Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Darko Ivanović, novinar i redatelj iz Podgorice, urednik gledane emisije Robin Hood na podgoričkoj IN televiziji
Subota 05.06
Pokušavam da ubijedim Ivana i Baneta, kolege iz zabavnog programa, kako je „Antichrist“ Larsa for Triera, apsolutno remek djelo. Najveći film koji je urađen za mog zemana na planeti zemlji. „Odiseja 2001“, „Građanin Kejn“, „Searchers“ su nastali mnogo prije mog dolaska na svijet a prije no sam ušao u svijest Kurosava, Hičkok & co su se preselili na Manituove pašnjake. Kakav je samo Antichrist šamar za provincijalnog reditelja! Dao bih sve što sam do sada uradio da se mogu potpisati ispod samo 5 minuta ovog grozomornog genijalnog uradka. Sve se ovo dešava na putu za Berane i Bijelo polje gdje Ivo i Baka imaju radionice TV novinarstva i voditeljstva sa srednjoškolcima. Prije dodjele diploma, imao sam jednosatni razgovor sa gimnazijalcima- na temu kako ja vidim novinarstvo, gdje se kreće i kakva su moja iskustva. Ovdje želim da preskočim neizbježno lamentiranje nad profesijom, i u ovu pisaniju ubilježim zaprepašćenost činjenicom koliko su mladi na sjeveru gladni svega što se dešava „dolje“ koliko su željni novih iskustava i saznanja, i koliko je sve iznad Bioča bolno različito, sporije i nazadnije u odnosu na Jug države. Sem valute, četiri- pet analognih kanala i naravno vlasti, sjever sa jugom dijeli malo toga. A od Juga ga dijeli sve.
SDP je čvrst u stavu da se gradonačelnik bira konsenzusom, za ostalo će se dva oka u glavi već dogovoriti. Dakle, ode Mugoša. Znači li to novinari konačno mogu da prestanu da nose pancire na ulicama Podgorice? I da Marijana Mugoša konačno ima psa vodiča a ne vaškavo pašče? Tuzi- opštinu? Zeta- ravnopravnost? Građani- nazad svoj grad?
Nedjelja 06.06
Nedjelja u radnom rasporedu obično znači i sastavljanje priloga, priča tranzicionih gubitnika na uvid javnosti. Ali sezona je završena pa se posvećujem- pranju automobila i gledanju piratskih South Park epizoda. Inače obično nedjeljom uzmem privatne brojeve onih koji su pozvani da odgovore na pitanja u emisiji i zovem ih kako bi ih ubijedio da gostuju, da rade posao za koji su plaćeni- od istih onih kojima svojim neradom zagorčavaju život. Robin Hood je tako izgrađen na vapaju onih kojima su u administrativnom lavirintu, nečijom nemarnošću, a često jasnim zloupotrebama službenog položaja, koruptivnim djelatnostima- negirana osnovna prava. Spori sudovi, puževo tužilaštvo koje često okreće glavu od ključnih tema, selektivno primjenjivanje i copy-paste pisanje zakona koji se ne implementiraju, policija koja i kada hoće da radi ima svezane ruke od raznoraznih klanova i interesnih grupa- Crna Gora uspješna evropska priča... na crnogorski način. Pitam se: da li je bolje raditi na korekciji ili promjeni sistema? Pošto građani ne kažnjavaju vlast na izborima, smatram da, u nekoj blesavoj inverziji, radim najbolju stvar za vladajuću strukturu- prilježno i uporno im ukazujem na propuste i škart, pa kad se sjete- promijeniće. Jer drugacije- mrka kapa.
Nastavlja se divni trend upadanja u upravne zgrade nezadovoljnih radnika. Pored toga što smatram da su nevoljnici iz Boksita potpuno u pravu, ne mogu a da ne komentarišem licjemjerno ponašanje države. Tako, policija koja privodi za dranje na ulici, ne dolazi na prijavu uprave kojoj su, ako ćemo pravo, obijene prostorije u privatnom vlasništvu. Tako se dragi moji kupuje socijalni mir. Uz par kašičica socijalnih trebovanja poput toplih obroka iz paleolita i zarada ostvarenih prije dolaska Slovena na Balkan. Jer oni koji su na vlast došli koristeći radničko nezadovoljstvo itekako znaju da progledaju kroz prste brutalnoj sili koja krši zakon ako je sila- radnička.
