Bajrektarević: Moramo da izbalansiramo odnose spram svijeta

Bajrektarević: U proteklih dvadeset, trideset godina, nismo imali ozbiljnu ideju.

U BiH, i skupa sa drugim južnim Slavenima, od Skopja do Ljubljane, moramo da osluškujemo i da izbalansiramo odnose spram svijeta, ocijenio je za RSE profesor dr Anis Bajrektarević, šef katedre i profesor Međunarodnog prava i globalnih političkih studija u Beču.

U intervjuu analizira aktuelnu situaciju u Evropi i svijetu, s posebnim osvrtom na posljedice terorističkih napada, događaje u arapskom svijetu i u zemljama Evropske unije.

RSE: Terorizam i napadi u brojnim zemljama Evrope i svijeta promijenili su temeljne principe života u slobodi i demokratiji. Kako Vi vidite taj problem, koliko mu se uopšte pridaje pažnje, kao jednom od ciljeva terorizma?

Bajrektarević: U 'kolijevci slobode', kako mi doživljavamo i tretiramo Francusku, vanredno stanje koje susprendira elementarna ljudska prava i slobode, prolongira se nekoliko puta i to više ne izaziva nikakvu pažnju medija. To je ono što treba da nas zabrine. Ako to nazovemo nekim ciljem terorizma, on je apsolutno postignut. Redarstvene akcije, odnosno segment društva koji se bavi sigurnošću građana je zakazao. Mi nismo nigdje vidjeli ostavku. Ministar unutarnjih poslova nigdje u Europi nije podnio ostavku. Čak se suprotno desilo, službe su dobile više novca i više ovlasti – a građani nesigurnost i nasrtaj, prvo nasumičan i kaotičan od fanatičnih pojedinaca, a potom sustavno od sivih struktura čiji obseg i djelatnost postaje sve dubiozniji i sve više mimo Ustavom propisanih.

Naprosto su se – posebice kroz medije – a zatim polako i tiho kroz parlamente ili kroz dekrete vlade ili predsjednika (zavisno od sistema), uvodili paketi koji suspendiraju elementarna i osnovna prava – pravo na okupljanje, pravo na slobodu medija, pravo na neprisluškivanje, pravo na neskupljanje osobnih podataka u komunikaciji, bilo u elektronskoj, bilo u vanelektronskoj, itd. Znači, cijeli niz prava je prvo erodiran, a potom suspendiran.

Kada ste spomenuli terorizam, važno je reći da je vojno IDIL (takozvana 'Islamska država Iraka i Levanta' - dod. aut.) kao jedna velika skupina terorista, koja se čak i prostorno ostvarila, definitivno eliminirana kao teritorijalni faktor i kao neka vojna snaga. Ne treba zaboraviti da su oni imali jednu veliku teritoriju.

Dakle, i geopolitički i ideološki, IDIL je bio zvjezda padalica – fenomen kratkog daha. Ali ozbiljan udar na građanska prava i slobode u demokratskom svijetu ostaje tamna sjena – da li IDIL-a ili onih koji su se okoristili time? Terorizmu se daje ne samo redarstveno - sigurnosni odgovor, no i ideološki. Na tom pitanju, naše demokracije opstaju ili padaju.

RSE: Na koji način je moguće da djeluju pripadnici te militantne organizacije, s obzirom na promjene koje su se desile?

Bajrektarević: Dio IDIL-a ide, naravno, u neke terorističke ćelije i vjerovatno će nastaviti aktivnosti. Ali, uz obračun sa IDIL-om, kriminalizan je i Muslimanski svijet. Tako je ozbiljno uzdrmana jedna sunitska, pogotovo arapska, debata unutar islamskog svijeta, što će se jako odraziti. Ja očekujem da predvodnici jedne važne debate kao što je 'Islam i modernost, islam za XXI stoljeće', suniti, pogotovo iz zemalja koje nisu desetkovane arapskim proljećem, neće biti u stanju da konstruktivno, istrajno i aktivno participiraju u toj debati, te da će ta debata unutar sunitskog dijela islama ili pretežito muslimanskih zemalja doći zapravo iz nearapskih zemalja.

To je jako važno kontekstualizirati, jer na području bivše zajednice južnih Slavena, pogotovo u Bosni i Hercegovini, ima puno muslimana. Od svega nekoliko pretežito muslimanskih zemalja Europe, BiH je najveća, pa će kao takva biti neka vrsta lakmus papira za događaje i procese koji slijede.

RSE: Možemo li se vratiti Evropi i onom što obilježava događaje u zemljama članicama Evropske unije - a to je izlazak Velike Britanije iz ove zajednice, situacija u Španiji nakon proglašenja nezavisnosti Katalonije, itd.?

