Najnovije poskupljenje naftnih derivata izazvalo je veliko ogorčenje hrvatskih građana, kojima je Vlada obećala da u recesiji neće biti povećanja cijena osnovnih potrepština. Analitičari upozoravaju da je ovo poskupljenje rezultat braka iz računa INA-e i politike, kojem u tržišnoj ekonomiji ne bi smjelo biti mjesta.
Najveća hrvatska naftna kompanija INA digla je od utorka cijene svojih goriva u prosjeku za više od pola kune po litri, pa je sada cijena benzina u Hrvatskoj ista kao i pred godinu dana, kada je nafta na svjetskim tržištima bila dvostruko jeftinija.
Kako su upravo objavljeni podaci o razmjerno lošem poslovanju te kompanije u prvoj polovici godine, građani su u prvim reakcijama bijesno pitali – pa zašto mi kao krajnji korisnici moramo plaćati pogreške poslovodstva? Čak je i javna televizija emitirala neuobičajno oštru anketu:
„Katastrofa! I sad je preskupo.“
„Moramo unaprijed platiti, za slijedećih par generacija, ono što su nam naši političari već unaprijed oduzeli.“
„To je još jedna u nizu svinjarija hrvatske Vlade i INA-e, umjesto da razjure sve te silne tajkune. Dok god to ne napravimo, neće biti reda.“
„Nisam presretna, ali tako je kako je.“
„Kao i sve u Hrvatskoj – strava i užas! Treba smijeniti vlast, napraviti čudo i imati mir u ovoj zemlji.“
U Vladi, međutim, kažu kako se ne treba bojati inflacije nakon ovog udara na standard građana, a ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva Branimir Horaček kaže kako je poskupljenje unutar dogovorenih parametara:
„INA nije iskoristila svoje pravo 3. kolovoza i nije uskladila cijene naftnih derivata na svojim prodajnim mjestima sa maksimalno dozvoljenim cijenama naftnih derivata.“
Tržišna i dogovorna ekonomija ne idu skupa
Ovo je posljedica stanja u kojem se u tržišnoj ekonomiji pokušava provoditi dogovorna ekonomija, kaže za naš radio predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i ekonomski strateg oporbenih socijaldemokrata Ljubo Jurčić:
„To je najlošije moguće rješenje. Imamo poduzeće koje je u većinskom privatnom vlasništvu, a kad su se trebale odredjivati cijene derivata prema troškovima i cijenama uvoza nafte, onda je politika izvršila pritisak da cijene derivata ne budu tolike kolike bi trebale biti zbog poskupljenja nafte i onda je INA zbog toga proizvela gubitak. A danas, kad je situacija obrnuta, INA želi taj gubitak nadoknaditi povećanjem cijena derivata. A budući da je promijenila cijene pod politiličkim pritiskom i na taj način učinila uslugu Vladi, onda je isto tako Vlada i ta politika morala učiniti uslugu INA-i.“
Iako je INA u većinskom vlasništvu mađarske naftne kompanije MOL, građani je još uvijek percipiraju kao hrvatsko javno poduzeće, a bijes na javna poduzeća sve je veći. Ustanovilo se da su Hrvatske željeznice leglo korupcije, HDZ je u utorak, radi kršenja ugleda stranke, izbacio čovjeka koji je bio na plaći u Hrvatskoj elektroprivredi, od koje je otkupio i prilično velik stan, a umjesto na održavanje pogona, svakoga je dana u osam ujutro dolazio na posao u središnjicu HDZ-a na zagrebačkom Trgu Žrtava fašizma. To je trajalo tri godine, dok mediji nisu razotkrili cijelu priču.
Za Jurčića je to nastavak prakse iz socijalizma kada su po raznim poduzećima bili zaposleni ljudi koje nikada nitko nije vidio na poslu, jer su se bavili nečim sasvim drugim:
„Recimo kod mene na Fakultetu je bilo ljudi koji su bili na plaći Fakulteta, a nitko ih nikad nije vidio. Takvih je bilo po svim drugim firmama, koji su obavljali poslove ,čuvara države' i tako dalje. Očito da je to nastavilo i u današnje vrijeme. Političke odluke da li ćemo mi javna poduzeća odnosno poduzeća u državnom vlasništvu napraviti efikasno, sa svrhom onog njihovog posla koji trebaju obavljati, ili javna poduzeća odnosno poduzeća u državnom vlasništvu služe kao organizacije u koje se uhlebljavaju ljudi zaslužni za vladajuću stranku.“
To ne radi nitko drugi nego vladajuća stranka, podsjeća Jurčić, a na građanima je da je na sljedećim izborima, na koje nećemo morati mnogo čekati, za to kazni ili ne.
