...Napisao sam veći broj knjiga i dobro znam da naučnim i obrazovnim radom nije moguće zaraditi za pristojan život. Kupovina diploma, mito i korupcija postali su sastavni dio društvenog ambijenta. Univerziteti i fakulteti niču kao gljive poslije kiše. Kojekakvi biznismeni, uz pomoć penzionisanih profesora, koriste te ustanove za zaradu novca...
Dnevnik za RSE vodio Šemso Tucaković, univerzitetski profesor iz Sarajeva.
Subota, 9. maj 2009. godine
Čitava Evropa danas je u znaku 64. godišnjice pobjede nad fašizmom. Zato je 9. maj proglašen Danom Evrope. Bosna i Hercegovina je jedina evropska zemlja na čijoj teritoriji je dva puta u pola stoljeća pokušana realizacija fašističkih projekata. Prvi put od 1941. do 1945. godine, fašizam, onaj njemački, je pobijeđen. Drugi put, od 1991. do 1995. godine, fašizam, onaj velikosrpski, koji je porušio zemlju, otjerao milione ljude, počinio genocid u Srebrenici - nije pobijeđen. Uspio se održati i legalizirati rezultate svoje politike na polovini Bosne i Hercegovine. Ta polovina, zašto ne reći, sada se zove Republika Srpska.
U Sarajevu je danas povodom Dana Evrope otkriven spomenik ubijenoj djeci opkoljenog grada. Njih više od 1.500 poginulo je od fašističkih snajpera i granata u periodu od 1992. do 1995. godine. Među njima i moj sin Haris. Poginuo je od četničke granate kada je imao nešto više od 14 godina. Na otvaranje tog spomenika nisam otišao jer je riječ o neuglednom obilježju koji ničim ne podsjeća na tragediju najmlađih Sarajlija u vrijeme četverogodišnje opsade.
Sa studentima Odsjeka za žurnalistiku Filozofskog fakulteta u Tuzli, kojima povremeno držim predavanja, Dan Evrope obilježio sam posjetom novinskoj kući Avaz. Ljubazni domaćini najtiražnijeg bosansko-hercegovačkog lista upoznali su buduće novinare sa procesom redakcijskog rada, sa tehnologijom štampanja i distribucijom novine do čitalaca u zemlji i svijetu. Novinarka Stanja Škuletić ih je oduševila pričom kako uspijeva dobiti priloge od najistaknutijih ličnosti u zemlji i svijetu. Jedan od njenih posljednjih sagovornika bio je Dalaj Lama, tibetanski duhovni vođa.
Nedjelja, 10. maj 2009. godine
Lijep sunčan dan u Sarajevu. Sa sinom Nijazom, koji je nedavno stekao zvanje doktora medicine, dovršavamo gradnju našeg krova nad glavom. Već smo obojica savladali mnoge finese građevinske struke. Pomažu nam komšije. Mujo, vozač sarajevskog gradskog saobraćaja, odličan je varilac. Amir, penzioner, vješt je građevinskim poslovima.
U našem naselju se njeguje lijep običaj pomaganja komšiji na način koji se zove moba. Pomoć je dragocjena baš sada kada ekonomska kriza kuca na svačija vrata. Institucija mobe praktikuje se na našim prostorima stoljećima. Mobe su bile forme solidarnosti. Kapitalizam takozvane tranzicije, koji je sve sveo na goli interes i novac, žestoki je protivnik ove vrste dobrovoljnog rada jer tamo gdje ima mobe, nema kriminala, droge, pranje novca, mita, korupcije, nema prevara i pljačke. Zato sa zadovoljstvom idem na mobe kada god mi se ukaže prilika. Danas je moba na mojoj kući, iduće sedmice kod susjeda i tako iz nedjelje u nedjelju.
Ponedjeljak, 11. maj 2009. godine
Cijeli dan konsultacije sa studentima. Bolonjski proces traži intenzivnu komunikaciju na liniji profesor student. Dogovaramo teme za diplomske radove. Apsolventi su naglašeno zainteresovani za sticanje znanja iz oblasti odnosa sa javnošću. To je djelatnost koja se ubrzano razvija u Bosni i Hercegovini. Naš fakultet već četvrtu godinu obrazuje stručnjake za odnose sa javnošću, kreaciju imidža i poslovno komuniciranje.
