Černobil – zemlja mlijeka i meda?

Pogled na nuklearnu elektranu u Černobilu, 30 godina nakon eksplozije koja je šokirala svijet.

Okolne napuštene gradove i sela danas obilaze turisti koji fotoaparatima bilježe prizore propadanja i opustošenosti.

Gas maske za djecu (mjere opreza u slučaju napada Sjedinjenih Država) razbacane su po podu, dugo nakon katastrofe. Vodič u Černobilu, Volodimir Jehorov, kaže da ih je razbacao jedan "umjetnik" koji je želio prikazati jezive scene apokalipse.

Prvo što osjetite kada pristupite takozvanoj Zoni isključenja je tuga. Ovdje je nekad bio dječiji kamp.

Međutim, postoji i duga slika Černobila. Ova kuća pripada Vasilu Sokirenku, jednom od 160 mještana.

Bivši policajac odlučio se vratiti u Černobil 1990. Ali, rad izvan Zone isključenja se više cijeni. Plata je dvostruko veća. Poslije osmogodišnjeg života u Černobilu, kao penzioner se vratio u rodni grad Sumi, ali samo nakratko.

"Sjedio bih u stanu na petom spratu i slušao automobile sa autoputa. Ništa nisam radio osim pio i gledao televiziju", kaže naš sagovornik. Potom je Vasil donio odluku da se vrati. Černobil mu se uvukao pod kožu.

Iskoristio je sve veze kako bi dobio dopuštenje da se vrati. Kuća u kojoj sada živi nije bila njegova.

Hodao je ulicama dok nije pronašao idealno imanje, kolibu sa velikom baštom u kojoj Vasil uzgaja povrće, cvijeće, te drži pčele.

Vasil pregledava košnice. On priča da ga je jedne prilike posjetio bivši vlasnik kolibe, koji sada živi na Krimu. "Pokucao je na vrata i nije bilo nikakvih problema. Naprotiv. Bilo mu je drago što kuća nije prazna", kaže on. Bez njegovog održavanja, ističe Vasil, koliba bi odavno bila u ruševnom stanju.

Dok pregledava košnice, Vasil kaže da ga zračenje previše ne brine. "Testirali smo područje na kojem živim, i čisto je. Testiram i hranu koju jedem, i ona je čista", navodi on.

"Ovdje osjećam slobodu… Kada ljeto dođe i bašte su u punom cvatu, sasvim je jasno zašto sam se odlučio vratiti", kaže Vasil. I dok napuštamo Vasila, predstoji nam još jedan "zadatak".

Ovo je trenutak kojeg se užasava svaki posjetilac Černobila. Majstor Dimitrij Kolčinskij (lijevo) se testira na radijaciju. Oglasio se alarm. Crveno treptajuće svjetlo ispred njega pokazuje kontaminaciju na predjelu pluća. Nakon što je uklonio zakačenu iskaznicu, nalaz je čist. Međutim, on će proći još tri skeniranja kako bi u potpunosti bio siguran da nije kontaminiran. Na putu ka kući, Dimitrij je telefonom pozvao svoju ženu i zatražio da mu pripremi novu odjeću. Majicu će baciti. "Ne želim ove stvari u blizini mog djeteta", kaže on. Ovo je podsjetnik da, i poslije toliko godina i uprkos optimizmu ljudi poput Vasila, Černobil je i dalje zatrovano mjesto.