Dokle će Dodik nekažnjeno negirati genocid u Srebrenici?

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakav je odnos pravosuđa u Bosni i Hercegovini prema negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca. Povod za razgovor, u kome su učestvovali Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini, bile su dvije nedavne presude – jedna za veličanje Karadžića i Mladića, a druga za negiranje genocida.

Bilo je riječi o tome zašto su prve presude izrečene 4 i po godine nakon što je u krivični zakonik unesena odredba da je kažnjivo negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, zašto do sada nije podignuta nijedna optužnica protiv funkcionera Republike Srpske iako oni, posebno Milorad Dodik, neprestano negiraju u genocid u Srebrenici, kao i o tome zašto Tužilaštvo, kada odbacuje prijave, najčešće navodi da nema dokaza da je onaj ko je negirao genocid imao namjeru da izazove mržnju.

Razgovaralo se i o tome da li izjava gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića da neće biti uklonjen mural Ratka Mladića u tom gradu predstavlja veličanje ratnih zločinaca, kako je tužilac odbacio prijavu protiv tog murala s obrazloženjem da nema pismenog dokaza je na njemu lik Ratka Mladića, kao i o tome koliko činjenica da se u Srbiji toleriše negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca utiče na ponašanje policije i pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini.

Odnos bh. pravosuđa prema negiranju genocida u Srebrenici

Omer Karabeg: Ovih dana sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio Miodraga Malića na tri godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca Karadžića i Mladića. Dva mjeseca ranije Vijeće Apelacionog suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Vojinu Pavloviću koji je osuđen na tri i po godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida u Srebrenici. To su prve presude te vrste nakon jula 2021. godine kada je tadašnji Visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo dopune Krivičnog zakona prema kojima je negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca postalo kažnjivo. Da li je to za vas bilo iznenađenje?

Vehid Šehić: Nije bilo iznenađenje, ali očekivao sam da nadležni sudovi odmah nakon stupanja na snagu dopuna Krivičnog zakona reaguju na mnoga veličanja ratnih zločinaca i negiranja genocida. Čekalo se četiri godine da dobijemo jednu pravosnažnu i jednu nepravosnažnu presudu. Veličanje ratnih zločina i negiranje genocida u Srebrenici svakodnevna je pojava u Bosni i Hercegovini.

• Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u Srebrenici

Živimo u vrijeme kada su ratni zločinci faktički postali nacionalni heroji. Nije stvoren ambijent da se istinski suočimo s činjenicama o onome što se dešavalo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Svi govore da su se branili, a predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske još je 1991. godine izašao sa tezom da se u odbrambenom ratu ne mogu činiti ratni zločini što su prihvatili mnogi i u Bosni i Hercegovini.

Selektivna pravda

Omer Karabeg: Od donošenja Inzkovog zakona podneseno je preko stotinu prijava za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Tek sada smo dobili prve presude. Zašto je pravosuđe toliko čekalo?

Branko Todorović: U pravnom smislu pomenute presude ne bi trebalo da budu iznenađenje jer za njih postoji zakonski okvir, a svrha zakona je da zaštiti dostojanstvo žrtava i demokratski poredak od istorijskog revizionizma. Pokazalo se da država, odnosno pravosuđe, može da reaguje kada hoće, ali ove dvije presude ne mijenjaju poražavajuću činjenicu da političke elite u Bosni i Hercegovini već skoro 30 godina imaju konsenzus o zaštiti ratnih zločinaca iz vlastitih nacionalnih korpusa.

Tako da mi se čini da su pomenute presude znak zakašnjelog i selektivnog buđenja pravosuđa. Ostaje da se vidi da li možemo očekivati suštinsku promjenu ili su ove dvije presude neka vrsta alibija za dosadašnju praksu pravosuđa kad je riječ o negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca. A ta praksa je poražavajuća.

Tri faze poricanja: Decenije srpskog odnosa prema genocidu u Srebrenici od priznanja do negiranja

Omer Karabeg: Balkanska istraživačka mreža je izračunala da je Milorad Dodik do sada 23 puta negirao genocid u Srebrenici, a Tužilaštvo se nikada nije oglasilo. Mislite li da će sada nakon ovih prvih presuda Tužilaštvo konačno podignuti optužnicu protiv Dodika?

Vehid Šehić: Ako rade svoj posao profesionalno, ako ga rade u skladu s Krivičnim zakonom morali bi da to urade. Tužilaštvo i sud su na velikom ispitu jer ne bi smjeli da pravdu primjenjuju selektivno. Selektivna pravda je nekad pogubnija nego nepravda. Pravosuđe treba da afirmiše jednakost pred zakonom.