Fakultet političkih nauka je danas posjetio visoki predstavnik međunarodne zajednice. Govorio je profesorima i studentima o bosanskom putu u Evropu. Puno je moralisao i ukazivao na potrebu veće odgovornosti domaćih političara. Sebe vidi u ulozi neutralnog posmatrača ili dokonog savjetnika. Ako njegove savjete političari ne žele uvažavati, nikom ništa. U tom slučaju profitirat će, kako sam reče, kriminalci i oni koji državi Bosni ne žele dobro.
Studenti nisu zadovoljni takvim odnosom visokog predstavnika. Traže od njega da koristi ustavne ovlasti i pomogne da probosanske snage, koje su u suštini proevropske, nadvladaju one političke faktore kojima je cilj destrukcija same države Bosne i Hercegovine.
Utorak, 12. maj 2009. godine
Danas je na konsultacije došao mladi doktorand Emir Džambegović iz Tuzle. Nastavno-naučno vijeće fakulteta je odredilo da bude mentor istraživanja doktorske teme pod naslovom Kreiranje imidža Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Riječ je o značajnom poduhvatu mladog naučnika, prvom ove vrste u Evropi i svijetu. Ambicija mu je da utvrdi razloge satanizacije islama od strane pojedinih centara moći i ponudi model komuniciranja Islamske zajednice koji će biti primjeren iskustvu i potrebama multietničkog i multikonfesionalnog društva u Bosni i Hercegovini.
Po prvi put Islamska zajednica ima Službu za odnose sa javnošću. Magistar Džambegović je ponudio sebe za saradnika. Odustao je kada su mu saopštili šta bi mu bio zadatak. Trebalo bi da radi šta gazde kažu, a ne da kreira odnose sa javnošću, shodno logici i zahtjevima nauke i struke. Nisu odnosi sa javnošću dakle posao znanja i sposobnosti, nego posao poslušnih po njima.
Srijeda, 13. maj 2009. godine
Prisustvujem prezentaciji mogućnosti zapošljavanja studenata koje je organizovao portal Posao.ba. Cilj je da se pokuša planski djelovati na radnom angažovanju onih koji će uskoro steći diplome novinara, politologa, sociologa, socijalnih radnika i stručnjaka za sigurnost. Prepuna sala na fakultetu pokazatelj je da studente ne interesuje samo znanje, nego i to gdje će to znanje nakon diplomiranja moći iskoristiti.
Na drugoj stani sindikat fakulteta, sindikat profesora i asistenata me poziva u štrajk zakazan za naredni mjesec. Razlog je smanjenje plaća zaposlenim na Sarajevskom univerzitetu za oko 15 posto. Nikada ranije naučni kadar nije štrajkovao. Doktore i magistre bilo je sramota obustaviti rad zbog takve sitnice koja se zove novac. Zadubljeni u knjige nisu ranije ni primjećivali da ih kantonalna birokracija jednostavno ignoriše.
Ubjeđen sam da štrajk neće uspjeti jer ne mogu zamisliti doktore, magistre i akademike kako pred Kantonalnom vladom uzvikuju da im činovnici, od kojih mnogi nemaju ni srednju školu, udjele koju marku više. Nije da im taj novac nije potreban, problem je u tome što zaposleni na Univerzitetu znaju da trpe, a birokracija tu činjenicu očigledno vješto koristi.
Četvrtak, 14. maj 2009. godine
Rano jutros analiziram dnevnu štampu za potrebe predavanja studentima treće godine do diplomskog studija na Katedri za žurnalistiku. Naslovna strana je uvijek ogledalo uređivačke politike. Vidljivo je to iz odnosa bosansko-hercegovačkih listova prema rezoluciji američkog kongresa o stanju u Bosni i Hercegovini.
Prvom stranom sarajevskih dnevnih novina SAN dominira naslov - Amerika uz Bosnu i Hercegovinu. Čitava treća strana posvećena je podršci najveće svjetske sile probosanskim snagama. Sličan odnos prema ovom događaju imaju i sarajevski listovi Dnevni avaz i Oslobođenje.
