Uoči značajnog samita SAD i Kine, zakazanog za 24. septembar u Bijeloj kući, čini se da Peking ističe svoj uticaj na Iran kako bi stekao prednost u pregovorima sa svojim glavnim geopolitičkim rivalom.
Očekivanja da će na predstojećem samitu u Vašingtonu doći do važnog pomaka u odnosima SAD i Kine po pitanju Irana su mala. Trump je nagovijestio da će se tokom sastanka sa Sijem fokusirati na ekonomske rezultate, a kineski lider je uzvratio tako što je okupio delegaciju koju čine vodeći poslovni rukovodioci.
Ipak, u periodu koji je prethodio sastanku, kineski ministar inostranih poslova Vang Ji sastao se 16. septembra u Pekingu sa svojim iranskim kolegom Abasom Aragčijem. Bio je to četvrti put da su dvojica zvaničnika razgovarala u posljednja tri mjeseca.
Čitajte:
Šta ako Kina odbije saradnju?Američka kampanja sankcija suočava se s najvećim testomTokom sastanka, Vang je istakao da su Peking i Teheran "sveobuhvatni strateški partneri", što predstavlja asimetričan odnos koji ide u prilog Pekingu.
Kina je najveći trgovinski partner Irana i odredište za više od 80 odsto njegovog izvoza nafte morskim putem, prema podacima kompanije Kpler koja se bavi analizom tržišta sirovina. S druge strane, prema podacima kineske vlade, Iran učestvuje sa svega jedan odsto u ukupnoj globalnoj trgovini Kine.
Kina je, kako je rekao Vang, "takođe spremna da ojača dijalog i saradnju sa Iranom i da zaštiti legitimna prava i interese Irana".
Kineski ministar inostranih poslova pozvao je "sve strane" da preduzmu mjere kako bi se brzo "ponovo otvorio" Ormuski moreuz, plovni put kojim se prije rata između SAD i Irana odvijao transport oko petine svjetskih zaliha nafte i gasa, ali se uzdržao od vršenja direktnog pritiska na Iran.
Takođe nije ponudio konkretan plan za posredovanje.
"Kina neće preuzeti na sebe najteži dio posla" kako bi ponovo dovela SAD i Iran za pregovarački sto, izjavila je za Radio Slobodna Evropa Elizabeth Freund Larus, viša saradnica u istraživačkom centru Pacific Forum.
Ona je napomenula da Kina ima geopolitičku korist od iscrpljivanja američkih vojnih resursa usljed ovog sukoba, iako se Peking suočava sa ekonomskim pritiskom zbog viših cijena energenata i sirovina.
Rat sa Iranom je Pentagon do 1. avgusta koštao više od 38 milijardi dolara, prema podacima Kongresne kancelarije za budžet.
Pored toga, Vašington je posljednjih mjeseci preusmjerio značajne vojne kapacitete iz indo-pacifičkog regiona na Bliski istok. Sjedinjene Države sada, prvi put od Drugog svjetskog rata, nemaju raspoređen nosač aviona u zapadnom Pacifiku, što izaziva zabrinutost među američkim saveznicima koji strahuju od masovnog vojnog jačanja Kine.
Istovremeno, Peking se suočava sa naglim rastom cijena nafte. Fjučersi na sirovu naftu na berzi u Šangaju dostigli su ovog mjeseca rekordnu vrijednost od 929,4 juana (137,80 dolara) po barelu, nakon što su snage koje podržava Iran izvele napade dronovima u kojima je oštećen saudijski naftovod Istok-Zapad.
U određenoj mjeri, kinesko strateško skladištenje nafte pomaže u ublažavanju posljedica rasta cijena.
Čitajte:
U Kongresu razmatrane veze Rusije i Kine s Hutima koje podržava IranAmerička Uprava za energetske informacije (EIA) procjenjuje da je Peking prošle godine u svoja nacionalna skladišta nafte upumpavao prosječno 1,1 milion barela dnevno, čime je do decembra 2025. godine dostigao ukupnu količinu od 1,4 miliona barela. To je tri puta više od kapaciteta američkih strateških rezervi nafte.
Ipak, zaštitni efekat koji pružaju te rezerve ima svoje granice.
Bill Bishop, stručnjak za Kinu i komentator iz Vašingtona, istakao je u izdanju svog biltena Sinocism od 16. septembra da bi "globalni ekonomski uticaj još jednog ogromnog skoka cijena petrohemijskih proizvoda nanio štetu izvoznim tržištima koja su neophodna kineskoj privredi".
"Kina svakako želi kraj rata, viša cijena nafte nije ničiji interes, ali pitanje je ko treba da snosi trošak njegovog okončanja", rekla je u intervjuu Jun Sun, direktorka Kineskog programa pri Centru Stimson u Vašingtonu.
"Ako bi Kina izvršila pritisak na Iran, neizbježno bi se postavilo pitanje šta će SAD i Iran učiniti radi deeskalacije i stabilizacije, kao i kako će odgovoriti na bezbjednosne potrebe Irana. Za sada, konkretnih informacija o tome ima veoma malo".
Pomoć iranskim ratnim naporima
Iako je Kina zvanično neutralna u sukobu koji uključuje Iran, ona pruža značajnu podršku Teheranu.
Od ključnog značaja je činjenica da je kupovina iranske nafte u velikim količinama od strane Pekinga pružila ekonomsku "slamku spasa" režimu u Teheranu, koji se suočava sa ozbiljnim pritiscima. Prema navodima agencije Reuters, kako bi zaobišla oštre američke sankcije, Kina koristi tajni mehanizam trgovine koji podseća na razmjenu robe za robu. Budući da se transakcije ne odvijaju putem globalnog finansijskog sistema kojim dominira Zapad, one ostaju van domašaja američkog nadzora.