Poneđeljak 07.06
Prvi poneđeljak bez emisije u 2010. Nenaviknut na bonacu u redakciji, u glavi odlazim na more. Odnosno- Kotor. Odvajam ga od genarativnog pojma „crnogorskog primorja“ jer mi on, odnosno čitava Boka, arhitektura (sem tamo gdje nije zagrabila nezgrapna tajkunska šapa) neodoljivo podsjeća na kupovinu- kada uz trošnu kuću, spremnu na renoviranje dobijete predivnu, bajkovitu baštu. To je Boka za Crnu Goru. Incident.
Isto kao što će incidentan biti bilo kakav profit od ove „odlično pripremljene sezone“. Već sada vidim- nerealno visoke cijene, saobraćajne kolapse, niđe mira, niđe parkinga što vrlo lako može da znači i- niđe gostiju. U „Otrantu“ ih sigurno- neće biti. Svetac i sve oko njega je pod znakom pitanja. Ministru je ostalo samo da opominje, kune i kudi. A Zavala zjapi dok tužilaštvo zijeva.
Utorak 08.06.
Rođendan je dragoj mi osobi. Ne volim rođendane. Odnosno, nikakav podsjetnik na dan kada ste gurnuti u ovaj svijet. A ovaj, recimo da je nihilizam, jasno crpim iz svakodnevice. Morao sam tako da po kesu za usisivač pičim do Herceg Novog jer je zbog krize ili nečeg drugog, firma kod koje smo kupili usisivač prvo: zatvorila radnju u Podgorici; drugo: prestala da dobija kese za skupljanje prašine. Iste one zbog koje me je majka nedjeljama pratila na posao rečenicom: zarazićemo se sine, nabavljaj kese! Ovaj apokaliptični ton majka i njen „klub obožavatelja Rose Salvahe“obično upotrijebi pred svako glasanje: oteće nam srbi državu, pamet u glavu sine!
Tako, na primorju sam opet, opet magična Boka, Perast koji se sanjivo rasteže. I opet neke crne misli. Samoća.
Krgović u nemilosti užeg kabineta Vlade, kažu. Zaista, ako je istina ono što tvrde iz Vijesti i što u par saopštenja napominje i sam guverner CBCG, koliko je pravu, Ustavu zakonu milo da se narušava usklađenost Zakona o CBCG sa evropskim zakonima zbog toga što neko hoće da smijeni guvernera, jer se „ novi savjet mora izabrati u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona“?
Da li to Đukanović radi kao akcionar banke ili predsjednik Vlade? Ili je to isto? Samo što je na državnom nivou - u pitanju apsolutna većina akcija.
Povratak heroja alpinista. Đorđije, Drago i Marko su me natjerali na suze. I da budem ponosan što dijelim vazduh sa nima u ovoj svetoj gomili krša. Ti kolosi su zaslužili ne samo obećane nagrade, medalje i tapšanje po ramenu od prvaka već su zaslužili spomenik. On se često i za živoda pravi. Slavku Peroviću, pa njima.
Srijeda 09.06
Kaže EPCG da 20% od svih potrošača- krade struju. I oni to nama naplaćuju. Zato sam prije par mjeseci donio odluku da ću da plaćam samo ono što sam potrošio ili je uopšte neću plaćati
Da citiram sebe: Redovni smo, čak smo imali olakšicu za redovne platiše. Tu je i subvencija. Ali dosta je. Onda kada se odluče da ja i majka, law-obiding-citizens treba da dobijemo nazad ono što nam je marnuto prošlog i ovog januara, potom u decembru 2009 itd, ponovo će imati redovne platiše. Onda kada se ukinu nevaspitane dažbine, i nasilničko ponašanje EPCG, održaćemo vanrednu sjednicu upravnog odbora našeg stana i ukinuti našu odluku. Prosto- odlučili smo da ne plaćamo za druge. Kao što država plaća i oprašta KAP-u, raznim mljekarama, aktivistima i potencijalnim glasačima, moraće i nama. Ili ćemo, pod svijećama- tamo gdje nas ovakvim odlukama i šalju- u 19 vijek. Tako je do danas.
U rukama, prvi put držim diplomu sa FDU Cetinje. Piše da sam reditelj filmske i TV režije. Reditelj koji nije snimio film i novinar koji za to nema formalno obrazovanje. Još jedna uspješna crnogorska priča, daleko od evropske.
Igrao fudbal u čak dva termina, smršao 10 kilograma za tri mjeseca. Eto što su mi donijeli ljubavni jadi: povećanu kondiciju i manjak kilograma. I usamljene šetnje bulevarom. Kakva trgovina.