Branko Todorović: Ne vjerujem da će protiv Dodika biti podignuta optužnica jer pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini već godinama šalju poruku da su političari iznad zakona. Zakoni postoje samo za obične građane, ne i za političke lidere koji godinama nekažnjeno veličaju ratne zločince, negiraju genocid, bave se korupcijom i kriminalom. Istina i pravda zavise od političke moći onoga ko krši zakon.

Kad politički moćnik krši zakon, nećemo doći ni do istine, ni do pravde. To je duboko nemoralno i poražavajuće. Isti obrazac postoji i kod procesuiranja ratnih zločina. Vode se sudski procesi protiv marginalnih pojedinaca, a neke od ključnih ličnosti koje su odgovorne za ratne zločine ostaju nekažnjene tako da možemo govoriti o kontinuitetu nepravde u Bosni i Hercegovini.

Omer Karabeg: Tužilaštvo je do sada odbacilo 27 prijava za negiranja genocida i veličanje ratnih zločinaca. Kao opravdanje redovno se navodi da u prijavama nema dokaza da je počinilac imao namjeru da izazove mržnju. Koliko je ubjedljivo to opravdanje?

Vehid Šehić: Negiranje genocida je samo po sebi krivično djelo. Ono ne mora direktno proizvesti mržnju. Onaj ko negira genocid i veliča ratne zločince čini krivično djelo i treba da bude procesuiran. Ne treba prikupljati neke nove dokaze. Treba samo utvrditi da li je to istina. Meni je neprihvatljivo da neko nekog prijavi da je veličao ratnog zločinca ili negirao genocid, a da ta prijava nema nikakvog epiloga.

Branko Todorović: Takvo obrazloženje je pravno neutemeljeno i moralno je problematično. Možemo slobodno reći čak i da je sramno. Namjera se često ne iskazuje direktno, ona se očituje kroz kontekst, kroz učestalost, relativiziranje, falsifikovanje. Negiranje genocida nije neutralan čin. Cilj je da se žrtve omalovaže i ponize.

Čitajte: Negiranje genocida počinje već od 'bio je strašan zločin'

Gradonačelnik i Mladićev mural

Omer Karabeg: Avgusta prošle godine na zidu narodne kuhinje u Banjaluci pojavio se veliki mural Ratka Mladića. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković izjavio je tim povodom da neće ukloniti taj mural i on je danas na tom zidu. Kako gledate na taj gradonačelnikov gest, da li on time podržava veličanje ratnih zločinaca?

Vehid Šehić: Posredno da. I ranije se na osnovu njegovih javnih istupa moglo zaključiti da on intimno stoji i uz Ratka Mladića i uz Radovana Karadžića. Oni su simboli junaštva ne samo za njega, nego i za druge političare iz Republike Srpske. Naš javni prostor je zagađen imenima ratnih zločinaca ne samo iz rata devedesetih, nego i onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani fašizma. Oni se veličaju, a borci protiv fašizma tretiraju kao najveći zlikovci.

Branko Todorović: Naravno da Stanivuković tim gestom podržava veličanje ratnih zločinaca. I to je kontinuitet ne samo u Republici Srpskoj. I na drugim mjestima vodeći politički lideri, pa i javne ličnosti, otvoreno podržavaju ratne zločince. Draško Stanivuković je to svakako uradio kao dio njegove političke procjene. Kada jedan gradonačelnik ili politički lider ne želi da ukloni mural koji veliča presuđenog ratnog zločinca, on time faktički normalizuje glorifikaciju zločina i zločinaca u javnom prostoru.

Čitajte: Gradonačelnik Banjaluke odbija ukloniti mural Ratku Mladiću uprkos zakonskim zabranama

Na stranu što se taj mural nalazi na narodnoj kuhinji, pa se institucija solidarnosti pretvara u instrument poniženja. Ali očigledno je da su simboli zločina dozvoljeni u Bosni i Hercegovini. Veliku odgovornost za to snose i građani Bosne i Hercegovine koji vrlo često glasaju za političare koji šire mržnju, veličaju ratne zločince i falsifikuju istoriju.

Cinično obrazloženje

Omer Karabeg: Zanimljivo je kako je Tužilaštvo reagovalo na pojavu tog murala. Kada je potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković podnio prijavu, Tužilaštvo je odbacilo tu prijavu sa obrazloženjem da se ne može utvrditi da je na muralu lik Ratka Mladića zato što tamo ne piše da je to Ratko Mladić. Kako je moguće da iz Tužilaštva stigne takav odgovor koji liči na ruganje zdravoj pameti?

