Sa amabalažom za punjenje, čuvanje, skladištenje, pakovanje i transport robe široke potrošnje, građani se susreću svakodnevno, na svim prodajnim mjestima, gde se nabavljaju životne namirnice ili roba.
Amabalaža uglavnom završava kao otpad. Postaje smeće, koje trune decenijama ili stotinama godina, u zavisnosti od vrste materijala od kog je ambalaža napravljena, pri tom zagađujući životnu sredinu.
Umjesto toga, ambalaža se može reciklirati kako bi se dobili materijali koji će se koristiti za nove proizvode. Interseroh, kompanija za posredovanje u zbrinjavanju otpada, djeluje u cijeloj Evropi, u sastavu ALBA Group i jedna je od vodećih evropskih kompanija za upravljanje otpadom.
O tome kako se brinuti za ambalažni otpad govori direktor Interseroh servisa za BiH, ing. Džafer Dautbegović.
Dautbegović: To je prvi princip upravljanja otpadom koji se prenosi i na način upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom – to je da zagađivač i onaj koji stavlja ambalažu u promet na tržištu Bosne i Hercegovine učestvuje u njenom adekvatnom zbrinjavanju, odnosno privođenju ponovnoj upotrebi u kružni ciklus proizvodnje. Osim tog momenta, izuzetno je bitno da se na taj način štiti naša okolina, da se štede prirodni resursi. To je jedan način postupanja koji je prisutan u našem okruženju, a i kod nas je sve više prisutan. Postupanje s ambalažom, onim dijelom ambalaže i ambalažnog otpada koji je interesantan na tržištu sekundarnih sirovina, već je dobro ili dosta dobro riješeno na našim prostorima.
Prvi korak
Dautbegović: Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, koji je izašao u Službenim novinama FBiH u decembru 2010. godine, kaže da su materijali u ambalažnom otpadu papir i karton, plastika, drvo, metali, staklo i višeslojni materijali koje mi poznajemo kao tetrapak. Građani su sigurno onaj dio ovog cijelog sistema koji može najviše na to da utiče i da da najveći doprinos, iako – mora se reći, većina ambalažnog otpada se nalazi na mjestima nastanka, na mjestima na kojima se određeni proizvodi raspakuju – to je u trgovinama, distributivnim centrima, ali isto tako i svakodnevno u našim kućanstvima, domaćinstvima. Što se tiče obučenosti naših građana, mislim da smo svi mi, manje ili više, bili upoznati s tim, ili da znamo o čemu govorimo – da se ambalaža, odnosno ovi materijali koje sam naveo, mogu ponovo iskoristiti i da imaju svoju vrijednost. S druge strane, činjenica je da cjelokupna problematika otpada još nije dovedena do te razine koju bismo svi mi željeli i da mi, pojedinci, svako od nas, nemamo veliki izazov ili veliki motiv da odvajamo ambalažu, da je ostavljamo, ako i imamo negdje u blizini priliku, na mjesta gdje se ona može kasnije upotrijebiti, jer sam način plaćanja našeg odvoza otpada – to ipak spada u otpad – ne ovisi o tome da li mi kod kuće imamo deset kilograma smeća ili pet stotina ili šest stotina. Druga je stvar što sam sistem kontrole od strane općina ili inspekcijskih službi nije dovoljno izgrađen da je u stanju da one koji se ne ponašaju u skladu s pravilnikom ili zakonom opomene ili u najgorem slučaju kazni.
Džafer Dautbegović, direktor INTERSEROH usluga, Sarajevu, 06. maj 2011.
Dautbegović: Ovo je prvi korak. Naš čekaju osnovni zadaci da se prvo ustanovi koje su to količine, gdje one nastaju, ko je za njih odgovoran, da napravimo sistem sakupljanja koji će pokrivati cjelokupnu površinu Bosne i Hercegovine i da napravimo sistem sakupljanja koji će se odnositi na sve ove vrste otpada, a tek onda da pravimo postrojenja na našem prostoru koja će biti u stanju da ponovo izrade materijale ili neke proizvode iz ovih materijala. Treba stvarno shvatiti da ovo o čemu mi sada pričamo jesu prvi koraci, koraci u pravom smjeru, ali oni sigurno neće od danas do sutra promijeniti cjelokupnu situaciju u Bosni i Hercegovini.
Dautbegović: Seroh servis je kćerka-firma Interseroh kompanije sa sjedištem u Kelnu. Mi smo firma koja vodi sisteme upravljanja otpadom, imamo iskustva u nekoliko zemalja Evrope. U Njemačkoj smo drugi lanac koji ima mogućnost da skupi i da ponovo upotrijebi sve vrste otpada ili da ih preradi, čak i one otpade o kojima mi sada ne govorimo - baterije, gume, ulja itd. Na prostorima nekadašnje države, Interseroh je prisutan u Sloveniji i Hrvatskoj. Sada smo došli i u Bosnu i Hercegovinu, sa željom da se uključimo u aktivnosti na pravljenju sistema sakupljanja ambalaže i ambalažnog otpada. To je ono što obavezuje sve proizvođače, uvoznike, punioce i distributere, kao i krajnje, koji stavljaju upakovanu robu na tržište, da se uključe u sistem kako bismo dobili dokaz da imaju mogućnost da ispune svoju obavezu, da omoguće da se ona ambalaža vrati na neki način u ciklus proizvodnje.
Amabalaža uglavnom završava kao otpad. Postaje smeće, koje trune decenijama ili stotinama godina, u zavisnosti od vrste materijala od kog je ambalaža napravljena, pri tom zagađujući životnu sredinu.
