Novo osporavanje dejtonskog rješenja za kulturno nasljeđe BiH

Više od 300 objekata širom Bosne i Hercegovine čeka odluku o tome da li će dobiti status nacionalnog spomenika, dok je rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH blokiran već gotovo dvije godine.

Nakon pokušaja da se deblokira i vrati model predviđen Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma, novi politički spor dodatno je otvoren nakon što je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović uložila veto na imenovanje novog sastava Komisije.

O vetu bi 7. jula trebalo da raspravlja Narodna skupština Republike Srpske, dok iza institucionalnog zastoja ostaju stotine neriješenih predmeta i objekti koji godinama čekaju zaštitu ili obnovu.

"Bilo je i sredstava i novca. Trebali su neki radovi da počnu. Međutim, sve je to bilo obustavljeno upravo zbog problema sa Komisijom i nedonošenja odluka", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) direktor sarajevske Skenderije Šenaj Avdić.

Skenderija, jedan od najznačajnijih sportskih, kulturnih i sajamskih centara u Bosni i Hercegovini, među objektima je koji godinama čeka odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom BiH.

Plato Skenderije

Iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH nije odgovoreno na upit RSE o uzrocima višegodišnje blokade i njenim posljedicama.

Nisu odgovorili ni u UNESCO-u, agencije Ujedinjenih nacija za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa, koji je za novi sastav Komisije nominirao dva međunarodna člana.

Propuštene 'brojne šanse za obnovu'

Centar Skenderija u Sarajevu već šest godina čeka odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog nefunkcionisanja Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u međuvremenu su propali brojni planirani radovi i ulaganja, upozorava Avdić.

Kako je rekao za RSE, od 2019. godine gotovo svaki zahvat na objektu zahtijeva saglasnost Komisije, koja je preduslov za izdavanje građevinske dozvole.

"U ovom periodu bilo je obezbijeđenih sredstava i planiranih radova, ali je sve obustavljeno upravo zbog nefunkcionisanja Komisije. Da je Komisija još 2019. godine donijela konačnu odluku o statusu Skenderije, danas bi već postojali gotovi projekti, procjene troškova i planovi obnove. Skenderija je definitivno najveća žrtva ove blokade", rekao je Avdić.

Upozorava da nastavak blokade znači dalje odgađanje sanacije i postepeno propadanje jednog od najznačajnijih sportskih i kulturnih objekata u Bosni i Hercegovini.

"Po svojoj važnosti, tradiciji, kulturnoj, sportskoj i privrednoj ulozi Skenderija spada među najveće vrijednosti Bosne i Hercegovine. Tu su održavani najveći koncerti, sportska takmičenja i sajmovi. Možemo je staviti u isti rang sa Vijećnicom ili Starim mostom", navodi Avdić.

Među objektima koji čekaju odluku Komisije nalazi se i Ćemalovića kula na Buni kod Mostara, rijedak primjer kompleksa iz Osmanskog perioda koji je trenutno u lošem stanju.

Ćemalovića kula

Stručna istraživanja objavljena posljednjih godina navode da je riječ o jednom od rijetkih sačuvanih primjera takve arhitekture u Hercegovini.

Za stanovnike naselja u kojem se kula nalazi, eventualno proglašenje nacionalnim spomenikom znači mnogo više od formalne odluke.

"Bar bi bilo lijepo da imamo taj zaštićeni spomenik u blizini kuće. Pretpostavljam da bi ljudi dolazili da vide kada bi se sredilo i obnovilo", kaže za RSE Draženko Soldo, koji živi u neposrednoj blizini kule.

Na listi čekanja se nalazi još i zgrada Parlamenta BiH, te niz objekata iz Osmanskog i Austrougarskog perioda širom BiH.

Osim oko 300 objekata koji čekaju konačnu odluku Komisije, dodatnih približno 1.000 nalazi se na takozvanoj listi peticija – među njima su objekti, lokaliteti i kulturna dobra koje su građani, institucije ili organizacije predložili za proglašenje nacionalnim spomenicima, ali o kojima tek treba da se odluči da li će uopšte ući u proces razmatranja.

