Iako je skupštinskom Deklaracijom o zaštiti rijeke Tare stavljena tačka na eksploataciju ove rijeke u energetske svrhe, to pitanje se ponovo otvara i to dokumentom CANU "Crna Gora u 21. stoljeću - u eri kompetitivnosti", kojim se sugeriše, ne samo preispitivanje te Deklaracije, već i moratorijum na korišćenje nuklearne energije u energetske svrhe.
Činjenica da je Crna Gora skupštinskom Deklaracijom proglašena za ekološku državu, kao i da je takođe Deklaracijom parlamenta, kao vrhovnog zakonodavnog tijela, zaštitila rijeku Taru, od bilo kakve eksploatacije u energetske svrhe, nije smetala Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da ipak savjetuje Vladi da ponovo razmisli o potapanju ove rijeke, koja je pod zaštitom UNESCO-a.
Tim sugestijama se ponovo gura prst u oko ukupnoj javnosti Crne Gore, koja se, kao nikada prije toga, ujedinila u otporu energetskim projektima na Tari, jer bi to značilo potapanje tako značajnog prirodnog i turističkog resursa, kao što je drugi po veličini kanjon na svijetu.
Pored povampirenja ideje o potapanju Tare, svakog zainteresovanog za očuvanje najvažnijih prirodnih resursa i, uopšte, životne sredine, može dodatno zabrinuti i stav političara.
Strahinja Bulajić je poslanik opozicione Nove srpske demokratije, član je skupštinskog Odbora za ekologiju i turizam, kao i takozvanog "zelenog lobija", grupe poslanika, koji bi trebalo da zastupaju interese ekologije.
"Veliko je pitanje na šta su mislili ako kažu 'potapanje kanjona Tare'. Da li su mislili na onaj dio koji se odnosi na projekat Buk – Bijela ili na projekat koji se zove HE Ljutica. Jer to nije isto ako govorimo o ta dva projekta jer su oni energetski gledanu potpuno različiti, a u smislu potapanja kanjona to je apsolutno", kaže Bulajić.
Ekolozi, međutim, u obnavljanju priče o potapanju Tare i njenoj energetskoj eksploataciji vide samo "dimnu zavjesu", kojom treba pokriti netransparentan investicioni projekat gradnje četiri hidroelektrane na rijeci Morači.
"Ja to vidim kao dvojako saopštenje. Prvo, da se još građani Crne Gore bave tom pričom o spasavanju rijeke Tare i njenog kanjona i da u sve većem obimu, kako i sada vidimo, da se radi na proizvodnji struje zbog nečijih interesa. A drugo, u čemu se, po meni, krije čitava ta varka je da se ponovo na uštrb spasavanja rijeke Tare olakša gradnja ove četiri hidroelektrane na Morači", kaže ekolog Aleksandar Ražnatović.
Korak unazad
U NVO Green Home smatraju poražavajućom činjenicu da nacrt koncesionog akta za hidropotencijal Morače ne daje odgovor - koliko će država uložiti za finansiranje projekta, kao ni definisane mjere zaštite životne sredine. U Green Home-u smatraju da je akt, koji je na javnoj raspravi do sredine oktobra, veliki korak unazad.
"Strateška procjena uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan makar su sadržali idejna rješenja kako bi izgledale elektrane, a u nacrtu koncesionog akta nema čak ni liste želja energetskog lobija. To je prazan papir u koji će budući koncesionar upisati šta mu odgovara", kaže direktor Green Home-a Darko Pajović.
"To je jedan specifičan vid kampanje da se skrene pažnja javnosti sa onog što je krucijalno a što mi, na žalost, nećemo znati a to je – pod kojim uslovima će država dati nekome da koristi naš hidro potencijal da bi jednog dana Crna Gora mogla revnosno da kupuje struju od istog tog investitora", navodi Pajović.
Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti nije bilo dovoljno da sugerišu potrebu razmatranja potapanja Tare, već je otvoreno sugerisano i da je potrebno razmotriti i moratorijum na korišćenje nuklearne energije u energetske svrhe. Protivnike gradnje i eksploatacije nuklearki izjava opozicionara i člana parlamentarnog "zelenog lobija" Strahinje Bulajića sigurno neće ohrabriti.
"Da li gospoda akademici misle da, kada se govori o ukidanju moratorijuma na izgradnju nuklearke na prostoru, na teritoriji Crne Gore ili u smislu koinvestiranja na primjer, da se učestvuje zajedno sa Albanijom na Skadarskom jezeru. Ja zaista ne znam na što oni misle. Ali, ako Albanija bude gradila nuklearku na Skadarskom jezeru, kakva je razlika između te nuklearke i ako bi je pravili na Ćemovskom polju 30 do 40 km vazdušne linije? Ne daj bože neke katastrofe. To je jednako je li ona u Grčkoj, Albaniji ili u sred Podgorice. Da li je Strahinja Bulajić ili bilo ko drugi 'za' ili 'protiv' gradnje nuklearki, čini mi se da je to irelevantno. Nuklearna energija se apsolutno vraća na velika vrata."
