Mlade kirgiske prvakinje u hrvanju
Trening u lokalnoj teretani u selu Kaba između hrvačice Aruuke Akibaeve i Madine Bakbur-kizi.
Akibaeva (lijevo), Bakbur-kizi (u sredini) i Sofia Zairova nose medalje i trofeje sa raznih takmičenja.
Zairova ima srebrnu i bronzanu medalju sa prvenstava u zemlji, dok je Bakbur-kizi vlasnica zlatne medalje sa Svjetskog prvenstva za tinejdžere.
Zairovu (17) je brat inspirisao da se počne baviti ovim sportom.
"Brat bi se nekada hrvao na svadbama, osvajao bi novac i vrijedne nagrade poput ovce, krave, tepiha i posuđa", kaže ona. "Vidjevši njegove pobjede i nagrade, osjetila sam snažnu želju za hrvanjem. Moj brat je trenutno otišao u Rusiju gdje radi."
Zairova, koja se od svoje 14. godine hrva, stalno trenira kako bi i ojačala mišiće ruku.
"Bila sam jedina djevojčica u teretani. Kako su se nizali uspjesi na regionalnim i okružnim takmičenjima, djevojke u selu postale su radoznale za hrvanje", kaže. "Kada je seoska teretana otvorila vrata, uglavnom su je koristila djeca. Trenirala sam s njima hrvanje i odjednom su se počele pridruživati i djevojčice."
Zairova sanja da postane prvakinja svijeta.
"Često čujem fraze poput: 'sport i hrvanje nisu za djevojčice'. Ipak, odlučna sam idem na takmičenja i nosim zastavu Kirgistana. Čvrsto vjerujem da se djevojke mogu istaći i u sportu", kaže.
Neke od njenih medalja.
Zairova pomaže baki u radovima oko kuće.
"Naravno, preuzimam kućne obaveze, kao i druge djevojke. Donosim vodu, kuham i ponekad čuvam ovce", kaže.
Akibaeva (16) trenira u teretani.
Akibaeva trenira i ispred svog doma.
"Mama me je upoznala sa hrvanjem. Odrasla je jašući konje u planinama i željela je da se bavim sportom. Danas jutro počinjem trčanjem i guranjem guma ispred kuće", kaže ona.
Akibaeva u igri s mlađim bratom.
Akibaeva vrijedno trenira u svom dvorištu. Hrvanjem se bavi već više od godinu dana.
Kada ne trenira, Akibaeva pomaže u kuhinji.
Bakbur-kizi priprema drva za ogrjev uoči treninga. Kaže da ju je za bavljenje hrvanjem inspirisala Zairova.
"Svaki put kada bi trijumfovala na nekom takmičenju, nastavnici bi je hvalili. Vidjevši njena dostignuća, i sama sam osjetila poziv za hrvanje", ističe.
Bakbur-kizi bere jagode sa majkom. Kaže da ima podršku svojih roditelja.
"Sada idem na takmičenjima širom Džalal-Abada, Oša i Biškeka. Nadam se da ću se takmičiti na Svjetskom prvenstvu za kadete i osigurati prvo mjesto", iskreno će Bakbur-kizi.
Bakbur-kizi na putu prema teretani. Hrvanjem se bavi već više od godinu dana.
Mjesto odakle sve počinje - lokalna teretana u Kabi.
Oko 30 mladih ljudi koriste teretanu.
Seljani koji rade u inostranstvu finansiraju obrazovanje svoje djece, omogućavajući im i pristup besplatnoj školi hrvanja. USAID, takođe, pruža podršku.