Za banjalučke nezavisne novine važnije je jednodnevno pretvaranje Branimira Glavaša u odbjeglog hrvatskog poslanika od rezolucije najvišeg američkog zakonodavnog tijela. U tekstu na petoj strani nastoji se relativizirati stanovište američkog kongresa, napomenom da rezolucija nikoga ne obvezuje. Pri tome sa naglašava da je rezolucija neprihvatljiva za političare Republike Srpske.
Dnevni list iz Mostara objavljuje informaciju o rezoluciji na sedmoj strani. U naslovu dominira stav da Amerika traži hitnu promjenu Ustava Bosne i Hercegovine, što traže i hrvatski političari u ovoj zemlju.
Dok analiziram ovo raznoliko novinarsko gledanje na bosansko-hercegovačku stvarnost, sjetih se utemeljitelja francuskog novinarstva Renodoa koji je rekao da dnevne novine nisu istorija, ali su one izvor autentične građe za pisanje istorije.
Bosansko-hercegovačke novine ovih dana nisu ni jedno ni drugo. One su samo ogledalo djelovanja etničkih političkih elita.
Petak, 15. maj 2009. godine
I danas traje aktivnost na pripremi štrajka zaposlenih na Univerzitetu u Sarajevu zbog smanjenja plata profesorima i asistentima. Sindikat traži od mene da obavještavam javnost o razlozima obustave rada, koja je zakazana za početak juna.
Argumentima štrajkača su predstavljeni ovih dana međutim podaci da neki od profesora na Univerzitetu spadaju među najbogatije Sarajlije. Novine objavljuju slike njihovih vila u samom centru grada. Riječ je uglavnom o profesorima Pravnog fakulteta. Narod je svim tim vilama dao zajednički naziv Šestica, a navodno su zarađene davanjem šestice studentima za novac.
Dugo sam angažovan na Univerzitetu u statusu redovnog profesora. Napisao sam veći broj knjiga i dobro znam da naučnim i obrazovnim radom nije moguće zaraditi za pristojan život. Kupovina diploma, mito i korupcija postali su sastavni dio društvenog ambijenta. Univerziteti i fakulteti niču kao gljive poslije kiše. Kojekakvi biznismeni, uz pomoć penzionisanih profesora, koriste te ustanove za zaradu novca. Ako je suditi po izgledu vila nekih profesora, profesorska etika je za njih postala strani pojam, a pad morala na Univerzitetu uvijek je bio najupečatljiviji znak dekadencije samog društva. Štrajk protiv narušavanja etičkih normi na Univerzitetu niko ne pominje. Novac je očigledno važniji od poštenja.
Subota, 9. maj 2009. godine
Čitava Evropa danas je u znaku 64. godišnjice pobjede nad fašizmom. Zato je 9. maj proglašen Danom Evrope. Bosna i Hercegovina je jedina evropska zemlja na čijoj teritoriji je dva puta u pola stoljeća pokušana realizacija fašističkih projekata. Prvi put od 1941. do 1945. godine, fašizam, onaj njemački, je pobijeđen. Drugi put, od 1991. do 1995. godine, fašizam, onaj velikosrpski, koji je porušio zemlju, otjerao milione ljude, počinio genocid u Srebrenici - nije pobijeđen. Uspio se održati i legalizirati rezultate svoje politike na polovini Bosne i Hercegovine. Ta polovina, zašto ne reći, sada se zove Republika Srpska.
U Sarajevu je danas povodom Dana Evrope otkriven spomenik ubijenoj djeci opkoljenog grada. Njih više od 1.500 poginulo je od fašističkih snajpera i granata u periodu od 1992. do 1995. godine. Među njima i moj sin Haris. Poginuo je od četničke granate kada je imao nešto više od 14 godina. Na otvaranje tog spomenika nisam otišao jer je riječ o neuglednom obilježju koji ničim ne podsjeća na tragediju najmlađih Sarajlija u vrijeme četverogodišnje opsade.
