Najavom Vlade da će se u dalmatinskim brodogradilištima nastaviti proizvodnja, pa makar drugi krug privatizacije i ne uspije, riješen je dio problema dalmatinskog gospodarstva. Međutim, zbog toga što na naplatu dolazi kriva politika i krivi koncept privatizacije, čini se da se neće moći izbjeći novih nekoliko tisuća nezaposlenih u sljedećim mjesecima.
Alarmantne najave o petnaestak tisuća novih nezaposlenih u Dalmaciji - nakon što propadne petnaestak većih ili manjih firmi u problemima – ipak su bile ponešto pretjerane.
Premijerka Jadranka Kosor kazala je danas u Splitu kako postoji interes i za splitsko i za trogirsko brodogradilište i da očekuje da će drugi krug privatizacije brodogradilišta, koji završava 19. travnja, uspjeti.
„Radimo i na mogućem 'planu B'. Znači, to je trenutak ako privatizacija ne bi uspjela, ali ja i dalje kažem u ime Vlade da mi vjerujemo da će taj posao uspjeti. Ali, ako se to ne dogodi – mi imamo odgovor što ćemo 20. travnja.“
To će značiti da na burzu neće otići 3700 radnika splitskog i 1150 radnika trogirskog brodogradilišta, i da će njihovih nekoliko stotina kooperanata imati i u budućnosti s kime raditi. Međutim, osim postojećih 40 tisuća nezaposlenih u Splitsko-dalmatinskoj županiji, prijeti opasnost da ih bude još par tisuća novih.
U Dalmacijavinu preko 500, u Spliskoj željezari preko 400, u Adriachemu – nekadašnjem kemijskom gigantu Jugovinilu 250, u splitskoj mljekari Mils stotinjak, u Jadranskoj pivovari preko pedeset potencijalnih otkaza...
U srijedu su dvojica ministara interventno stigla u Split, kako bi ugasili požar koji je prijetio masovnim prosvjedima već u četvrtak.
Izgleda da za Mils postoji interes engleskog investicijskog fonda koji ne „svaštari“, nego je specijaliziran za investicije u prehrambenu industriju.
Sindikat Jadranske pivovare dogovorio je sa slovenskim vlasnicima da se do kraja mjeseca zna hoće li oni ući u investiciju, ili će ih nekome iznajmiti. Za Dalmacijavino su ministri naložili hitno raspisivanje natječaja za privatizaciju, isto tako i za Adriachem, ali uz zabranu obavljanja kemijske djelatnosti. Za atraktivne lokacije u Kaštelanskom zaljevu već ima podulji popis zainteresiranih.
Politika gleda samu sebe
Prosvjed je na kraju otkazan, danas je u Split stigla i premijerka sa dobrim vijestima za brodograditelje, ali neka pitanja ostaju otvorena. Kako to da u regiji okrenutoj turizmu propadaju pivovara, vinski podrumi i mljekara i prerada mlijeka?
Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić kaže za RSE kako je takvo stanje – na žalost – normalno u situaciji kada u procesu privatizacije nismo dobijali nove vlasnike poduzetnike, koji bi bili zainteresirani za proizvodnju vina, pive i drugog, nego samo vlasnike – imovine, sa sasvim drugim interesima.
„Te kompanije se sada nalaze u centru grada gdje je položajna renta ogromna i više se isplati tamo napraviti stambeni blok nego proizvoditi. Kada su oni kupovali ta poduzeća, više su gledali kako zatvoriti tu proizvodnju da dođu u situaciju da izgrade taj prostor, gdje će po kvadratu zaraditi pet – šest tisuća eura više nego što bi zaradili ikada da to proizvode. To je unaprijed bilo krivo postavljeno!“
Sa druge strane, one firme koje još nisu privatizirane služe za to da politika još uspije nešto izvući iz njih dok su još „ničije“, a ne da proizvode pivo ili vino za žedne turiste, kaže Jurčić.
