Knjiga i kultura čitanja spali na najniže grane

Knjižnica, ilustrativna fotografija

Hrvatski izdavači objavljuju mnogo i raznoliko, hrvatski građani čitaju mnogo i raznoliko, a, i izdavači i književnici, digli su ruke od državne politike prema knjizi jer je državna politika prema knjizi davno digla ruke od njih.

Iako je hrvatsko tržište knjige razmjerno malo, izdavači objavljuju mnogo naslova, i to raznolikih, kaže Tanja Tolić, prva žena specijaliziranog portala najboljeknjige.com, novinarka i književnica.

"Objavljuje se prilično veliki broj domaćih autora. Sa druge strane, od prijevodne književnosti, se odista bira najbolje i tu uopće ne vlada dominacija američkog izdavaštva, nego se kod nas objavljuje puno evropske književnosti, što mislim da je odlično. Čitatelji imaju velik i kvalitetan odabir", navodi Tolić.

A što kažu sami autori?

"Pišem i pisat ću sve dok budem osjećao da imam nešto podijeliti sa čitateljem", kaže književnik Edo Popović.

Popović priznaje da pisac njegovog profila i njegovih naklada, ne samo da ne može lagodno živjeti od pisanja, nego ne može uopće od toga živjeti, ali da njemu pisanje nije samo posao, nego i potreba. Po njegovoj ocjeni, odnos hrvatskih vlasti prema knjizi i kulturi uopće – ne postoji.

Edo Popović, 2012.

"Kultura nikada nije bila predmet neke političke debate, predizborne, postizborne, niti je to uopće problem o kom se govori. Kultura je prepuštena sama sebi, sa onoliko sredstava koliko dobije iz budžeta. Međutim, ne radi se samo o tome. Zadovoljstvo je negdje drugdje. Zadovoljstvo dolazi iz nekih povratnih informacija, bilo da je riječ o čitateljima, bilo da je riječ o književnoj kritici. To potvrđuje da, ono čime se ja bavim, ima doista nekog smisla", ističe Edo Popović.

Da kulturna politika ne postoji, tvrdi direktor i glavni urednik male, ali ugledne izdavačke kuće "Meandarmedia", književnik Branko Čegec, koji također kaže da se od knjige ne može živjeti, nego tek preživljavati.

"Nepostojanje kulturne politike i bilo kakvog odnosa vlasti prema knjizi dovelo je do toga da je izdavaštvo postalo jedna neželjena grana djelatnosti", kaže Čegec, te dodaje:

"Grana kome nikome ne treba, osim u nekim segmentima u kojima se preko toga želi ostvariti neki utjecaj. To su u nekom momentu školski udžbenici ili su to u drugom momentu neke druge publikacije spomeničkog tipa, potpuno je svejedno. Činjenica jeste da se pojavljuju ekscesi koji stvaraju privid pozitivnih pomaka, ali zapravo se generalno sve skupa srozalo na najniže grane ikad. Sada tu ne bih izdvajao poseban odnos određenih političkih struktura prema tome jer mislim da je to generalno stanje, da su tu politike samo jedna od druge preuzimale tu nebrigu, a nisu ništa činile da se stvari pomaknu u pozitivnom smjeru."

Predsjednik strukovne udruge "Knjižni blok – inicijativa za knjigu", Nenad Bartolčić, kaže kako se udruga već pet godina trudi stvoriti sinergiju oko knjige i stvoriti široku nacionalnu strategiju, koja se ne bi oslanjala samo na resore kulture i znanosti, nego mnogo šire.

"Na žalost, mi nismo uspjeli daleko dogurati jer smo naletjeli na zid nečinjenja. Konkretno, što se tiče nacionalne strategije, za koju smatramo da je jedna od ključnih mjera, mi smo čekali godinu i po dana da se uopće krene u njezinu izradu. Na kraju, kada se ona i napravila, dakle kada je struka iznjedrila jedan dokument, taj dokument nije doživio svoju finalizaciju, dakle nije još u Vladi i Saboru. Mi, zapravo, sada ponovo radimo pritisak na Ministarstvo kulture da dovrši posao, koji smo mi bili nametnuli prošloj ekipi", ocjenjuje Bartolčić.

Međutim, čitatelji se ne daju.

Čitanje, ilustrativna fotografija

"Na domaćoj listi se najviše čita Miro Gavran, Miljenko Jergović, Ante Tomić, čitani su naravno i neki klasici tipa Marije Jurčić Zagorke. Čita se puno. U onome što bi smo mogli nazvati publicistikom, konkretnije popularnom psihologijom, tu dominira Bruno Šimleša. Što se tiče stranih knjiga, na prvih petnaestak mjesta apsolutno dominiraju krimići, ljubavni romani i ljubavno povijesni romani", ističe Tanja Tolić.

Krimići najčitaniji

Prema evidenciji Knjižnice grada Zagreba, unazad godinu dana, apsolutno dominiraju krimići Jo Nesboa, a za njim niz drugih nordijskih krimića.

Prvi domaći autor je Ivica Prtenjača s romanom "Brdo", a među 150 najtraženijih knjiga još su "Smogovci", Hrvoja Hitreca i krimić "Susjed u nevolji", Gorana Tribusona. Od lektire najtraženiji su "Dnevnici Ane Frank". Među prvih 150 najtraženijih knjiga, nema nijedne knjige iz Bosne i Hercegovine i Srbije, koje se također nalaze na policama zagrebačkih knjižnica.

Prema opsežnom istraživanju agencije GFK, pola je hrvatskih građana u prošloj godini pročitalo jednu knjigu ili više njih, što je rezultat na razini prošlih godina.

"Od onih koji ne kupuju knjige, polovicu uopće knjiga ne zanima, kažu da im ne treba. Kod njih uopće nema nikakvog načina da ih se natjera da kupuju knjigu. Druga polovica ne kupuje knjige iz financijski razloga. Oni kažu da nemaju novaca i da su im knjige preskupe."

"Od onih koji ne kupuju knjige, polovicu uopće knjiga ne zanima, kažu da im ne treba. Kod njih uopće nema nikakvog načina da ih se natjera da kupuju knjigu. Druga polovica ne kupuje knjige iz financijski razloga. Oni kažu da nemaju novaca i da su im knjige preskupe. Kod onih koji kupuju knjige, 22% njih kaže da bi kupovali knjige češće, kada bi knjige bile jeftinije. Što se tiče i knjiga, koje su još uvijek u nekim začetima, njih čita 9%, dok ih samo 1% kupuje. To predstavlja stagnaciju u odnosu na prethodne godine", navodi Tamara Klein iz GFK, te zaključuje:

"Međutim, ta stagnacija je i u Njemačkoj. Kod Nijemaca je 5,7% onih koji su prošle godine kupili knjigu, a ta brojka je ista kao i 2014. godine. Znači, i na nekoj evropskoj razini postoji stagnacija u pogledu kupovina knjiga."