Sa studentima Odsjeka za žurnalistiku Filozofskog fakulteta u Tuzli, kojima povremeno držim predavanja, Dan Evrope obilježio sam posjetom novinskoj kući Avaz. Ljubazni domaćini najtiražnijeg bosansko-hercegovačkog lista upoznali su buduće novinare sa procesom redakcijskog rada, sa tehnologijom štampanja i distribucijom novine do čitalaca u zemlji i svijetu. Novinarka Stanja Škuletić ih je oduševila pričom kako uspijeva dobiti priloge od najistaknutijih ličnosti u zemlji i svijetu. Jedan od njenih posljednjih sagovornika bio je Dalaj Lama, tibetanski duhovni vođa.
Nedjelja, 10. maj 2009. godine
Lijep sunčan dan u Sarajevu. Sa sinom Nijazom, koji je nedavno stekao zvanje doktora medicine, dovršavamo gradnju našeg krova nad glavom. Već smo obojica savladali mnoge finese građevinske struke. Pomažu nam komšije. Mujo, vozač sarajevskog gradskog saobraćaja, odličan je varilac. Amir, penzioner, vješt je građevinskim poslovima.
Kapitalizam takozvane tranzicije, koji je sve sveo na goli interes i novac, žestoki je protivnik ove vrste dobrovoljnog rada jer tamo gdje ima mobe, nema kriminala, droge, pranje novca, mita, korupcije, nema prevara i pljačke.
Ponedjeljak, 11. maj 2009. godine
Cijeli dan konsultacije sa studentima. Bolonjski proces traži intenzivnu komunikaciju na liniji profesor student. Dogovaramo teme za diplomske radove. Apsolventi su naglašeno zainteresovani za sticanje znanja iz oblasti odnosa sa javnošću. To je djelatnost koja se ubrzano razvija u Bosni i Hercegovini. Naš fakultet već četvrtu godinu obrazuje stručnjake za odnose sa javnošću, kreaciju imidža i poslovno komuniciranje.
Fakultet političkih nauka je danas posjetio visoki predstavnik međunarodne zajednice. Govorio je profesorima i studentima o bosanskom putu u Evropu. Puno je moralisao i ukazivao na potrebu veće odgovornosti domaćih političara. Sebe vidi u ulozi neutralnog posmatrača ili dokonog savjetnika. Ako njegove savjete političari ne žele uvažavati, nikom ništa. U tom slučaju profitirat će, kako sam reče, kriminalci i oni koji državi Bosni ne žele dobro.
Studenti nisu zadovoljni takvim odnosom visokog predstavnika. Traže od njega da koristi ustavne ovlasti i pomogne da probosanske snage, koje su u suštini proevropske, nadvladaju one političke faktore kojima je cilj destrukcija same države Bosne i Hercegovine.
Utorak, 12. maj 2009. godine
Danas je na konsultacije došao mladi doktorand Emir Džambegović iz Tuzle. Nastavno-naučno vijeće fakulteta je odredilo da bude mentor istraživanja doktorske teme pod naslovom Kreiranje imidža Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Riječ je o značajnom poduhvatu mladog naučnika, prvom ove vrste u Evropi i svijetu. Ambicija mu je da utvrdi razloge satanizacije islama od strane pojedinih centara moći i ponudi model komuniciranja Islamske zajednice koji će biti primjeren iskustvu i potrebama multietničkog i multikonfesionalnog društva u Bosni i Hercegovini.
Po prvi put Islamska zajednica ima Službu za odnose sa javnošću. Magistar Džambegović je ponudio sebe za saradnika. Odustao je kada su mu saopštili šta bi mu bio zadatak. Trebalo bi da radi šta gazde kažu, a ne da kreira odnose sa javnošću, shodno logici i zahtjevima nauke i struke. Nisu odnosi sa javnošću dakle posao znanja i sposobnosti, nego posao poslušnih po njima.
Srijeda, 13. maj 2009. godine
Prisustvujem prezentaciji mogućnosti zapošljavanja studenata koje je organizovao portal Posao.ba. Cilj je da se pokuša planski djelovati na radnom angažovanju onih koji će uskoro steći diplome novinara, politologa, sociologa, socijalnih radnika i stručnjaka za sigurnost. Prepuna sala na fakultetu pokazatelj je da studente ne interesuje samo znanje, nego i to gdje će to znanje nakon diplomiranja moći iskoristiti.