„Tako da je ta situacija političko-ekonomski potpuno jasna. To nema nikakve veze s ekonomskom politikom, jer tu ekonomske politike niti nema. Ali ima političkog pristupa ekonomiji, gdje politika gleda samu sebe, a ne gleda ni poduzeće, ni tu djelatnost, ni gospodarstvo u cjelini.“
Alarmantne najave o petnaestak tisuća novih nezaposlenih u Dalmaciji - nakon što propadne petnaestak većih ili manjih firmi u problemima – ipak su bile ponešto pretjerane.
Premijerka Jadranka Kosor kazala je danas u Splitu kako postoji interes i za splitsko i za trogirsko brodogradilište i da očekuje da će drugi krug privatizacije brodogradilišta, koji završava 19. travnja, uspjeti.
„Radimo i na mogućem 'planu B'. Znači, to je trenutak ako privatizacija ne bi uspjela, ali ja i dalje kažem u ime Vlade da mi vjerujemo da će taj posao uspjeti. Ali, ako se to ne dogodi – mi imamo odgovor što ćemo 20. travnja.“
To će značiti da na burzu neće otići 3700 radnika splitskog i 1150 radnika trogirskog brodogradilišta, i da će njihovih nekoliko stotina kooperanata imati i u budućnosti s kime raditi. Međutim, osim postojećih 40 tisuća nezaposlenih u Splitsko-dalmatinskoj županiji, prijeti opasnost da ih bude još par tisuća novih.
U Dalmacijavinu preko 500, u Spliskoj željezari preko 400, u Adriachemu – nekadašnjem kemijskom gigantu Jugovinilu 250, u splitskoj mljekari Mils stotinjak, u Jadranskoj pivovari preko pedeset potencijalnih otkaza...
U srijedu su dvojica ministara interventno stigla u Split, kako bi ugasili požar koji je prijetio masovnim prosvjedima već u četvrtak.
Izgleda da za Mils postoji interes engleskog investicijskog fonda koji ne „svaštari“, nego je specijaliziran za investicije u prehrambenu industriju.
Sindikat Jadranske pivovare dogovorio je sa slovenskim vlasnicima da se do kraja mjeseca zna hoće li oni ući u investiciju, ili će ih nekome iznajmiti. Za Dalmacijavino su ministri naložili hitno raspisivanje natječaja za privatizaciju, isto tako i za Adriachem, ali uz zabranu obavljanja kemijske djelatnosti. Za atraktivne lokacije u Kaštelanskom zaljevu već ima podulji popis zainteresiranih.
Politika gleda samu sebe
Prosvjed je na kraju otkazan, danas je u Split stigla i premijerka sa dobrim vijestima za brodograditelje, ali neka pitanja ostaju otvorena. Kako to da u regiji okrenutoj turizmu propadaju pivovara, vinski podrumi i mljekara i prerada mlijeka?
Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić kaže za RSE kako je takvo stanje – na žalost – normalno u situaciji kada u procesu privatizacije nismo dobijali nove vlasnike poduzetnike, koji bi bili zainteresirani za proizvodnju vina, pive i drugog, nego samo vlasnike – imovine, sa sasvim drugim interesima.
„Te kompanije se sada nalaze u centru grada gdje je položajna renta ogromna i više se isplati tamo napraviti stambeni blok nego proizvoditi. Kada su oni kupovali ta poduzeća, više su gledali kako zatvoriti tu proizvodnju da dođu u situaciju da izgrade taj prostor, gdje će po kvadratu zaraditi pet – šest tisuća eura više nego što bi zaradili ikada da to proizvode. To je unaprijed bilo krivo postavljeno!“
Sa druge strane, one firme koje još nisu privatizirane služe za to da politika još uspije nešto izvući iz njih dok su još „ničije“, a ne da proizvode pivo ili vino za žedne turiste, kaže Jurčić.
„Tako da je ta situacija političko-ekonomski potpuno jasna. To nema nikakve veze s ekonomskom politikom, jer tu ekonomske politike niti nema. Ali ima političkog pristupa ekonomiji, gdje politika gleda samu sebe, a ne gleda ni poduzeće, ni tu djelatnost, ni gospodarstvo u cjelini.“