Bajrektarević: Atlantistički svijet, pogotovo taj segment Europe ili Zapada, ulazi u jedno dugo razdoblje krize iz koje on neće izaći onako kako je ušao. Definitivno će atlantistički svijet izgubiti svoju supremaciju, svoju dominaciju svijetom. Međutim, i Bizantijum se trošio i raspadao 800 godina. Ne vjerujem da će to trajati toliko, ali sigurno će trajati jako dugo, jer Zapad ima različite metode, palijative, narative, vojne čizme, kako oni vole da kažu – znači, da uspori kontrakciju, amortizira i kalibrira svoje neumitno povijesno povlačenje, da umanji taj pad.

Dakle, ono što nam se u udarnim vijestima priopćava putem medija o svijetu Zapada danas jeste samo spoljna manifestacija jednog dubljeg i sveobuhvatnijeg procesa, vrh ledenog brijega, promjena na spoljnjem epidermu kože koja upućuje na dublju transformaciju u organizmu: Imamo referendum u Kataloniji, djelovanje sila centripetalnih i centrifugalnih u Španiji, toj važnoj zemlji južnog Atlantističkog svijeta.

Na drugom kraju, na sjevernom Atlantiku šok i nevjerica: Sa jedne strane Brexit, koji je iznenadio i Britance, na drugom je predsjednik SAD-a Donald Trump uz zbunjenost američkih – poglavito priobalnih medija (Washingrton, NY, LA, SF, Sietlle, Boston), koji golemi šok sopstvene spoznaje što je zapravo prava Amerika, ne mogu i ne žele da sačuvaju samo za sebe, pa opterećuju cijeli svijet time.Imamo situaciju u Americi gdje su liberalni mediji još uvijek frapirani da je Trump predsjednik, ali šta god mislili o njemu, on je legitimno izabran.

Njega je izabrala jedna umorna mezo-Amerika, koja posrće u nesređenoj infrastrukturi zemlje naoružane do zuba u odsustvu socijalne kohezije. To je zemlja koja je umorna od toliko rada, jer jedna obitelj mora imati više poslova da bi preživjela, gdje realni dohoci ne rastu još od vremena Reagana (kraj 1970s). I ta smorena i sluđena Amerikaje glasovala za ovakvog predsjednika, kao što je i Britanija umorna od jedne velike svjetske uloge, te ne može više da održi svoj status 'vještog balansera'.

RSE: Ima li nagovještaja neke velike pozitivne svjetske ideje za umorne države i umorni svijet, kako kažete?

Bajrektarević: U proteklih dvadeset, trideset godina, nismo imali ozbiljnu ideju. Novi hladni rat, generiranje siromaštva te potonja kriminalizacija, zakiseljavanje oceana i naših društveno-političkih odnosa, demonizacija drugog i drukčijeg – stare su mržnje i povjesno poraženi koncepti.

U EU je napuštena jedna sjajno koncipirana ideja a to je tzv 'Lisbonska Strategija (iz 2000. dopunjena godinu kasnije, 2001. tzv. Goeteburskom strategijom). To je trebao biti plan, road-map za Europu kako da pomiri kapital i rad, zajedno sa zaštitom okoliša. Danas nam se - poslije deceniju i pol zaborava, nudi bilaterlna inicijativa predsjednika Makrona – koji niti ima mandat, niti vertikalu, niti izbalansiran pristup, niti legitimitet da zamjeni Lisbonsku Strategiju.

Dakle, pored toga – na planetarnom nivou – neki transkontinentalni apel, jednu transkontinentalnu privlačnost, kakav je bio Samit u Riju '91., '92. godine – mi nismo imali.

Sada One Road – One Belt (OBOR) inicijativa predstavlja prvu ozbiljnu ideju koja Kinu (dakle Aziju) povezuje sa drugim kontinentima – ona ima svoju pacifičku Afro-Azijsku kao i Euroazijsku dimenziju – dakle, povezuje svijet Pacifika, Kine sa Evropom. Ona vuče jednu ozbiljnu tranverzalu, u svakom mogućem civilizacijskom, gospodarskom, tehničko-tehnološkom, transportnom i svakom drugom pogledu i ne obuhvata samo morske već i kopnene putove. To će izazvati najveći geopolitički shift jos od vremena Velikih otkrića krajem XV stoljeća.

Moramo da osluškujemo i u BiH taj svijet, sami i skupa sa drugim južnim Slavenima, od Skopja do Ljubljane, moramo da izbalansiramo odnose spram svijeta. Postoje četiri strane svijeta i politika BiH, i gospodarska i kulturna, ipolitička, isto tako mora odražavati elementarne principe zemljovida a to su harmonija i balans svih četriju strana svijeta.

Bilješka o sagovorniku

Profesor dr Anis Bajrektarević, rođenjem Sarajlija jedan je od vodećih geopolitičkih analitičara. Član je više prestižnih međunarodnihinstituta i stručnih magazina a radovi su muobjavljeni u više od 40 zemalja te prevedeni na 20-tak jezika. Autor je više knjiga – posljednja nosi naziv "Geopolitika – Evropa Sarajeva 100 godina poslije i drugi spoljnopolitički eseji". Jedna od zapaženijih je "Ima li života poslije Facebooka". U Beču je predstavnik Međunarodnog Instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)