Nikada ranije naučni kadar nije štrajkovao. Doktore i magistre bilo je sramota obustaviti rad zbog takve sitnice koja se zove novac. Zadubljeni u knjige nisu ranije ni primjećivali da ih kantonalna birokracija jednostavno ignoriše.
Ubjeđen sam da štrajk neće uspjeti jer ne mogu zamisliti doktore, magistre i akademike kako pred Kantonalnom vladom uzvikuju da im činovnici, od kojih mnogi nemaju ni srednju školu, udjele koju marku više. Nije da im taj novac nije potreban, problem je u tome što zaposleni na Univerzitetu znaju da trpe, a birokracija tu činjenicu očigledno vješto koristi.
Četvrtak, 14. maj 2009. godine
Rano jutros analiziram dnevnu štampu za potrebe predavanja studentima treće godine do diplomskog studija na Katedri za žurnalistiku. Naslovna strana je uvijek ogledalo uređivačke politike. Vidljivo je to iz odnosa bosansko-hercegovačkih listova prema rezoluciji američkog kongresa o stanju u Bosni i Hercegovini.
Prvom stranom sarajevskih dnevnih novina SAN dominira naslov - Amerika uz Bosnu i Hercegovinu. Čitava treća strana posvećena je podršci najveće svjetske sile probosanskim snagama. Sličan odnos prema ovom događaju imaju i sarajevski listovi Dnevni avaz i Oslobođenje.
Za banjalučke nezavisne novine važnije je jednodnevno pretvaranje Branimira Glavaša u odbjeglog hrvatskog poslanika od rezolucije najvišeg američkog zakonodavnog tijela. U tekstu na petoj strani nastoji se relativizirati stanovište američkog kongresa, napomenom da rezolucija nikoga ne obvezuje. Pri tome sa naglašava da je rezolucija neprihvatljiva za političare Republike Srpske.
Dnevni list iz Mostara objavljuje informaciju o rezoluciji na sedmoj strani. U naslovu dominira stav da Amerika traži hitnu promjenu Ustava Bosne i Hercegovine, što traže i hrvatski političari u ovoj zemlju.
Dok analiziram ovo raznoliko novinarsko gledanje na bosansko-hercegovačku stvarnost, sjetih se utemeljitelja francuskog novinarstva Renodoa koji je rekao da dnevne novine nisu istorija, ali su one izvor autentične građe za pisanje istorije.
Bosansko-hercegovačke novine ovih dana nisu ni jedno ni drugo. One su samo ogledalo djelovanja etničkih političkih elita.
Petak, 15. maj 2009. godine
I danas traje aktivnost na pripremi štrajka zaposlenih na Univerzitetu u Sarajevu zbog smanjenja plata profesorima i asistentima. Sindikat traži od mene da obavještavam javnost o razlozima obustave rada, koja je zakazana za početak juna.
Argumentima štrajkača su predstavljeni ovih dana međutim podaci da neki od profesora na Univerzitetu spadaju među najbogatije Sarajlije. Novine objavljuju slike njihovih vila u samom centru grada. Riječ je uglavnom o profesorima Pravnog fakulteta. Narod je svim tim vilama dao zajednički naziv Šestica, a navodno su zarađene davanjem šestice studentima za novac.
Dugo sam angažovan na Univerzitetu u statusu redovnog profesora. Napisao sam veći broj knjiga i dobro znam da naučnim i obrazovnim radom nije moguće zaraditi za pristojan život. Kupovina diploma, mito i korupcija postali su sastavni dio društvenog ambijenta. Univerziteti i fakulteti niču kao gljive poslije kiše. Kojekakvi biznismeni, uz pomoć penzionisanih profesora, koriste te ustanove za zaradu novca. Ako je suditi po izgledu vila nekih profesora, profesorska etika je za njih postala strani pojam, a pad morala na Univerzitetu uvijek je bio najupečatljiviji znak dekadencije samog društva. Štrajk protiv narušavanja etičkih normi na Univerzitetu niko ne pominje. Novac je očigledno važniji od poštenja.