Roditelji bivše pjevačice Magazina traže pravdu

Vera i Boro Nikolovski, Foto: Goran Vežić

Hrvatski sudovi su, iz raznih razloga, prema podacima OESS-a, od 1991. godine razvlastili oko 25.000 nositelja stambenih prava.
Među posljednjima koji vode svoju 17,5 godina dugu bitku je porodica Nikolovski, koja je nekad živjela u Splitu, u stanu od 56 kvadrata u Spinutu.

Danas 73-godišnji Boro Nikolovski, bio je u zastavnik u JRM. No, nije zato ostao bez stana. Godine 1991. je radio za Hrvatsku vojsku:

"Ne znam da li je dobro da Vam kažem, ja sam radio za Hrvatsku vojsku."


Nesreća dolazi kasnije, kad krajem 1992. godine odlazi, zajedno sa suprugom Verom, u Makedoniju, u posjet umirućem bratu. Ušli su mu u stan, i ne samo to:

"Oni koji su ušli u moj stan, preko telefona su mi prijetili da će mi mojim pištoljem probiti mozak ako dođem, da će mi rasturiti mozak. Pištolj sam ostavio kod kuće."
Ljiljana Nikolovska, kćerka Nikolovskih i bivša pjevačica Magazina.

Kasnije je Boro Nikolovski bio pretučen pred pragom svoga stana. Slučaj Nikolovski je došao na sud, ali oni su imali još i manje sreće nego tisuće drugih - predmet je došao u ruke sutkinji, čiji rođak se uselio u njihov stan:

"A oni me tuže da šest mjeseci nisam bio u stanu, a od tih prvih šest mjeseci ja sam bio 101 dan u Splitu."


Boro i Vera Nikolovski su živjeli kod prijatelja, bezuspješno nastojeći da se vrate u svoj stan. Kroz to vrijeme, četvero stanara se promijenilo u njemu. I uspomene porodice Nikolovski, posebno njihove kćeri Ljiljane, bivše pjevačice grupe Magazin, letjele su kroz prozor.
Boro i Vera Nikolovski su živjeli kod prijatelja, bezuspješno nastojeći da se vrate u svoj stan. Kroz to vrijeme, četvero stanara se promijenilo u njemu. I uspomene porodice Nikolovski, posebno njihove kćeri Ljiljane, bivše pjevačice grupe Magazin, letjele su kroz prozor:

"Znam da su se četiri stanara izmijenjala i da je sve opljačkano i otišlo. Čak i Ljiljanine slike i Zlatne ploče. Bilo ih je 20 i nešto. Sudski je to sve evidentirano. Bacali su to preko balkona, lomili, sve je to odneseno."


Nikolovski nisu imali kud. Njihov sin je bio u Nizozemskoj, kći u Americi, a oni su otišli u Skopje. Da su drugačiji ljudi, svjedoči nam Vera Nikolovski, mogli su se skrasiti u stanu pilota koji je otišao u Hrvatsku:

"Onda smo mi rekli - Ne, hvala. Taj stan morate vratiti tom čovjeku, kao što su ga i vratili. Mi hoćemo naš stan, a taj stan pripada čovjeku koji je otišao i koji će se vratiti u Skopje. I odbili smo. Mislim da smo pošteno postupili. Ne bih mogla spavati u tuđem stanu."


Danas Nikolovski imaju nekakav smještaj u Beogradu:

"Nije to nužni smještaj, to je kolektivni smještaj. Tu živi 150 obitelji. Tu je zajedničko WC i kupatilo na 10 soba, to je strašno. Mi tu ne možemo živjeti. Mi bježimo odatle. Odemo u Makedoniju, dođem kod sina u Cavtat, idemo u Ameriku, dođem kod prijatelja."


Sedamnaest godina traženja pravde rezultiralo je najnovijim oprečnim presudama Općinskog suda u Splitu. Po jednoj, Ministarstvo oružanih snaga Republike Hrvatske ne može dokazati da oni nemaju pravo na stan, a po drugoj, Sud odbija tužbu Nikolovskih zbog ometanja posjeda i njihovo traženje da se isele nelegalni stanari.
Semina Lončar sa Verom i Borom Nikolovskim, Foto: Goran Vežić

S ovim slučajem se posebno bavi Semina Lončar, predsjednica Centra za razvoj demokracije:

"Centra za razvoj demokracije je već u nekoliko navrata zatražio od Državnog odvjetništva i od Sabora da provede postupak revizije za 25.000 preuda, koje su u diskriminirajućim sudskim postupcima otkazali stanarska prava za 25.000 obitelji."


A dok se to ne dogodi, Vera Nikolovski, dok nabraja gdje je sve živjela posljednje skoro dvije decenije privremenog života, može gorko pjevušiti veliki hit svoje kćerke Ljiljane - Put putujem:

"Prvo smo živjeli u Skopju. Onda smo otišli kod moje rodice u Beograd. Opet smo se vratili u Skopje. Pa smo išli u Ameriku. Pa smo iz Amerike otišli u Makedoniju na selo, 100 kilometara od albanske granice, kod Struge. To je bila neka stara svekrvina kuća, koju dijele tri brata. Jedno vrijeme odemo opet u Beograd, pa se vratim u Makedoniju. To su te relacije. Taj smještaj što smo dobili u Beogradu je užas. To je kolektivni smještaj. To nije za živjeti."