Čitajte:

Obnova najvećeg nacionalnog spomenika u BiH 'zapela' na tenderima

Komisija bila evropski model zaštite nasljeđa

Bivša članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Amra Hadžimuhamedović, za RSE ocjenjuje da se sadašnja rasprava o radu Komisije često vodi na pogrešnim pretpostavkama i političkim interpretacijama koje nemaju uporište u Dejtonskom sporazumu ni u međunarodnim standardima zaštite kulturnog nasljeđa.

"Tvrdnje da su rad Komisije i učešće međunarodnih stručnjaka suprotni Dejtonu pravno su i stručno neodržive. Aneks 8 predviđa Komisiju, njenu nadležnost, većinsko odlučivanje, konačnost odluka i obavezu entiteta da provode mjere zaštite, konzervacije, prezentacije i rehabilitacije", navodi ona.

Ona upozorava na politička tumačenja pojma "nacionalni spomenik", ističući da taj termin ne označava etničku, nego vrijednost od značaja za cijelu državu.

"Pojam nacionalni spomenik ne znači etnički spomenik. U međunarodnoj doktrini zaštite nasljeđa to je spomenik od značaja za državu. Aneks 8 to vrlo jasno potvrđuje. Nacionalni spomenik može biti pokretno ili nepokretno dobro koje ima kulturnu, historijsku, religijsku ili etničku važnost. Etnička i religijska vrijednost mogu biti dio značaja, ali ne iscrpljuju ono što je značaj kulturnog nasljeđa i ne pretvaraju ga u neku vrstu zatvorenog polja jedne grupe. Kulturna i historijska vrijednost su širi okviri u kojima se nasljeđe razumije kao javno dobro i odgovornost države", kaže Hadžimuhamedović.

Iako smatra da međunarodni stručnjaci mogu imati važnu ulogu kao dodatna garancija profesionalnog rada Komisije, upozorava da oni ne mogu riješiti suštinske probleme institucije. Ona odbacuje tvrdnje da je uključivanje međunarodnih stručnjaka suprotno Dejtonskom sporazumu.

"Međunarodni eksperti mogu biti važni, naročito kada postoje stručne i političke nedoumice, ali oni ne mogu zamijeniti domaći profesionalni integritet i ne nose odgovornost za održivost institucije", dodaje.

Čitajte:

Kulturna i prirodna dobra u RS nezaštićena i na rubu propasti

Prema njenom mišljenju, ključ opstanka i funkcionalnosti Komisije leži u stručnosti, integritetu i nezavisnosti domaćih članova.

Podsjeća da je Komisija od uspostavljanja 2001. godine do promjena uvedenih 2016. izgradila značajan međunarodni ugled, te da je 2010. godine bila prepoznata kao vodeći evropski primjer institucije koja kulturno nasljeđe koristi kao alat za izgradnju i očuvanje mira.

Prema njenim riječima, Komisija nije obična administrativna institucija, već regulatorno tijelo uspostavljeno Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma i dio je mirovne arhitekture Bosne i Hercegovine.

Ko ima nadležnost nad zaštitom nacionalnih spomenika?

Iako proglašenje nekog dobra nacionalnim spomenikom predstavlja najviši stepen formalne zaštite u Bosni i Hercegovini, u praksi taj status često ne donosi konkretnu podršku za njegovo očuvanje, kaže za Radio Slobodna Evropa arheolog i kustos Zemaljskog muzeja BiH Mirsad Sijarić.

Objašnjava da nakon što Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasi određeni objekat nacionalnim spomenikom, nadležnost nad njegovom zaštitom u Federaciji BiH preuzima Federalni zavod za zaštitu spomenika, dok Republika Srpska ima vlastitu instituciju zaduženu za tu oblast. Međutim, upozorava da takav status ne znači automatski i finansijsku podršku za njegovo održavanje.

Čitajte:

'Šuma' nadležnosti: Nered u staroj jezgri Mostara

"Koliko znam, Federalni zavod ne daje nikakva sredstva za održavanje nacionalnih spomenika. Sve što treba popraviti ili obnoviti mora se tražiti na drugim mjestima", kaže Sijarić.

Kao ilustraciju navodi Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, koji je proglašen nacionalnim spomenikom.