Činjenica da je Crna Gora skupštinskom Deklaracijom proglašena za ekološku državu, kao i da je takođe Deklaracijom parlamenta, kao vrhovnog zakonodavnog tijela, zaštitila rijeku Taru, od bilo kakve eksploatacije u energetske svrhe, nije smetala Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da ipak savjetuje Vladi da ponovo razmisli o potapanju ove rijeke, koja je pod zaštitom UNESCO-a.
Tim sugestijama se ponovo gura prst u oko ukupnoj javnosti Crne Gore, koja se, kao nikada prije toga, ujedinila u otporu energetskim projektima na Tari, jer bi to značilo potapanje tako značajnog prirodnog i turističkog resursa, kao što je drugi po veličini kanjon na svijetu.
Pored povampirenja ideje o potapanju Tare, svakog zainteresovanog za očuvanje najvažnijih prirodnih resursa i, uopšte, životne sredine, može dodatno zabrinuti i stav političara.
Strahinja Bulajić je poslanik opozicione Nove srpske demokratije, član je skupštinskog Odbora za ekologiju i turizam, kao i takozvanog "zelenog lobija", grupe poslanika, koji bi trebalo da zastupaju interese ekologije.
"Veliko je pitanje na šta su mislili ako kažu 'potapanje kanjona Tare'. Da li su mislili na onaj dio koji se odnosi na projekat Buk – Bijela ili na projekat koji se zove HE Ljutica. Jer to nije isto ako govorimo o ta dva projekta jer su oni energetski gledanu potpuno različiti, a u smislu potapanja kanjona to je apsolutno", kaže Bulajić.
Ekolozi, međutim, u obnavljanju priče o potapanju Tare i njenoj energetskoj eksploataciji vide samo "dimnu zavjesu", kojom treba pokriti netransparentan investicioni projekat gradnje četiri hidroelektrane na rijeci Morači.
"Ja to vidim kao dvojako saopštenje. Prvo, da se još građani Crne Gore bave tom pričom o spasavanju rijeke Tare i njenog kanjona i da u sve većem obimu, kako i sada vidimo, da se radi na proizvodnji struje zbog nečijih interesa. A drugo, u čemu se, po meni, krije čitava ta varka je da se ponovo na uštrb spasavanja rijeke Tare olakša gradnja ove četiri hidroelektrane na Morači", kaže ekolog Aleksandar Ražnatović.
Korak unazad
U NVO Green Home smatraju poražavajućom činjenicu da nacrt koncesionog akta za hidropotencijal Morače ne daje odgovor - koliko će država uložiti za finansiranje projekta, kao ni definisane mjere zaštite životne sredine. U Green Home-u smatraju da je akt, koji je na javnoj raspravi do sredine oktobra, veliki korak unazad.
"Strateška procjena uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan makar su sadržali idejna rješenja kako bi izgledale elektrane, a u nacrtu koncesionog akta nema čak ni liste želja energetskog lobija. To je prazan papir u koji će budući koncesionar upisati šta mu odgovara", kaže direktor Green Home-a Darko Pajović.
"To je jedan specifičan vid kampanje da se skrene pažnja javnosti sa onog što je krucijalno a što mi, na žalost, nećemo znati a to je – pod kojim uslovima će država dati nekome da koristi naš hidro potencijal da bi jednog dana Crna Gora mogla revnosno da kupuje struju od istog tog investitora", navodi Pajović.
Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti nije bilo dovoljno da sugerišu potrebu razmatranja potapanja Tare, već je otvoreno sugerisano i da je potrebno razmotriti i moratorijum na korišćenje nuklearne energije u energetske svrhe. Protivnike gradnje i eksploatacije nuklearki izjava opozicionara i člana parlamentarnog "zelenog lobija" Strahinje Bulajića sigurno neće ohrabriti.
"Da li gospoda akademici misle da, kada se govori o ukidanju moratorijuma na izgradnju nuklearke na prostoru, na teritoriji Crne Gore ili u smislu koinvestiranja na primjer, da se učestvuje zajedno sa Albanijom na Skadarskom jezeru. Ja zaista ne znam na što oni misle. Ali, ako Albanija bude gradila nuklearku na Skadarskom jezeru, kakva je razlika između te nuklearke i ako bi je pravili na Ćemovskom polju 30 do 40 km vazdušne linije? Ne daj bože neke katastrofe. To je jednako je li ona u Grčkoj, Albaniji ili u sred Podgorice. Da li je Strahinja Bulajić ili bilo ko drugi 'za' ili 'protiv' gradnje nuklearki, čini mi se da je to irelevantno. Nuklearna energija se apsolutno vraća na velika vrata."