Najveća hrvatska naftna kompanija INA digla je od utorka cijene svojih goriva u prosjeku za više od pola kune po litri, pa je sada cijena benzina u Hrvatskoj ista kao i pred godinu dana, kada je nafta na svjetskim tržištima bila dvostruko jeftinija.
Kako su upravo objavljeni podaci o razmjerno lošem poslovanju te kompanije u prvoj polovici godine, građani su u prvim reakcijama bijesno pitali – pa zašto mi kao krajnji korisnici moramo plaćati pogreške poslovodstva? Čak je i javna televizija emitirala neuobičajno oštru anketu:
„Katastrofa! I sad je preskupo.“
„Moramo unaprijed platiti, za slijedećih par generacija, ono što su nam naši političari već unaprijed oduzeli.“
„To je još jedna u nizu svinjarija hrvatske Vlade i INA-e, umjesto da razjure sve te silne tajkune. Dok god to ne napravimo, neće biti reda.“
„Nisam presretna, ali tako je kako je.“
„Kao i sve u Hrvatskoj – strava i užas! Treba smijeniti vlast, napraviti čudo i imati mir u ovoj zemlji.“
U Vladi, međutim, kažu kako se ne treba bojati inflacije nakon ovog udara na standard građana, a ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva Branimir Horaček kaže kako je poskupljenje unutar dogovorenih parametara:
„INA nije iskoristila svoje pravo 3. kolovoza i nije uskladila cijene naftnih derivata na svojim prodajnim mjestima sa maksimalno dozvoljenim cijenama naftnih derivata.“
Tržišna i dogovorna ekonomija ne idu skupa
Ovo je posljedica stanja u kojem se u tržišnoj ekonomiji pokušava provoditi dogovorna ekonomija, kaže za naš radio predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i ekonomski strateg oporbenih socijaldemokrata Ljubo Jurčić:
„To je najlošije moguće rješenje. Imamo poduzeće koje je u većinskom privatnom vlasništvu, a kad su se trebale odredjivati cijene derivata prema troškovima i cijenama uvoza nafte, onda je politika izvršila pritisak da cijene derivata ne budu tolike kolike bi trebale biti zbog poskupljenja nafte i onda je INA zbog toga proizvela gubitak. A danas, kad je situacija obrnuta, INA želi taj gubitak nadoknaditi povećanjem cijena derivata. A budući da je promijenila cijene pod politiličkim pritiskom i na taj način učinila uslugu Vladi, onda je isto tako Vlada i ta politika morala učiniti uslugu INA-i.“
Iako je INA u većinskom vlasništvu mađarske naftne kompanije MOL, građani je još uvijek percipiraju kao hrvatsko javno poduzeće, a bijes na javna poduzeća sve je veći. Ustanovilo se da su Hrvatske željeznice leglo korupcije, HDZ je u utorak, radi kršenja ugleda stranke, izbacio čovjeka koji je bio na plaći u Hrvatskoj elektroprivredi, od koje je otkupio i prilično velik stan, a umjesto na održavanje pogona, svakoga je dana u osam ujutro dolazio na posao u središnjicu HDZ-a na zagrebačkom Trgu Žrtava fašizma. To je trajalo tri godine, dok mediji nisu razotkrili cijelu priču.
Za Jurčića je to nastavak prakse iz socijalizma kada su po raznim poduzećima bili zaposleni ljudi koje nikada nitko nije vidio na poslu, jer su se bavili nečim sasvim drugim:
„Recimo kod mene na Fakultetu je bilo ljudi koji su bili na plaći Fakulteta, a nitko ih nikad nije vidio. Takvih je bilo po svim drugim firmama, koji su obavljali poslove ,čuvara države' i tako dalje. Očito da je to nastavilo i u današnje vrijeme. Političke odluke da li ćemo mi javna poduzeća odnosno poduzeća u državnom vlasništvu napraviti efikasno, sa svrhom onog njihovog posla koji trebaju obavljati, ili javna poduzeća odnosno poduzeća u državnom vlasništvu služe kao organizacije u koje se uhlebljavaju ljudi zaslužni za vladajuću stranku.“
To ne radi nitko drugi nego vladajuća stranka, podsjeća Jurčić, a na građanima je da je na sljedećim izborima, na koje nećemo morati mnogo čekati, za to kazni ili ne.