Smrt i lepota černobilskog Četvrtog reaktora

Ivleva priča da je uspela da uđe u Četvrti reaktor zahvaljujući pomoći fizičara sa kojima se sprijateljila. "Nije bilo reči o povlačenju ikakvih veza", navodi ona. "Veza i prijateljstvo su dve različite stvari."

Uništena kontrolna soba je svedok veličine černobilske nuklearne nesreće. "Mislim da je Černobil igrao važnu ulogu u budućnosti Sovjetskog Saveza. Ova tragedija je uveliko uticala na (tadašnjeg predsednika Mihaila) Gorbačova i na njegov stav prema Savezu", kaže Ivleva.

"Ovo je poslednji dokaz da priroda počiva na svojim zakonitostima, ne možete oblak da zaustavite na granici", navodi ona.

Uništena kontrolna soba. Ivleva kaže da nije osetila nikakav strah dok je fotografisala unutrašnjost reaktora. "Ništa nisam osetila osim radoznalost", ističe ona.

Ipak, navodi Ivleva, opreznosti nikad dosta. "Znala sam da se upuštam u veoma opasnu situaciju, u kojoj je sve oko tebe opasno. Shvatila sam da ovo nije baš najlepše mesto na Zemlji."

Naučnici u specijalnoj zaštitnoj odeći (levo) i mutirano drvo bora. "U Černobilu sam boravila sa ljudima koji dobro znaju gde je dopušteno da se hoda kako bi se umanjila potencijala opasnost. Taj prostor je beskrajno zanimljiv, jer nijednom novinaru do tada nije bio omogućen pristup."

Uništena kontrolna soba. "Bila sam obučena u posebnu odeću koja mi je otežavala hodanje. Gumene čizme, specijalne rukavice i plastično odelo. To nikako nije bio turistički obilazak."

U razgovoru za Njujork Tajms 1991. godine, pet godina posle nesreće, Ivleva je o ljudima koji su radili u reaktoru tokom njenog fotografisanja Černobila, imala samo najbolje reči. "Ovi momci su sada moji prijatelji. Kada ih pogledam, pomislim: 'O Bože, uskoro ću ih videti u sanduku' ".

Radnici mere stepen izloženosti radijaciji. Za fotografije Četvrtog reaktora nuklearke u Černobilu Ivleva je osvojila prestižnu nagradu World Press Photo 1992. godine, u kategoriji Nauka i tehnologija.

U eseju objavljenom povodom 30. godišnjice černobilske nesreće, Ivleva se prisetila prizora koji nikad neće zaboraviti. "Videla sam čestice prašine kako 'plešu' na ovim zrakama, poput transformisane apokalipse u jednu nepoznatu, pozorišnu lepotu. Nikad u životu nisam doživela takvu scenu -- lepo i smrtonosno u isto vreme."

"Budući da su zaštitari poznavali ove momke, pustili su nas da slobodno hodamo bez da su tome pridavali ikakvu pažnju", napisala je Ivleva u svom prošlogodišnjem eseju.

U eseju Viktorija Ivleva je naglasila i činjenicu da, iako su njene slike reaktora objavljene širom sveta, samo nekoliko fotosa je objavljeno u Sovjetskom Savezu i to u magazinu za fotografiju i u nekim crno-belim novinama poput Novaja Gazeta. "Srećna sam što je došlo vreme da ih sve objavim", napisala je ova ruska fotografkinja i aktivistkinja.