Iran je pogođen gotovo dvosedmičnim protestima širom zemlje, što predstavlja najozbiljniji izazov za klerikalni establišment u posljednjih nekoliko godina.
Demonstracije su izbile 28. decembra u bazarima glavnog grada Teherana – ključnim trgovačkim i političkim centrima – i od tada su se proširile na većinu zemlje koja ima oko 92 miliona stanovnika.
Radio Farda (Iranski servis RSE) razgovarao je 6. januara s Michaelom Rubinom, bivšim zvaničnikom Pentagona i višim saradnikom Američkog instituta za preduzetništvo sa sjedištem u Vašingtonu, o značaju protesta i tome da li bi Sjedinjene Države mogle vojno intervenisati u Iranu.
RSE: Nedavno ste napisali komentar u kojem ste rekli da "demokratija vjerovatno nije blizu" u Iranu. Zašto?
Michael Rubin: Razlog zašto demokratija nije blizu je jednostavan – u Iranu i dalje postoji previše snaga koje žele da je spriječe. A snage koje žele da spriječe demokratiju trenutno imaju mnogo više resursa i vjerovatno će biti mnogo bolje naoružane.
Istorija je također faktor. Analizom sličnih razdoblja iranske istorije, posebno Ustavne revolucije početkom 20. vijeka, jasno je da je bilo potrebno više godina da demokratske snage preovladaju, a prethodno su se morale suprotstaviti organizovanoj kontrarevoluciji.
Čitajte: Iranski aktivisti pozivaju na unutrašnje promjene, a ne na stranu intervencijuRSE: Da li trenutno svjedočimo revoluciji u Iranu?
Rubin: Vrlo je moguće. Kad god se zatvori Tehranski bazar, to razlikuje običan protest od nečeg mnogo značajnijeg.
Važno je razumjeti Tehranski bazar [koji je bio centar tokom Islamske revolucije 1979.] – on je vrlo konzervativan i vrlo religiozan. Dakle, ono što sada vidimo zapravo je protest koji, može se reći, potiče, ako ne i predvodi, ljude za koje je Vrhovni vođa [ajatolah Ali Hamnei] nekada vjerovao da ih ima "u svom džepu".
RSE: Američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je vojnom intervencijom ako vlasti u Iranu nastave brutalno gušiti demonstrante. Kakvo je razmišljanje u Washingtonu?
Rubin: Nisam siguran da tu ima mnogo promišljenog planiranja – više je to reagovanje "na prvu". I to je ono što je zastrašujuće. Donald Trump se razlikuje od drugih predsjednika po tome što se ne osjeća obaveznim da se drži vlastite retorike. Brine me da bi Trump mogao ohrabriti Irance da rizikuju, a onda odlučiti da Amerikanci neće učiniti ništa da im pomognu.
Postoji paralela s Georgeom HW Bushom koji je u februaru 1991. pozvao narod Iraka da ustane i zbaci diktatora Sadama Huseina. Iračani su se pobunili, a Amerikanci im nisu pomogli. Tada je Sadam Husein upotrijebio borbene helikoptere da masakriraju narod Iraka.
Pitam se da li bi se nešto slično moglo dogoditi u Iranu. Jedina razlika bi bila da, ako Islamska revolucionarna garda to ne uradi jer ne želi pucati na članove svojih porodica, svoje vršnjake i ostale, bilo da se radi o [stranim milicijama koje podržava Iran[, poput Hashd al-Shaabi ili brigade Fatemiyoun.
RSE: Mislite li da bismo mogli vidjeti scenario poput onog u Venezueli, gdje su američke snage svrgnule lidera Nicolasa Madura, ali nisu srušile režim?
Rubin: Da, mislim da je to vjerovatno. I moram naglasiti: želim da Iranci imaju demokratiju. Želim da režim padne. Dakle, govorim kao analitičar, a ne kao zagovornik. Ali ne vjerujem da je Reza Pahlavi [bivši prijestolonasljednik Irana i istaknuta opoziciona figura] reagovao dovoljno efikasno. Bio je na odmoru kada se ovo dogodilo, a mislim da je jučer stigao u Washington. Ipak to nije mjesto gdje bi trebao biti.
RSE: Gdje mislite da bi Pahlavi sada trebao biti? Iz očiglednih razloga ne može biti u Iranu.
Rubin: Ne, očigledno ne može biti u Iranu. Ali razmišljam o nekim zaljevskim državama, i možda ga u početku ne bi rado prihvatili. Ali, na primjer, ako bi bio u Dubaiju, tamo bi mogao stupiti u kontakt s iranskom omladinom koja tamo dolazi i s nekim apolitičnim elitama koje ga možda ne pamte.
Ne možete podcijeniti ugled Pahlavija. Samo mislim da nije bio dovoljno organizovan niti je uspio transformisati svoju strukturu u efikasnu mašinu. Mislim da Reza Pahlavi možda ima oko 35 posto podrške unutar Irana i najbolju priliku da pokuša biti ujedinjujuća figura. Ali to ostavimo po strani.
Čitajte: Šta bi američka vojna akcija u Venecueli mogla da znači za Iran?Ono što me brine jeste scenario sličan Venezueli, gdje bi Trump pokušao predati vlast, prenijeti je nekome poput [bivšeg umjerenog iranskog predsjednika Hassana] Rohanija, koji, po mom mišljenju, "ispituje teren" i kojeg Trump možda vidi kao osobu koja bi mogla upravljati tranzicijom, ali ne bi željela kraj Islamske Republike.
To nas vraća na staru raspravu koju imamo u Sjedinjenim Državama – jesu li reformisti zaista reformisti. Lično, reformiste vidim kao "dobrog policajca" naspram "lošeg policajca" Islamske revolucionarne garde. Ne smatram reformiste iskrenima i ne vjerujem da je to ono što Iranci žele, ali nisam siguran da Donald Trump to prepoznaje ili da ga uopšte zanima.
*Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnoće.
Priredila Elvisa Tatlić