Povratak ugroženog kazahstanskog kulana

Ovo je porodica kulana, vrsta životinja porijeklom iz centralne Azije koje nalikuju magarcima, ali su brze i okretne poput konja.
 

Kulani su veoma ugroženi. Kazahstanska podvrsta ove životinje u potpunosti je nestala iz Kazahstana 1930-ih godina, uglavnom zbog lova i drugih ljudskih faktora.

Životinje na ovim fotografijama su turkmenska podvrsta kulana koja je prvi put prevezena u zaštićeno područje Altyn Dala na sjevernu Kazahstana 2017. godine.

Rezervat Altyn Dala finansiraju kazahstanska država i njemačke, britanske i norveške konzervatorske grupe s ciljem ponovnog uspostavljanja populacije kulana na sjeveru Kazahstana. Za sada se pet jedinki drži u toru od 40 hektara.

Konzervatorski centar, dom naučnika koji rade na rezervatu Altyn Dala, udaljen je više od 70 kilometara od najbližeg naselja. Rendžeri ovdje žive bez telefonske mreže i samo jednom dnevno imaju pristup nestabilnoj internetskoj vezi kako bi provjerili poruke i poslali podatke istraživanja.

Albert Salemgareev (na fotografiji se vidi kako pomaže školarcima da dvogledom posmatraju kulane) kazahstanski je specijalista za konzervaciju koji radi na rezervatu Altyn Dala.

Ovaj rendžer je za Radio Slobodna Evropa rekao da je tor u kojem žive kulani "uređen tako da stvori najprirodnije uslove za njihov život" i da uključuje prirodno jezerce i udubljenja u zemlji za koje kaže da su od vitalnog značaja za kulane, jer vole da se "skrivaju i da su van vidokruga naših rendžera".

Mužjak kulana povremeno preskoči ogradu tora i odluta stepom.

Salemgareev kaže da kulani koriste snagu u brojnosti kako bi se zaštitili od predatora. "Ono što smo vidjeli je da kada se vuk približi toru, kulani se skupe i zure u predatora. Rizik za predatora je prevelik kada se jedan vuk suoči sa četiri kulana", kaže naučnik.

Ograda rezervata Altyn Dala.

Transport ovih životinja do lokacije nije lagan posao. Salemgareev priznaje da je jedan kulan umro od panike dok su ga prevozili u Altyn Dalu iz južnog Kazahstana. "Kada smo se vozili pravim putevima bio je miran, ali kada smo izašli na neravne puteve počeo se bacati na zidove prikolice, bukvalno se povrjeđivao do krvi."

Od 2017. godine devet kulana je pušteno u divljinu. Lovokradice su krive za smrt dvije jedinke, koji su pritom pazili da za sobom ostave ogrlice za praćenje životinja. Treća jedinka je uginula prirodnom smrću, a dvije su se vratile u tor. Sudbina preostalih životinja ostaje nepoznata.

Cilj programa je da se u toru razvije dovoljan broj kulana, a potom ih se pusti u divljinu kako bi životinje mogle biti sklonjene s kazahstanske liste ugroženih vrsta, za što će vjerovatno trebati decenije.