Baka Patimat, posljednji čuvar sela u Dagestanu

Starica izbacuje prljavu vodu iz kuće u selu Khyurdabakh smještenom na planini, Dagestan. Patimat Musalmagomedova jedina je mještanka.

Khyurdabakh znači "selo na stijeni". Nije povezano sa komunalnim sustavom. Sve do 1970-ih godina ovo selo u Dagestanu, najvećoj ruskoj republici u Sjevernom Kavkazu, vrvilo je od života. Već godinama je pusto. Njegovi stanovnici napustili su planinu i žive u dolinama.

Baka Patimat Musalmagomedova iz inata odbija napustiti selo. Ovdje se rodila, provela cijeli život i, kako ističe, ovdje želi umrijeti. Niko ne zna koliko joj je godina, neki kažu 77, drugi 89.

​Musalmagomedova je pripadnica Avara, najveće etničke manjine Dagestana. Tradicijski, Avari žive u selima na 2.000 metara nadmorske visine.

Baka ulazi u kuću. Poput ostalih, i njena kuća je prepuštena zubu vremena. Prijeti joj urušavanje.

Musalmagomedova i njena kćerka, koja ne živi u selu ali često posjećuje majku.

Unuk bake Patimat igra se s kozama. Ide u školu koja je od sela udaljena dva kilometra.

Baka Patimat brine se i o životinjama.

Pogled na groblje napuštenog sela Khyurdabakh.

Ipak, baku Patimat Musalmagomedovu često posjećuju i mještani susjednih sela. Pomoć koju joj tom prilikom pruže i druženje je, prema riječima ove starice, neprocjenjivo.