Administracija američkog predsednika Donalda Trumpa u više navrata je vršila pritisak na Kinu da poštuje sankcije uvedene Iranu. Nakon što je administracija krajem avgusta pooštrila te sankcije, ministar finansija Scott Bessent upozorio je da oni koji "omogućavaju" djelovanje Teherana ne bi trebalo da "potcenjuju cijenu izazivanja Vašingtona".
Vaš browser nepodržava HTML5
Senatorka Shaheen: Veze Srbije sa Rusijom su zabrinjavajuće
SAD imaju nekoliko opcija da privole Kinu na bolju saradnju u vezi sa sankcijama prema Iranu.
Prva opcija je stavljanje na "crnu listu" nezavisnih kineskih rafinerija nafte koje su kupovale iransku naftu u velikim količinama. Do sada je uvedeno sankcije za pet takvih kompanija. Vašington je takođe sankcionisao desetine brodarskih kompanija i plovila povezanih sa Kinom zbog pomorske trgovine sa Iranom.
Ove mjere su stvorile značajne poslovne prepreke i pritisak u pogledu poštovanja propisa.
Ipak, Iran i njegovi kineski kupci mogu da zaobiđu sankcije. Teheran koristi takozvanu "flotu iz sjenke", koju čine stari tankeri za naftu i fiktivne kompanije, za tajni izvoz nafte. Peking je takođe naložio svojim kompanijama da ne poštuju američke sankcije.
Međutim, Vašington u svom arsenalu ima i značajnije ekonomsko oružje: dominaciju nad globalnim finansijskim sistemom. Trampova administracija bi mogla da zabrani kineskim državnim bankama, koje krše sankcije, korišćenje dolara. Takav potez bi imao poguban uticaj na kinesku ekonomiju.
Ipak, s obzirom na obimne ekonomske odnose između SAD i Kine, "uvođenje sveobuhvatnih sankcija kineskim finansijskim institucijama moglo bi ozbiljno da poremeti i američku ekonomiju", izjavio je u intervjuu Ross Darrell Feingold, advokat i konsultant za političke rizike iz Tajpeja.
Istovremeno, američke finansijske kompanije koje posluju u Kini vjerovatno bi bile izložene oštrim kineskim kontramjerama.
Ukoliko administracija Donalda Trumpa ozbiljno razmatra uvođenje sankcija velikim kineskim bankama, "te finansijske institucije će iskazati svoju zabrinutost Bijeloj kući", kaže on.
Dio razloga zbog kojih se Peking protivi sankcijama zasniva se na njegovom tumačenju međunarodnog prava. "Ne postoje sankcije UN koje se odnose na redovnu trgovinu između Kine i Irana", navodi Sun iz Centra Stimson i dodaje: "A Kina ne priznaje zakonitost jednostranih američkih sankcija".
Čitajte:
Šangajska grupa u 25. godini: Razdori, rivalstva i demonstracija jedinstvaZa Vašington, jedan od najzabrinjavajućih aspekata kineskog stava prema Iranu jeste činjenica da se on proteže i na vojnu sferu.
"Kina igra ključnu, ali često zanemarenu ulogu u održavanju iranske odbrambene industrijske baze", izjavio je u julu Mike Kuiken, potpredsjednik Američko-kineske komisije za ekonomska i sigurnosna pitanja. Ta uloga obuhvata isporuku komponenti za iranske dronove Šahed i balističke rakete, kao i natrijum-perhlorata, hemikalije neophodne za raketno gorivo. Teheran koristi kineski satelitski navigacioni sistem BeiDou za usmjeravanje vojnih operacija.
Peking negira da pruža vojnu podršku Iranu ili da mu dostavlja obavještajne podatke.
Pristup Kine isporuci opreme dvostruke namjene (koja ima i komercijalnu i vojnu primjenu) Iranu, kao i pristup Irana kineskoj tehnologiji satelitske navigacije, "određen je tenzijom između interesa Pekinga da podrži iranske kapacitete u ključnim oblastima i njegove želje da svede na minimum potencijalne negativne posljedice, izjavio je za RSE John Van Oudenaren, istraživački analitičar tehnološke konsultantske kuće BluePath Labs iz Vašingtona.
Kina je oprezna kada je riječ o riziku od uvođenja dodatnih ozbiljnih američkih sankcija kineskim subjektima ili pogoršanja odnosa sa Vašingtonom i njegovim saveznicima, dodao je on.
Nastavak zastoja
Posljednjih nedelja, Trump je umanjivao značaj bliskih veza Pekinga i Teherana, izjavivši 4. septembra novinarima u Bijeloj kući da Kina "zapravo nije uključena" u rat vezan za Iran. Trump je ranije rekao da mu je Si obećao da Kina neće isporučivati vojnu opremu Iranu.
"Možda će oni [Trump i Si] obaviti tih razgovor o efikasnosti sankcija" kada se sastanu, rekla je za Radio Slobodna Evropa Carice Witte, stručnjakinja za Kinu iz Izraela i izvršna direktorka istraživačkog centra SIGNAL Group.
Na skupu održanom 17. septembra u Institutu Hudson u Vašingtonu, Nick Snyder, viši saradnik tog instituta i bivši visoki zvaničnik Stejt departmenta, rekao je da Kinezi na Bliskom istoku žele "i jare i pare", odnosno da zadrže Iran kao državu klijenta, a istovremeno održavaju dobre odnose sa zemljama Zaliva.
Ta strategija postaje neodrživa kako se rat odugovlači, naveo je on.
Za Peking, "okončanje rata nije vrijedno toga da se podrži stav SAD", rekla je Witte. "Širi cilj Kine je da se distancira od SAD i da ih diskredituje".