Vehid Šehić: Evidentno je da je riječ o zarobljenoj instituciji koja ne smije da reaguje. Takvo obrazloženje može dati samo neko ko nema nikakvog morala. To govori o profesionalnom sunovratu Tužilaštva. U pravosuđu sigurno ima čestitih tužilaca i sudija i čudi me zašto oni u okviru svojih kolegija ne reaguju na to. Trebalo je pokrenuti disciplinski postupak protiv tužioca koji je dao takav odgovor. Postoji disciplinski tužilac, imamo Visoko sudsko i tužilačko vijeće koje treba da reaguje na takve pojave jer su oni tu osobu imenovali da obavlja funkciju javnog tužioca.

Čitajte: Most: Zašto se u Republici Srpskoj deca ratnih zločinaca ponose svojim očevima?

Branko Todorović: To je ciničan odgovor koji govori o nedopustivoj bijedi u tužilaštvima koja su beskrajno korumpirana i svedena na privjesak političkoj moći. Vjerovatno će taj tužilac kao i mnogi drugi u Bosni i Hercegovini biti nagrađen. Sramno je kada tužilac tvrdi da ne zna koga mural prikazuje, a to zna cijela bosanskohercegovačka javnost. To je još jedna uvreda za žrtve jer tim svojim postupkom Tužilaštva direktno vrijeđa i ponižava, slobodno ću reći, sve žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.

Vehid Šehić: Govorimo o Tužilaštvu, a ja bih postravio pitanje šta radi policija u Banjaluci. Ne može se mural napraviti za dva-tri sata. Zašto policija nije reagovala odmah kad je krenulo slikanje murala?

Omer Karabeg: Kažete policajci u Banjaluci nisu reagovali. Ali policajci u Banjaluci gledaju šta se radi u Srbiji. A u Srbiji imate koliko hoćete Mladićevih murala na koje vlast ne reaguje. Bilo je slučajeva da policija čuva te murale i ne dozvoljava nezadovoljnim građanima da ih obrišu.

Vehid Šehić: Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija – sve su to spojeni sudovi. Sve negativno što se dešava u Srbiji i Hrvatskoj preliva se u Bosnu i Hercegovinu. Sigurno je da ponašanje policijskih struktura u Srbiji utiče na policajce u Banjaluci. Živimo u vremenu izdaje struke, u konkretnom slučaju izdaje pravnika, sudija, tužilaca, policajaca. Ne svih, ali jednog dobrog dijela.

Presude marginalcima

Omer Karabeg: Gospodine Todoroviću, mislite li da bi policajci u Banjaluci reagovali na pojavu murala Ratka Mladića i obrisali ga kada bi se slično radilo i u Srbiji?

Branko Todorović: Budimo realni. To se neće dogoditi u Srbiji – tako da je to zaista hipotetičko pitanje. Policajci u Bosni i Hercegovini prate šta govore politički lideri i šta pravosudne institucije rade. Oni se uklapaju u ono što je preovlađujuće ponašanje. Zato ja mislim da su dvije nedavne presude za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida izuzetak. Osuđeni su ljudi sa margine. Rekao bi da tužilaštva prije nego što podignu optužnice procjenjuju kolika je politička moć onoga koga bi trebalo da optuže. I ako procjene da je to za njih rizik, onda prijava završi i fioci.

Čitajte: Godina poricanja i zloupotrebe genocida u političkim obračunima u Srbiji

Omer Karabeg: Vi, znači, mislite da su dvije nedavne presude izuzetak, da se ne mijenja odnos Tužilaštva prema negiranju genocida i veličanju ratnih zločina?

Branko Todorović: Nije riječ samo o Tužilaštvu. Treba gledati šire - da li se mijenja odnos bosanskohercegovačkog društva prema ratnim zločinima. Ne vidim nikakve naznake da se bilo šta promijenilo u posljednjih četiri, pet godina. Ostali smo na istom pozicijama na kojima smo bili prije 15, 20 ili više godina. Zato mislim da su ove presude izuzetak i da smo još daleko od uspostave nezavisnih tužilaštava koja će svoj posao raditi u skladu sa zakonom bez obzira na pritiske. Dodao bih da sadašnjim odnosom prema ratnim zločinima ostavljamo u naslijeđe ogroman teret mladim generacijama. A to naslijeđe je zastrašujuće jer ratni zločini ne samo da nisu procesuirani, nego su slavljeni, a njihovi počinioci često proglašeni nacionalnim herojima.

Vehid Šehić: Presude su izrečene dvojici ljudi za koje niko ne zna, a imamo visoko pozicionirane političare koji svakodnevno veličaju ratne zločince i negiraju genocid. Prema njima nema nikakvog postupka. Najveću odgovornost imaju nosioci tužilačkih i sudskih funkcija. Ako oni svojim radom ne pokazuju nezavisnost, nepristrasnost i profesionalnost, onda od procesuiranja onih koji veličaju ratne zločince i negiraju genocid u Srebrenici nema ništa.