"Posljednjih pet-šest godina nismo dobili ništa za održavanje nacionalnog spomenika. Sve što je uloženo u objekte muzeja finansirano je iz drugih izvora. Od miliona koje smo uložili proteklih godina, praktično ništa nije došlo iz Bosne i Hercegovine", navodi on.

Umjetnik opominje

Sijarić ističe da je važno da objekti budu evidentirani i zaštićeni kao nacionalni spomenici kako bi se spriječilo njihovo rušenje ili neprimjerena prenamjena. Ipak, smatra da formalna zaštita nema puni smisao ako iza nje ne stoje konkretne mjere.

"Trebalo bi da funkcioniše tako da se zna koji je objekat pod kojim nivoom zaštite, a nacionalni spomenik bi trebalo da ima najveći stepen zaštite. Međutim, kod nas se odluke lako donose, ali iza njih često ne stoji nikakva akcija", ocjenjuje.

Kao primjer navodi i nekropole sa stećcima koje su upisane na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, ali čije održavanje na kraju uglavnom pada na teret lokalnih zajednica.

"Na kraju održavanje padne na lokalne zajednice koje često nemaju ni novac, ni ljude, ni interes da se time bave", kaže Sijarić.

Zbog toga smatra da proglašenje nacionalnog spomenika mora biti praćeno jasnim planom zaštite i obezbijeđenim finansiranjem.

"Papiri jesu potrebni, ali iza tih papira mora stajati akcioni plan šta se radi kada nešto postane nacionalni spomenik", zaključuje Sijarić.

Kako je Komisija od dejtonskog modela došla do blokade?

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uspostavljena je Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma kao nezavisna institucija nadležna za proglašavanje i zaštitu nacionalnih spomenika.

Tim dokumentom predviđeno je da Komisiju čini pet članova, dva iz Federacije BiH, jedan iz Republike Srpske i dva međunarodna člana koje nominira generalni direktor UNESCO-a.

Taj model primjenjivan je od osnivanja Komisije 2001. godine, kada su, uz domaće članove imenovana i dva međunarodna eksperta.

Prekretnica dolazi 2016. godine, kada Predsjedništvo BiH imenuje novi saziv Komisije sastavljen isključivo od domaćih članova.

U narednom periodu međunarodni članovi praktično su isključeni iz procesa odlučivanja, dok je uveden sistem prema kojem je donošenje odluka potreban konsenzus, dogovor sva tri glasa domaćih članova Komisije.

No, taj model nije dugo opstao funkcionalan i došlo je do blokade rada Komisije, pa je tako posljednja sjednica održana još 2023. godine.

Čitajte:

Faruk Kapidžić podnio ostavku u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH

Posljedice su postale vidljive i kroz izvještaje državnih revizora, koji su konstatovali da tokom 2024. godine Komisija nije donijela nijednu odluku o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, ukidanju tog statusa ili odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnog spomenika.

Kao jedan od razloga navedena su različita tumačenja Aneksa 8 Dejtonskog sporazuma i nadležnosti same Komisije.

Početkom 2026. godine Predsjedništvo BiH pokušalo je vratiti izvorni model rada.

Novom odlukom vraćeni su međunarodni članovi koje nominira UNESCO, ponovo je uspostavljen sastav od pet članova, a odlučivanje većinom glasova zamijenilo je dotadašnji sistem konsenzusa.

Krajem juna, većinskom odlukom članova bh. Predsjedništva Željka Komšića i Denisa Bećirovića imenovani su i novi članovi Komisije, Mirzah Fočo i Zoran Mikulić kao domaći članovi, te Francesco Bandarin i George Okello Abungu kao međunarodni eksperti.

Predstavnik Republike Srpske nije imenovan, nakon čega je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović pokrenula veto na odluku o imenovanju, tvrdeći da je donesena "neustavno i nezakonito".

Cvijanović smatra da su odlukom Predsjedništva BiH prekršene procedure propisane za donošenje takvih akata te da se vraćanjem međunarodnih članova i imenovanjem Komisije bez predstavnika Republike Srpske ugrožava pravo RS da učestvuje u odlučivanju o kulturnom nasljeđu.

RSE nije dobio komentar na ovu odluku od predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, niti iz kabineta člana Predsjedništva Željka Komšića koji su podržali imenovanje.