Priča o pčelarima na zapadu Gruzije koji rizikuju živote zbog tečnog zlata.
Ovo je jara med, jedna od najčišćih prirodnih poslastica na Zemlji.
Proizvodi se samo u planinama Ajara, u zapadnoj Gruziji.
Svakog proljeća i jeseni, kada je vrijeme blago i stabilno, pčelari tzv. Ajarani na liticama blizu granice Gruzije i Turske...
...penju se po visokom drveću i sakupljaju med koristeći toliko drevnu tehniku da je njeno porijeklo izgubljeno u vremenu.
Jara košnice izrađuju se izdubljivanjem trupca lipe. Ovo drvo je posebno cijenjeno jer je njegova drvna građa lagana i lako obradiva.
Trupci se potom postavljaju tamo gdje ih pčele mogu lako naći, obično duboko u šumi. Izrezbareni trupci gotovo su identični prirodnom staništu šupljih stabala divljih pčela.
Pčele unutar jara trupaca stvaraju vlastite saće od nule, za razliku od umjetnih košnica koje prave pčelari.
Kavkaske sive planinske medonosne pčele poželjne su širom svijeta jer mogu izdržati niske temperature, a imaju i dugačak jezik kojim uzimaju ostatak nektara koje ne uspiju sakupiti druge pčele. Ova vrsta pčela je relativno poslušna, ali njihov ubod može biti bolan.
Neki jara pčelari košnice drže blizu svojih domova jer ih tako mogu lakše zaštititi.
Ostali pčelari, pak, drže košnice u krošnji drveća jer su tada izvan dohvata medvjeda koji lutaju Ajaranskim gorjem u potrazi za medom.
Ramaz Dumbadže (na fotografiji: provjerava košnicu uzdignutu 16 metara od zemlje) drži 26 jara košnica u šumi kod svoje kuće. "Mislim da je nešto posebno u košnici koja visi na drvetu. To je poput zasebnog kraljevstva u kojem vladaju samo pčele", kaže ovaj spretni 44-godišnjak.
On navodi da mu je prihod od jara meda pomogao da obnovi kuću koja se nalazi u blizini ovog drveta.
Osim što jedu svježi med, neki seljani Ajarana od sakupljanja meda pripremaju i ovu vatrenu ali pitku medovaču. Procjenjuje se da se godišnje proizvede oko šest tona jara meda. Trenutno je aktivno više od dvadesetak jara pčelara.
Tamaz Putkaradže sakuplja svoje jara košnice iz klimavog okvira od drveta i žice koji je napravio prije dvadesetak godina u pukotini litice.
Ovaj 69-godišnjak kaže da ga je pčelarstvo "fasciniralo" od malena, još kada je oca posmatrao kako pravi košnice. Putkaradže odraslog sina (na fotografiji: u bijeloj majici) podučava tehnikama jara pčelarstva.
Unutar jedne od 20 košnica Putkaradžea. Sa vrha šupljeg trupca vise saće. On kaže da cijeli život radi s pčelama kako bi "održao tradiciju živom". Zahvaljujući rastućem tržištu jedinstvenog meda, planira dodati još deset košnica.
Da bi sakupio med, Putkaradže koristi zakrivljenu oštricu (vidi se na prvoj fotografiji). On pažljivo reže saće sa vrha košnice.
Putkaradže spušta vreću vrijedne žetve sinu koji ju nosi niz planinu. Sakupljanje meda vrši se jednom godišnje.
Pored postavljanja svojih košnica van dometa medvjeda, Putkaradže je napravio i tzv. vještičju ogradu od zvečećih metalnih ostataka iz sovjetske ere i medvjeđih kostiju (na fotografiji) kako bi zaplašio ove proždrljive svaštojede.
Putkaradže drži komad saće. Med je bistar, pomalo voćnog ukusa. Jede se uz obilje hladne vode iz obližnjeg planinskog potoka.
Ovaj stari pčelar oduševljen je što jedinstveni med plijeni pažnju i izvan Gruzije. "Ovo putovanje pratim decenijama... Vjerujem da su pčele važne za održavanje naše lijepe prirode, a jara pčelarstvo mi omogućava da dam svoj doprinos".