Kamčibek Tašijev je nekada bio jedan od najmoćnijih ljudi u Kirgistanu i igrao je ključnu ulogu u dolasku na pomaganja predsednika Sadira Žaparova. Sada se suočava s optužbama za planiranje puča u suđenju koje tapka u mestu i koje neki analitičari porede s političkom čistkom.
Tašijev je dramatično smenjen s pozicije šefa kirgistanskog Državnog komiteta za nacionalnu bezbednost (SKNB) 10. februara dok je bio na lečenju u Nemačkoj.
Kada se vratio u Kirgistan u martu, direktno s aerodroma je odveden na petočasovno ispitivanje o navodnom puču. Nakon što je formalno optužen 1. maja, tri nedelje kasnije slučaj protiv njega i drugih navodnih zaverenika je obustavljen – ali ne i odbačen – iz proceduralnih razloga.
"Posle same smene Tašijev bi ostao politički živ... optužba za puč pretvara Tašijeva od otpuštenog partnera u egzistencijalnu pretnju državi. Ona legitimiše čišćenje njegove mreže, zastrašuje njegove pristalice i zatvara slučaj za javnost", rekla je za RSE Aksana Ismailbekova, viša istraživačica u berlinskom institutu Lajbnic-Centrum moderner Orient.
Čitajte:
Najviši kirgistanski sud spriječio predsjednika da potencijalno vlada do 2037. godineNjenu ocenu odrazio je Temur Umarov iz Karnegi centra Rusija Evroazija, koji je za RSE rekao da cilj Žaparova nije bio samo da ukloni rivala s funkcije, već da ga trajno izbriše.
"Žaparov ne želi da ostavi ovu priču na pola puta i želi da potpuno uništi svaku mogućnost da se Tašijev vrati u politiku, a da ga ne ubije", rekao je Umarov.
Prijatelji postali neprijatelji
Uspon Žaparova bio je jedan od najnaglijih političkih preokreta u modernoj Centralnoj Aziji: od zatvorske ćelije do predsedničke funkcije za manje od dve nedelje, pokrenut masovnim protestima i kolapsom postojećeg političkog poretka.
Okidač se desio 5. oktobra 2020. godine, kada su sporni parlamentarni izbori izazvali demonstracije širom zemlje. Te noći demonstranti su upali u zatvor u kojem je Žaparov služio kaznu od 11 i po godina zatvora zbog otmice regionalnog zvaničnika.
U to vreme, Tašijev je bio etablirana opoziciona figura s bazom na jugu Kirgistana i pozadinom u bezbednosnom establišmentu.
Nakon što je Žaparov pušten iz zatvora, Tašijev je pomogao u organizovanju i koordinaciji neformalnih bezbednosnih snaga u Biškeku, što je pomoglo u sprečavanju mobilizacije pristalica predsednika Soronbaja Ženbekova.
Isto tako važno, podrška Tašijeva je pomogla u prevazilaženju podela između severa i juga Kirgistana u trenutku političkog kolapsa. Bez njegove podrške na jugu, brz uspon Žaparova bi verovatno naišao na ozbiljan otpor uz rizik od regionalne podele.
Njihovo partnerstvo je bilo toliko blisko da su nazvani Eki dos (Dva prijatelja). I nastavilo se kada je vlast osigurana – Žaparov je bio populističko lice u prvom planu, dok je Tašijev imenovan za šefa SKNB-a.
Ali to nije potrajalo.
"Ta pozicija mu je donela toliki uticaj na sistem da je mogao da postane konkurent predsedniku", rekao je Umarov.
Od demokratije do autokratije?
Na osnovu ovoga, Žaparovljev potez protiv Tašijeva je deo šire transformacije kirgistanske politike.
Posle raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Kirgistan je krenuo radikalno drugačijim putem od drugih zemalja Centralne Azije. Uprkos jasnom trendu ka različitim stepenom autoritarne vladavine u svom susedstvu, tu zemlju je karakterisao izrazito viši nivo političkog pluralizma i slobode medija.
Pod Žaparovim, čini se da se to menja, rekli su analitičari.
"Suđenje se manje tiče javnog dokazivanja puča, a više završetka tranzicije s tandemske vladavine ka dominaciju jednog čoveka na mestu predsednika", rekla je Ismailbekova.
Čitajte:
Urušavanje demokratije u Kirgistanu"Posle 2020. godine, Žaparov i Tašijev su koncentrisali moć, dok su ograničavali medije i opoziciju. Od raskola (među njima), Žaparov je krenuo protiv jedine protivteže unutar vladajućeg bloka. Zatvoreno suđenje za puč protiv bivšeg suvladara sugeriše da više nema mesta čak ni za opoziciju unutar režima", dodala je ona.
Tašijev je nekada smatran drugom ličnošću po moći u sistemu, ali njegova politička baza je uglavnom ostala tiha kako je on predstavljen kao politički protivnik.