Četvrtak 10.06
Već nekoliko dana pratim kako se vlast kvalitetno šegači sa dinastijom Petrović. I kako princ Nikola strpljivo otpisuje sitne knjige predsjedniku Vujanoviću, koji kao da mu poručuje onako klasično podgorički: „dobro je to“. Mada, kada se Ivan Crnojević, utemeljitelj države, nalazi u kakvoj kutiji, nije ni čudo što se ovo radi jednom arhitekti. Od bivših komunista me i to i ne čudi. Trebali su sve da ukinu, a u dvorac da se useli kakva diskoteka.
I dalje se nastavlja tango između SDPa i Mugoše. Sve su prilike da će im trebati veći podijum, te da će finalne ocjene za tehnički i umjetnički dojam dati čelni ljudi ovih partija. U slučaju da se pokoleba SDP gubi- sve. DPS- samo Mugošu.
Oko mi je zagrebala još jedna vijest: ukida se nezavisnost Savjeta za visoko obrazovanje. To znači da Bolonja umire, iako uopšte nije ni primjenjivana kako treba: o tome više saznajte od studenta Ivana Vukčevića koji je to tvrdio prije dvije godine u mojoj emisiji i iz nje izašao sa puknutom bubnom opnom. I tako su odlučili da je prosto- ukinu. Šalu na stranu, rektor Miranović opominje da će se usvajanjem takvog zakona prikazujemo kao „ država koja se ne pridržava obaveza koje javno prihvati na ministarskim konferencijama pred ostalim evropskim ministrima obrazovanja“. Zvuči poznato? Crna gora, uspješna evropska priča.
Petak 11.06
Počelo je svjetsko prvenstvo u fudbalu. Južna afrika je u zanosu. Mi naravno, nemamo predstavnika. Sa Balkana sam, navijaću za susjede- reprezentaciju Srbije. I Argentinu. A kao po običaju, osvojiće ga Njemačka ili Italija. Dok svi oko mene umiru od vrućine, traže sezonski posao, kukaju za grantovima, pripremaju se za ljetnji program na moru ja odlazim na odmor, putujem Evropom, sam. Da iz prve ruke vidim kako je iz jedne uspješne evropske priče- zakoračiti u- Evropu.
Subota 05.06
Pokušavam da ubijedim Ivana i Baneta, kolege iz zabavnog programa, kako je „Antichrist“ Larsa for Triera, apsolutno remek djelo. Najveći film koji je urađen za mog zemana na planeti zemlji. „Odiseja 2001“, „Građanin Kejn“, „Searchers“ su nastali mnogo prije mog dolaska na svijet a prije no sam ušao u svijest Kurosava, Hičkok & co su se preselili na Manituove pašnjake. Kakav je samo Antichrist šamar za provincijalnog reditelja! Dao bih sve što sam do sada uradio da se mogu potpisati ispod samo 5 minuta ovog grozomornog genijalnog uradka. Sve se ovo dešava na putu za Berane i Bijelo polje gdje Ivo i Baka imaju radionice TV novinarstva i voditeljstva sa srednjoškolcima. Prije dodjele diploma, imao sam jednosatni razgovor sa gimnazijalcima- na temu kako ja vidim novinarstvo, gdje se kreće i kakva su moja iskustva. Ovdje želim da preskočim neizbježno lamentiranje nad profesijom, i u ovu pisaniju ubilježim zaprepašćenost činjenicom koliko su mladi na sjeveru gladni svega što se dešava „dolje“ koliko su željni novih iskustava i saznanja, i koliko je sve iznad Bioča bolno različito, sporije i nazadnije u odnosu na Jug države. Sem valute, četiri- pet analognih kanala i naravno vlasti, sjever sa jugom dijeli malo toga. A od Juga ga dijeli sve.
SDP je čvrst u stavu da se gradonačelnik bira konsenzusom, za ostalo će se dva oka u glavi već dogovoriti. Dakle, ode Mugoša. Znači li to novinari konačno mogu da prestanu da nose pancire na ulicama Podgorice? I da Marijana Mugoša konačno ima psa vodiča a ne vaškavo pašče? Tuzi- opštinu? Zeta- ravnopravnost? Građani- nazad svoj grad?
