Decenija čekanja na presude za ratne zločine

Kantonalni sud u Mostaru

Suđenje Samiru Bejtiću za zločine počinjene na lokalitetu Kazani kod Sarajeva počelo je prije više od deset godina pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Međutim, ni do danas Bejtiću nije izrečena pravosnažna presuda, kako navodi Balkanska istraživačka mreža BIRN.

Optuženima u predmetu “Vranica” pred Kantonalnim sudom u Mostaru sudi se već 13 godina, a trenutno se čeka početak četvrtog suđenja, navodi BIRN. Ovakvo obnavljanje suđenja moguće je jer se u ova dva predmeta sudi prema Krivičnom zakonu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ), kojim je predviđeno da, ukoliko viši sud ukine presudu, predmet bude vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Zbog ove zakonske odredbe suđenja se mogu obnavljati više puta.

Milorad Novković

Pravnici ističu da, iako zakon omogućava stalna obnavljanja postupaka, nema opravdanja da optuženi i žrtve čekaju pravosnažne presude i po deset godina. Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milorad Novković kaže da, ukoliko se ne ubrzaju sudski procesi, mnogi zločinci neće biti osuđeni. „Pravosuđe u BiH ima mnogo neriješenih predmeta, a naročito predmeta ratnih zločina. To je problem broj jedan. Uglavnom, radi se o Sudu BiH i Tužilaštvu BiH. Svejodoci umiru, postaju nedostupni sudu i ja sam zabrinut za ogroman broj predmeta da ćemo i ostati bez dokaza i neće moći da se privedu pravdi počinioci tih krivičnih djela. Zato preduzimamo sve moguće mjere u tom pravcu“, kaže Novković.

Sud BiH je tokom ove godine osudio za ratni zločin 38 osoba, na ukupno 640 godina i šest mjeseci zatvora. No stotine predmeta još uvijek nije završeno. Iako je državnom Strategijom za procesuiranje ratnih zločina, koja je usvojena 2008. godine, bilo predviđeno da se sudski procesi okončaju u narednih 15 godina, već sada je jasno da dosadašnjom dinamikom ovaj posao neće biti završen niti za 100 godina, ocijenio je za naš program stručnjak za tranzicijsku pravdu Goran Šimić. „Ovom dinamikom ja sam izračunao da ćemo za 240 godina riješiti sve predmete. Za 15 nećemo sigurno ovom dinamikom.“, rekao je Šimić.

Kada su u pitanju niži sudovi, problem je još složeniji jer do sada nisu uspjeli da se izbore ni za dovoljan broj tužilaca, što znatno usporava procesuiranje ratnih zločina. Udruženja žrtava rata već odavno upozoravaju da se odugovlačenjem sudskih procesa smanjuju šanse da počinioci ratnih zločina odgovaraju za svoja nedjela jer svjedoci umiru. No, uzaludno. Predsjednik Udruženja logoraša Zenice Šaban Ibraković. „Naš stav je da sporo ide sa procesuiranjem ratnih zločina. Jedan od razloga je i to što nema dovoljan broj uposlenih i kantonalno tužilaštvo i sud nemaju kapacitet da bi odgovorili svom zadatku. Evidentno je da ljudi umiru, sve je manje svjedoka, ali mi imamo određen broj svjedoka koje možemo ponuditi tužilaštvima u svakom predmetu.“, rekao je Ibraković.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milorad Novković smatra da bi prebacivanje predmeta na niže sudove doprinijelo ubrzanju sudskih procesa. „Jedini način rješavanja predmeta ratnih zločina je da se što veći broj predmeta prenese na entitetsko pravosuđe. Čuli ste da određen broj sudova, gdje smo sad izabrali sudove za ratne zločine na entitetskom nivou, i tužilaštava nemaju predmeta, nemaju šta da rade.“


Goran Šimić

A stručnjak za tranzicijsku pravdu Goran Šimić kaže da je rješenje u boljoj komunikaciji među sudovima. „Ukoliko ne izgradimo mrežu sudova koji će raditi na ovim predmetima, stotine drugih predmeta će ostati neriješeno i polako će izalaziti iz fokusa iz mnogih razloga - prvo zato što život ide dalje sam po sebi, a drugo zato što će tužilaštvu i sudu biti vrlo teško i zbog umiranja svjedoka, gubljenja dokaznog materijala, dužine trajanja itd. Ali ne radi se o tome samo da Sud BiH i Tužilaštvo BiH neefikasno rade na tim predmetima, vrlo često iz objektivnih razloga, nego se radi o tome da mi kao zajednica nismo stvorili okruženje u kojem bismo predmete ratnih zločina željeli riješiti ne samo zato da bismo 50 ili 100 ili 1.000 ljudi stavili iza rešetaka, nego da bi ta suđenja koja će se voditi protiv svih tih individualnih počinitelja bili naša društvena katarza prema onome što smo činili jedni drugima u tom vremenskom periodu“, kaže Šimić