Većinom popodneva posle nastave, studentkinja prve godine grafičkog dizajna šeta ulicama u centru Teherana i ponekad svrati u kafić u popularnoj Iranšahr ulici da se vidi s prijateljima.
"Na našim druženjima uglavnom pričamo o svojoj bedi", rekla je studentkinja za Radio Farda (Iranski servis RSE). "Ne samo da ne možemo da kupimo auto, ne možemo ni da izvadimo vozačku dozvolu".
Studentkinja je, poput mnogih sagovornika Radija Farda, tražila da ne bude imenovana iz straha od odmazde vlasti. Ona je rekla da bi izdavanje vozačke dozvole koštalo gotovo celu njenu mesečnu platu od oko 87 evra.
Svih sedam prijatelja u grupi, starosti od 18 do 22 godine, naučilo je da vozi, ali nijedno ne može da priušti dozvolu. Sada je pod pritiskom i njihova jedina prava razonoda.
Kultura kafića
Upitani šta rade za zabavu, članovi grupe naveli su samo kafiće, gde slave rođendane, dele tanjire s hranom i razgovaraju uz čaj i kafu. Devojke među njima ne nose obavezni hidžab u kafićima i na ulici, iako na fakultetu moraju da nose mantil i maramu.
Čitajte:
Iranska kultura kafića u vremenu političkog i ekonomskog pritiskaPoslednjih meseci policija i pravosuđe usredsredili su se na ulice Sanai i Iranšahr, poznate po brojnim kafićima. U julu su vlasti zapečatile sedam kafića u dva centralna okruga, zamerajući, između ostalog, to što se gosti okupljaju na trotoarima i na ulici. U oktobru je načelnik teheranske policije za javna mesta prisustvo mladih tamo kritikovao kao "besciljno krstarenje".
Uveče 30. oktobra, dok su se mladi okupljali u Iranšahr ulici zbog Noći veštica, suočili su se s pripadnicima milicije Basidž i agentima u civilu, a kafići su na kraju morali da se zatvore.
Portal Mizan koji prati pravosuđe je 10. novembra izvestio o hapšenjima u Iranšahr ulici, ne navodeći koliko ih je bilo. Uhapšene je optužio za "otvoreno promovisanje skidanja vela i bestidnosti". Teheransko tužilaštvo saopštilo je da će se nastaviti delovanje protiv, kako navodi, "promovisanja golotinje i razvrata".
Grad pod pritiskom
Represija se sprovodi u gradu u kojem je vazduh veći deo godine nepodnošljiv, zelene površine se stalno smanjuju, a stanovnici se, posle dve runde rata sa SAD i Izraelom 2025. i 2026, plaše ponovnih borbi.
Teheran je zauzeo 164. mesto od 173 grada na ovogodišnjoj listi pogodnosti za život koju pravi Economist Intelligence Unit, dva mesta niže nego prošle godine. U kategoriji kulture i životne sredine, koja uzima u obzir društvena i verska ograničenja, cenzuru i dostupnost slobodnih aktivnosti, dobio je samo 37 od 100 poena.
Prema teheranskoj Kompaniji za kontrolu kvaliteta vazduha, glavni grad je u iranskoj godini koja se završila u martu imao samo šest dana čistog vazduha i 178 nezdravih. Ova jesen je bolja, s pet nezdravih dana u prvih 45 dana sezone, naspram 28 godinu dana ranije.
Čitajte:
Obustava testova engleskog jezika u Iranu ruši planove studenataNedavna studija pokazala je da su izgradnja i zamena bašti zgradama uništile oko 27 odsto ispitane vegetacije u Teheranu između 2006. i 2016.
Manikirka stara 36 godina koja živi na jugoistoku, a radi na severu grada, kaže da svake druge večeri šeta u parku Pardisan na severozapadu, jer u blizini njenog doma nema mesta za mirne šetnje.
Ona kaže da do 3,5 sata dnevno provede putujući na posao kroz "beskrajnu" saobraćajnu gužvu. Posle posla šeta sat ili dva kako bi se putevi ispraznili pre nego što krene kući.
Cena zabave
Opuštanje posle posla, a često i dugog putovanja, košta.
Višegodišnje međunarodne sankcije, uporna inflacija i rijal koji stalno slabi razorili su iransku privredu. Ekonomske teškoće bile su glavni pokretač januarskih protesta, koje su vlasti ugušile smrtonosnom represijom. Ekonomski pritisak samo je povećan otkako su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli rat protiv Irana.
Minimalna zarada nekvalifikovanog radnika, prema Ministarstvu rada, iznosi 75 evra mesečno, uključujući beneficije, dok državni službenici u proseku zarađuju od 78 do 83 evra.
Ove jeseni je azerbejdžanska muzička grupa svirala u kulturnom centru na jugu Teherana, uz cene karata od 70 centi do 3,4 evra. Jedna posetiteljka koncerta, državna službenica koja je došla s porodicom sa severozapada grada, platila je 2,7 evra po sedištu.
Ona je došla bez obaveznog hidžaba i rekla da je među publikom bilo više žena bez vela nego s velom. Kaže da se na poslu pokriva, ali obično ne i na drugim javnim mestima.
Čitajte:
Svakog dana se 'budimo siromašniji': Iranci u ekonomskim nevoljamaU planinama na severu, skijalište Točal nudi bekstvo od smoga.
Dvadesetšestogodišnjak koji je ove godine počeo da skija potrošio je oko 270 evra na snoubord, cipele, odeću, naočare i rukavice. Svaka poseta košta 6,1 evra, bez hrane i pića, a Točal je najjeftinije skijalište. Druga naplaćuju i do 10 evra.
"Zabava je skupa", rekao je on.
'Nema vremena za predah'
Na Havaran putu na jugu Teherana teški kamioni zgušnjavaju vazduh. Tridesetosmogodišnji mehaničar deset godina je radio u iznajmljenoj radionici, sve dok posao nije presahnuo posle dvanaestodnevnog rata u junu 2025. Prvo je otpustio šegrte, a nekoliko meseci kasnije, kad nije mogao da plati kiriju, odrekao se zakupa.
Sada radi iz montažne kabine dimenzija tri s tri metra, koju je kupio, a za zemljište na kojem stoji plaća 120 evra mesečno.
"Kao da je Havaran posut mrtvom zemljom. Nema mušterija, nema para", rekao je on. "Trepneš i kirija je opet na redu. Nema vremena za predah".