Nedjelja 06.06
Nedjelja u radnom rasporedu obično znači i sastavljanje priloga, priča tranzicionih gubitnika na uvid javnosti. Ali sezona je završena pa se posvećujem- pranju automobila i gledanju piratskih South Park epizoda. Inače obično nedjeljom uzmem privatne brojeve onih koji su pozvani da odgovore na pitanja u emisiji i zovem ih kako bi ih ubijedio da gostuju, da rade posao za koji su plaćeni- od istih onih kojima svojim neradom zagorčavaju život. Robin Hood je tako izgrađen na vapaju onih kojima su u administrativnom lavirintu, nečijom nemarnošću, a često jasnim zloupotrebama službenog položaja, koruptivnim djelatnostima- negirana osnovna prava. Spori sudovi, puževo tužilaštvo koje često okreće glavu od ključnih tema, selektivno primjenjivanje i copy-paste pisanje zakona koji se ne implementiraju, policija koja i kada hoće da radi ima svezane ruke od raznoraznih klanova i interesnih grupa- Crna Gora uspješna evropska priča... na crnogorski način. Pitam se: da li je bolje raditi na korekciji ili promjeni sistema? Pošto građani ne kažnjavaju vlast na izborima, smatram da, u nekoj blesavoj inverziji, radim najbolju stvar za vladajuću strukturu- prilježno i uporno im ukazujem na propuste i škart, pa kad se sjete- promijeniće. Jer drugacije- mrka kapa.
Nastavlja se divni trend upadanja u upravne zgrade nezadovoljnih radnika. Pored toga što smatram da su nevoljnici iz Boksita potpuno u pravu, ne mogu a da ne komentarišem licjemjerno ponašanje države. Tako, policija koja privodi za dranje na ulici, ne dolazi na prijavu uprave kojoj su, ako ćemo pravo, obijene prostorije u privatnom vlasništvu. Tako se dragi moji kupuje socijalni mir. Uz par kašičica socijalnih trebovanja poput toplih obroka iz paleolita i zarada ostvarenih prije dolaska Slovena na Balkan. Jer oni koji su na vlast došli koristeći radničko nezadovoljstvo itekako znaju da progledaju kroz prste brutalnoj sili koja krši zakon ako je sila- radnička.
Poneđeljak 07.06
Prvi poneđeljak bez emisije u 2010. Nenaviknut na bonacu u redakciji, u glavi odlazim na more. Odnosno- Kotor. Odvajam ga od genarativnog pojma „crnogorskog primorja“ jer mi on, odnosno čitava Boka, arhitektura (sem tamo gdje nije zagrabila nezgrapna tajkunska šapa) neodoljivo podsjeća na kupovinu- kada uz trošnu kuću, spremnu na renoviranje dobijete predivnu, bajkovitu baštu. To je Boka za Crnu Goru. Incident.
Isto kao što će incidentan biti bilo kakav profit od ove „odlično pripremljene sezone“. Već sada vidim- nerealno visoke cijene, saobraćajne kolapse, niđe mira, niđe parkinga što vrlo lako može da znači i- niđe gostiju. U „Otrantu“ ih sigurno- neće biti. Svetac i sve oko njega je pod znakom pitanja. Ministru je ostalo samo da opominje, kune i kudi. A Zavala zjapi dok tužilaštvo zijeva.
Utorak 08.06.
Rođendan je dragoj mi osobi. Ne volim rođendane. Odnosno, nikakav podsjetnik na dan kada ste gurnuti u ovaj svijet. A ovaj, recimo da je nihilizam, jasno crpim iz svakodnevice. Morao sam tako da po kesu za usisivač pičim do Herceg Novog jer je zbog krize ili nečeg drugog, firma kod koje smo kupili usisivač prvo: zatvorila radnju u Podgorici; drugo: prestala da dobija kese za skupljanje prašine. Iste one zbog koje me je majka nedjeljama pratila na posao rečenicom: zarazićemo se sine, nabavljaj kese! Ovaj apokaliptični ton majka i njen „klub obožavatelja Rose Salvahe“obično upotrijebi pred svako glasanje: oteće nam srbi državu, pamet u glavu sine!
Tako, na primorju sam opet, opet magična Boka, Perast koji se sanjivo rasteže. I opet neke crne misli. Samoća.
Krgović u nemilosti užeg kabineta Vlade, kažu. Zaista, ako je istina ono što tvrde iz Vijesti i što u par saopštenja napominje i sam guverner CBCG, koliko je pravu, Ustavu zakonu milo da se narušava usklađenost Zakona o CBCG sa evropskim zakonima zbog toga što neko hoće da smijeni guvernera, jer se „ novi savjet mora izabrati u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona“?
