinstvenom Mostaru, vrlo se lako može desiti da, umjesto umjetničkog dojma, film u javnosti izazove drugačije reakcije - politizirane.

No, Jelčić smatra da je film preslika onoga što se u Mostaru svakodnevno odvija.

„Prije svega se radi o nekim stvarima koje su egzistencijalne naravi, ali sasvim sigurno da će doživjeti takva tumačenja i da će se izdizati stvari na neke simboličke ravni kojih uopće tu nema. Naravno da da, ali zar to nije tako? Zar tako grad ne funkcionira?", kaže on.

Diklić: U scenariju su živi ljudi

Snimanje je počelo prošle sedmice. Glavne su uloge u filmu pripale Bogdanu Dikliću i Nadi Đurevskoj. Doajen balkanskog glumišta Diklić prvi put radi sa Jelčićem, a iako je priča smještena isključivo u Mostar, kaže da je se može osjetiti mnogo šire.

„Ova priča, ovakva kakva je, mislim da se tiče svih ljudi u svim strahotnim vremenima. Nema ni pištolja, nema ni noževa, nema ni psovki, nema ni parola, nema ni mržnje, nema ničega, a osjeća se ta vrsta tjeskobe u tom čovjeku i u toj čitavoj priči“, rekao je Diklić.

Snimanje filma "Obrana i zaštita", FOTO: Marko Stanić


I ne želi razmišljati o tome što bi ljudi mogli reći. Ako bi u pričama s ovdašnjom tematikom uvijek tražili krivce i vagali ko je i je li u pravu, Diklić u takvim filmovima ne bi ni glumio.

„Volim taj scenario, strašno ga volim. I volim ga što se dešava ovdje. I volim što sam tu. Meni sve to pripada. I mogu oni ne znam koliko pasoša i ne znam koliko granica i ne znam koliko grbova i zastava i vjera, ali eto ja se Veleža sjećam i Balića koji je skakao sa Mosta - i gotovo. I to mi uzeti niko ne može. Meni je propalo zadnjih 20 i nešto godina. I ne bih nikada igrao u filmu da sad smo mi stavili neki tas pa sad ko je za nešto kriv, pa ko je na kojoj strani. Ma ne, nego su to ljudi. U ovom scenariju su živi ljudi“, naglašava Diklić.

Da je od potencijalnog politiziranja važnije vjerno odgovoriti postavljenom zadatku, smatra i Nada Đurevska.

„Uloga je krasna. Voljela bih da je mogu donijeti onako kako je Bobo zamislio. Ne znam šta će na kraju ispasti. Milena nema dileme, ona ide na dženazu, njen je Đulaga njena familija. Kod nje nema dileme. Prava Hercegovka“, kaže Đurevska.

A osim načina govora, za Mostar je specifičan i jedinstven humor. Jelčić otkriva da ga u filmu nije potencirao 'na silu':

„Mislim da je u Mostaru humor proizvod situacija samih, da situacije već po sebi proizvode humor. Recimo, situacija ova u kojoj se Slavko nalazi je već po sebi pomalo kartikaturalna - jer on sam sebi stvara taj problem, tako da u tom smislu humor je proizvod nečega što se već unutar toga događa“, smatra Jelčić.

Uz pomenute, u filmu je čitava plejada glumaca, od Nermina Tulića i Selme Alispahić, do Roberta Pehara, Slavena Knezovića i Saše Oručevića. Snimanje „Obrane i zaštite“ trebalo bi se završiti krajem mjeseca.