Majstora sve manje u Sjevernoj Makedoniji: Diplome ne zidaju kuće i ne prave burek

Otkako smo počeli da renoviramo stan, shvatila sam da ćete brže zakazati termin kod ljekara preko "Moj termin" nego kod majstora za pločice.

Red čekam i kod majstora za podno grijanje i kod onog za ugradnju prozora, kaže Skopljanka Pavlinka Gerasimova, koja je nakon nekoliko razgovora s majstorima shvatila da će renoviranje trajati duže i biti skuplje nego što je planirala.

"Trebale su mi dobre preporuke i mnogo pregovora. Izazov je i cijena — razlika između jedne i druge ponude za isti posao je kao razlika između 'mercedesa' i 'fiće'. Sada strahujem da majstor koji je počeo da radi ne ode u međuvremenu na drugu 'tezgu', pa da ga čekam da se vrati, jer i to se dešava", kaže Gerasimova za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U Sjevernoj Makedoniji ima oko 8.000 samostalnih zanatlija i više od 20.000 obavljalaca zanatske djelatnosti (firme) registrovanih u Zanatskoj komori Makedonije.

U Skoplju je aktivno 2.198 zanatlija, prema podacima Zanatske komore – Skoplje.

Čitajte: U BiH je teško naći kuhara i za evropske plate

Frizera i kozmetičara ima, ali majstora za zanate – ni za lijek

Ovaj broj nije dovoljan, što se vidi u svakodnevnom životu — od popravke kućanskih aparata, renoviranja, do izgradnje zgrada, puteva i javne infrastrukture.

"Nedostaju majstori u svim oblastima — posebno zidari, automehaničari, autolakireri, pekari, poslastičari… Dovoljno ima samo frizera i kozmetičara", kaže Agron Fazliji, predsjednik Nacionalne komore zanatlija.

"I kod automehaničara se zakazuje termin — ako se javite danas, reći će vam da dođete za sedam dana, ako ne i kasnije. Sada, da tražimo deset varioca u cijeloj državi, ne bismo ih našli. U cijeloj novoj zgradi samo trojica lijepe pločice. Iskusni su otišli u zemlje gdje je njihov rad bolje plaćen", kaže Fazliji za RSE.

Nedostatak majstora vidi se i po oglasima za zapošljavanje, na koje se malo ko javlja.

Taj problem ima i pekara iz Kumanova, koja na otvoren konkurs traži pekare i poslastičare, ali mjesecima ne uspijeva da ih pronađe.

"Posljednji oglas objavili smo prije Nove godine. Do sada su stigle samo dvije biografije, a i te su za pomoćnike. Majstora nema. Rijetko se ko javi, a i kad se javi — bez iskustva", rekli su iz pekare.

Kod njih je plata pekara od 40.000 do 45.000 denara.

U Skoplju majstori–pekari zarađuju oko 70.000 denara mjesečno.

"Neki zanatlije mjesečno mogu zaraditi više nego ljudi sa završenim fakultetom. Dobru zaradu imaju zlatari, majstori koji ugrađuju klime, električari", navode iz Komore.

Poređenja radi, plata nastavnika u osnovnoj školi sa više od 15 godina staža iznosi oko 40.000 denara.

Lijepljenje pločica — od 25 eura po kvadratu

Prema cijenama na koje smo naišli, lijepljenje pločica košta oko 1.500–1.800 denara po kvadratu (25–30 eura), uklanjanje starih pločica od četiri do sedam eura po kvadratu.

Zamjena vodoinstalacije u kupatilu košta oko 800 eura, rušenje zida i iznošenje šuta najmanje 500 eura — pa naviše.

Građani kažu da se čini kao da radna snaga majstora svakog mjeseca postaje sve skuplja.

Zanatske komore Skoplje poručuju da zanatlije formiraju cijene svojih usluga i proizvoda u skladu s troškovima poslovanja, ali da pritom uvijek uzimaju u obzir i kupovnu moć klijenata. Kažu da je "razlog za poskupljenje usluga rast cijena repromaterijala i troškova vođenja zanatskog biznisa".

"Djelatnosti koje su neophodne u svakodnevnom životu, poput vodoinstalatera, majstora za pločice, tapetara, parketara, instalatera podnog ili centralnog grijanja, sve su manje dostupne građanima, pa zato rastu i njihove cijene. Ovi zanati tek sada postaju privlačni mladima kao buduće zanimanje, jer cijene usluga u tim oblastima rastu", kaže Aneta Atanasovska, izvršna direktorica Zanatske komore Skoplje.

Gipsar s 20 godina iskustva kaže da posla ima, ali majstora nema, pa zbog toga ne može pronaći partnera s kojim bi mogao zaraditi više.

"Klijentima kažem da će morati da me sačekaju, jer jednostavno ne stižem da završim kod svih koji se javljaju. Što se tiče cijena gipsarskih radova — svima nam je život poskupio. Meni su poskupjeli materijali, alati, pa čak i doručak i dnevnice za pomoćnike", kaže on.

Stručno i dualno obrazovanje — mogućnost, ali ne i brzo rješenje

Osim odlaska zanatlija u zemlje gdje je njihov rad bolje plaćen, drugi razlog nedostatka majstora je to što su se godinama forsirale gimnazije, fakulteti i kancelarijski poslovi, dok se stručno obrazovanje potcjenjivalo.

Čitajte: 'Mladi odlaze trajno': Migracije sa Zapadnog Balkana

Situacija se promijenila posljednjih godina — raste broj učenika u stručnim školama, dok opada upis u gimnazije. Za školsku 2025/2026. godinu, od planiranih 27.600 mjesta za upis u prve razrede srednjih škola, 7.900 je bilo namijenjeno gimnazijama, a oko 18.000 stručnim školama.

U 2024. godini, od oko 17.000 upisanih srednjoškolaca, 12.000 je izabralo stručnu školu.

Kao dio rješenja, država i Privredna komora razvijaju dualno obrazovanje — sistem u kojem učenici stručnih škola idu na praksu u kompanije.

U Sjevernoj Makedoniji u ovaj sistem uključeno je više od 550 kompanija, a Ministarstvo obrazovanja i nauke (MON) daje stipendije učenicima od 3.500 denara tokom devet mjeseci godišnje.

Kompanije su obavezne da obezbijede mentore i praktičnu obuku direktno na radnom mjestu, uključujući opremu i mašine.

Međutim, Fazliji iz Zanatske komore upozorava da ni dualno obrazovanje neće riješiti problem nedostatka zanatlija, jer prema njihovim analizama oko 40 posto učenika u stručnim školama upisuje medicinske smjerove — medicinske sestre i bolničare, koji, kako kaže, "neće ostati ovdje, već se pripremaju za tržište EU".

"I dualno obrazovanje ima velike probleme. Treba stimulisati mentore, firme nisu obavezne zaposliti učenike koji su kod njih bili na praksi. Država treba da im da beneficije, da napravi jasnu strategiju kako da zadrži majstore ovdje i kako da inspiriše mlade da prihvate zanat kao realnu opciju za egzistenciju", kaže Fazliji.

Prema anketi Privredne komore sprovedenoj od novembra 2024. do januara 2025. među kompanijama sa stranim kapitalom koje imaju investicije veće od 4 milijarde eura i zapošljavaju više od 39.000 ljudi, nedostatak kvalifikovane radne snage jedna je od najvećih prepreka u poslovanju.

Čak 93 posto firmi imalo je problem s pronalaskom radne snage — inženjera, tehničkog osoblja i operatera.