Da li to Đukanović radi kao akcionar banke ili predsjednik Vlade? Ili je to isto? Samo što je na državnom nivou - u pitanju apsolutna većina akcija.
Povratak heroja alpinista. Đorđije, Drago i Marko su me natjerali na suze. I da budem ponosan što dijelim vazduh sa nima u ovoj svetoj gomili krša. Ti kolosi su zaslužili ne samo obećane nagrade, medalje i tapšanje po ramenu od prvaka već su zaslužili spomenik. On se često i za živoda pravi. Slavku Peroviću, pa njima.
Srijeda 09.06
Kaže EPCG da 20% od svih potrošača- krade struju. I oni to nama naplaćuju. Zato sam prije par mjeseci donio odluku da ću da plaćam samo ono što sam potrošio ili je uopšte neću plaćati
Da citiram sebe: Redovni smo, čak smo imali olakšicu za redovne platiše. Tu je i subvencija. Ali dosta je. Onda kada se odluče da ja i majka, law-obiding-citizens treba da dobijemo nazad ono što nam je marnuto prošlog i ovog januara, potom u decembru 2009 itd, ponovo će imati redovne platiše. Onda kada se ukinu nevaspitane dažbine, i nasilničko ponašanje EPCG, održaćemo vanrednu sjednicu upravnog odbora našeg stana i ukinuti našu odluku. Prosto- odlučili smo da ne plaćamo za druge. Kao što država plaća i oprašta KAP-u, raznim mljekarama, aktivistima i potencijalnim glasačima, moraće i nama. Ili ćemo, pod svijećama- tamo gdje nas ovakvim odlukama i šalju- u 19 vijek. Tako je do danas.
U rukama, prvi put držim diplomu sa FDU Cetinje. Piše da sam reditelj filmske i TV režije. Reditelj koji nije snimio film i novinar koji za to nema formalno obrazovanje. Još jedna uspješna crnogorska priča, daleko od evropske.
Igrao fudbal u čak dva termina, smršao 10 kilograma za tri mjeseca. Eto što su mi donijeli ljubavni jadi: povećanu kondiciju i manjak kilograma. I usamljene šetnje bulevarom. Kakva trgovina.
Četvrtak 10.06
Već nekoliko dana pratim kako se vlast kvalitetno šegači sa dinastijom Petrović. I kako princ Nikola strpljivo otpisuje sitne knjige predsjedniku Vujanoviću, koji kao da mu poručuje onako klasično podgorički: „dobro je to“. Mada, kada se Ivan Crnojević, utemeljitelj države, nalazi u kakvoj kutiji, nije ni čudo što se ovo radi jednom arhitekti. Od bivših komunista me i to i ne čudi. Trebali su sve da ukinu, a u dvorac da se useli kakva diskoteka.
I dalje se nastavlja tango između SDPa i Mugoše. Sve su prilike da će im trebati veći podijum, te da će finalne ocjene za tehnički i umjetnički dojam dati čelni ljudi ovih partija. U slučaju da se pokoleba SDP gubi- sve. DPS- samo Mugošu.
Oko mi je zagrebala još jedna vijest: ukida se nezavisnost Savjeta za visoko obrazovanje. To znači da Bolonja umire, iako uopšte nije ni primjenjivana kako treba: o tome više saznajte od studenta Ivana Vukčevića koji je to tvrdio prije dvije godine u mojoj emisiji i iz nje izašao sa puknutom bubnom opnom. I tako su odlučili da je prosto- ukinu. Šalu na stranu, rektor Miranović opominje da će se usvajanjem takvog zakona prikazujemo kao „ država koja se ne pridržava obaveza koje javno prihvati na ministarskim konferencijama pred ostalim evropskim ministrima obrazovanja“. Zvuči poznato? Crna gora, uspješna evropska priča.
Petak 11.06
Počelo je svjetsko prvenstvo u fudbalu. Južna afrika je u zanosu. Mi naravno, nemamo predstavnika. Sa Balkana sam, navijaću za susjede- reprezentaciju Srbije. I Argentinu. A kao po običaju, osvojiće ga Njemačka ili Italija. Dok svi oko mene umiru od vrućine, traže sezonski posao, kukaju za grantovima, pripremaju se za ljetnji program na moru ja odlazim na odmor, putujem Evropom, sam. Da iz prve ruke vidim kako je iz jedne uspješne evropske priče- zakoračiti u- Evropu.