Kako vlast, tako i opozicija: Svađe umjesto saradnje

Nebojša Medojević i Predrag Bulatović, ilustrativna fotografija

Razmjena optužbi između vladajućih partnera DPS-a i SDP-a nikada nije bila oštrija. Te partije koje tvrde da ih u koaliciji drži još samo iščekivana odluka o pozivu u NATO već pripremaju poziciju za naredne parlamentarne izbore. Dok DPS manjeg koalicionog partnera optužuje da je kočničar razvoja koji ne poštuje koalicioni program i sporazum, iz SDP-a uzvraćaju da im je obaveza da stanu na put projektima DPS-a koji su prijetnja nacionalnim resursima i budućnosti zemlje. Situaciju dodatno usložnjava činjenica da u Vladi i dalje sjede dva ministra iz frakcije koja je napustila SDP i nedavno osnovala svoju stranku, što po ocjeni SDP-a dovodi u pitanje legitimitet vlade. Predsjendik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk za naš radio kaže da mu se čini da je očigledno da se vladajuća koalicija suštinski već raspala.

„Ali je ona ona još uvije formalno u vladi i čini vladu i meni se čini da je vrlo moguće da formalno opastane do sljedećih redovnih izbora. Uprkos vrlo teškim optužbama koje dolaze sa obje strane“.

Muk smatra da je cilj i interes sukobljenih stranaka u vladajućoj koaliciji da ona ipak funkcioniše do narednih izbora.

„DPS-u zato što smatra da stabilnošću vlade doprinosi izvjesnijem pozivu za članstvo u NATO i možda pozitivnijem izvještaju EK, a SDP-u Ranka Krivokapića prije svega jer je svakoj partiji, a to oni najbolje znaju, mnogo lakše i izvjesnije dočekati izbore iz pozicije vlasti, makar tolike koliko je SDP danas drži“.

Sa druge strane, opozicija nema jedinstven odgovor ni strategiju u ovoj situaciji. Više je ideja kako bi trebalo valorizovati krizu u vladajućoj koaliciji, ali one, umjesto za razgovor, više služe za nadgornjavanje i optuživanje unutar opozicionog bloka. Demokratski front vjeruje da je jedini odgovor izlazak na proteste koji su već zakazani za 27. septembar, dok je dobar dio opozicije rezervisan prema toj inicijativi. Iako DEMOS, URA, SNP i DEMOKRATE ponavljaju da su protesti legitiman vid političke borbe, predstavnici tih stranaka nijesu sigurni da bi oni u ovom trenutku bili pravi izbor. U tim strankama kažu da protesti zahtijevaju ozbiljnu organizaciju, a neki i otvoreno sumnjaju da bi mogli biti uspješni i masovni u ovom trenutku.

U Demokratskom frontu, međutim insistiraju da je obaveza citiram svih pravih opozicionara da se odazovu pozivu na proteste, dok ideje koje dolaze sa druge strane nazivaju neinteligentnim. Tako je Nebojša Medojević iz DF-a kvalifikovao inicijativu lidera demokrata Alekse Bečića o pokušaju izglasavanja nepovjerenja vladi. On je kazao da su to citiram dječja posla, jer je jasno da taj predlog nema obezbijeđenu većinu u Skupštini. Neke opozicione stranke opet vjeruju da bi ta inicijativa makar demaskirala pozicije stranaka u opoziciji i ogolila stvari u susret izborima. Stevo Muk smatra da se opozicija vrlo slabo snalazi u novonastalim okolnostima i da se legitimise kao citiram nespremna i nesposobna da upravlja ovom kriznom situacijom iz koje bi kako kaže svaka opozicija morala izvući korist.

„Oni prije izgledaju kao raštimovani orkestar koji umjesto da ponudi bolju komunikaciju i koordinaciju, pa samim tim i sinergiju na izborima, oni izgledaju nikad više međusobno podijeljeni, posvađani i suprotstavljeni. Dijelom je razlog tome što su nove partije, a njih nije malo, nastale iz prilično oštrih sukoba u ranijim postojećim strankama, između lidera, unutar rukovodstava. Čini mi se da ta negativna enrgija koja postoji ne daje prostor, nažalost po te stranke i opociziju uopšte, za jednu bolju komunaikciji u koordinaciju. A bilo bi prirodno da sve te stranke bez obzira na međusobne suprotstavljenosti krenu sa dogovorom oko jedinstvenog zahtjeva vezano za uslove za naredne izbore pa onda i o mogućnostima da medjusobno koaliraju na način koji bi najbolje poentirao na liniji tog sinergetskog efekta koji bi dala koalicija nekih stranaka ili možda po prvi put jedinstvene opozicione liste.“