Umjesto toga, ambalaža se može reciklirati kako bi se dobili materijali koji će se koristiti za nove proizvode. Interseroh, kompanija za posredovanje u zbrinjavanju otpada, djeluje u cijeloj Evropi, u sastavu ALBA Group i jedna je od vodećih evropskih kompanija za upravljanje otpadom.
O tome kako se brinuti za ambalažni otpad govori direktor Interseroh servisa za BiH, ing. Džafer Dautbegović.
RSE: Vlada Republike Srpske ovih dana je donijela Uredbu, a Vlada Federacije još ranije Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom. Ova dva dokumenta uvode odgovornost brojnih učesnika u lancu smanjenja količine ambalažnog otpada i za njegovo ponovno iskorištavanje kroz reciklažu , po načelu "zagađivač plaća".
Sada smo došli i u Bosnu i Hercegovinu, sa željom da se uključimo u aktivnosti na pravljenju sistema sakupljanja ambalaže i ambalažnog otpada.
Dautbegović: To je prvi princip upravljanja otpadom koji se prenosi i na način upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom – to je da zagađivač i onaj koji stavlja ambalažu u promet na tržištu Bosne i Hercegovine učestvuje u njenom adekvatnom zbrinjavanju, odnosno privođenju ponovnoj upotrebi u kružni ciklus proizvodnje. Osim tog momenta, izuzetno je bitno da se na taj način štiti naša okolina, da se štede prirodni resursi. To je jedan način postupanja koji je prisutan u našem okruženju, a i kod nas je sve više prisutan. Postupanje s ambalažom, onim dijelom ambalaže i ambalažnog otpada koji je interesantan na tržištu sekundarnih sirovina, već je dobro ili dosta dobro riješeno na našim prostorima.
Prvi korak
RSE: Koja je to povratna ambalaža, odnosno materijali koji se nakon obrade mogu ponovo koristiti? Šta o tome znaju građani?
Dautbegović: Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, koji je izašao u Službenim novinama FBiH u decembru 2010. godine, kaže da su materijali u ambalažnom otpadu papir i karton, plastika, drvo, metali, staklo i višeslojni materijali koje mi poznajemo kao tetrapak. Građani su sigurno onaj dio ovog cijelog sistema koji može najviše na to da utiče i da da najveći doprinos, iako – mora se reći, većina ambalažnog otpada se nalazi na mjestima nastanka, na mjestima na kojima se određeni proizvodi raspakuju – to je u trgovinama, distributivnim centrima, ali isto tako i svakodnevno u našim kućanstvima, domaćinstvima. Što se tiče obučenosti naših građana, mislim da smo svi mi, manje ili više, bili upoznati s tim, ili da znamo o čemu govorimo – da se ambalaža, odnosno ovi materijali koje sam naveo, mogu ponovo iskoristiti i da imaju svoju vrijednost. S druge strane, činjenica je da cjelokupna problematika otpada još nije dovedena do te razine koju bismo svi mi željeli i da mi, pojedinci, svako od nas, nemamo veliki izazov ili veliki motiv da odvajamo ambalažu, da je ostavljamo, ako i imamo negdje u blizini priliku, na mjesta gdje se ona može kasnije upotrijebiti, jer sam način plaćanja našeg odvoza otpada – to ipak spada u otpad – ne ovisi o tome da li mi kod kuće imamo deset kilograma smeća ili pet stotina ili šest stotina. Druga je stvar što sam sistem kontrole od strane općina ili inspekcijskih službi nije dovoljno izgrađen da je u stanju da one koji se ne ponašaju u skladu s pravilnikom ili zakonom opomene ili u najgorem slučaju kazni.
RSE: Koliko se zbrinjavanjem i ponovnim korištenjem ambalažnog otpada, Bosna i Hercegovina približava evropskim standardima?
Dautbegović: Ovo je prvi korak. Naš čekaju osnovni zadaci da se prvo ustanovi koje su to količine, gdje one nastaju, ko je za njih odgovoran, da napravimo sistem sakupljanja koji će pokrivati cjelokupnu površinu Bosne i Hercegovine i da napravimo sistem sakupljanja koji će se odnositi na sve ove vrste otpada, a tek onda da pravimo postrojenja na našem prostoru koja će biti u stanju da ponovo izrade materijale ili neke proizvode iz ovih materijala. Treba stvarno shvatiti da ovo o čemu mi sada pričamo jesu prvi koraci, koraci u pravom smjeru, ali oni sigurno neće od danas do sutra promijeniti cjelokupnu situaciju u Bosni i Hercegovini.
RSE: I na kraju – nekoliko riječi o vašoj kompaniji. Kakva je njena uloga u ovom cijelom procesu?
Dautbegović: Seroh servis je kćerka-firma Interseroh kompanije sa sjedištem u Kelnu. Mi smo firma koja vodi sisteme upravljanja otpadom, imamo iskustva u nekoliko zemalja Evrope. U Njemačkoj smo drugi lanac koji ima mogućnost da skupi i da ponovo upotrijebi sve vrste otpada ili da ih preradi, čak i one otpade o kojima mi sada ne govorimo - baterije, gume, ulja itd. Na prostorima nekadašnje države, Interseroh je prisutan u Sloveniji i Hrvatskoj. Sada smo došli i u Bosnu i Hercegovinu, sa željom da se uključimo u aktivnosti na pravljenju sistema sakupljanja ambalaže i ambalažnog otpada. To je ono što obavezuje sve proizvođače, uvoznike, punioce i distributere, kao i krajnje, koji stavljaju upakovanu robu na tržište, da se uključe u sistem kako bismo dobili dokaz da imaju mogućnost da ispune svoju obavezu, da omoguće da se ona ambalaža vrati na neki način u ciklus proizvodnje.