Zatvaranje kritičara i protivnika u psihijatrijske ustanove dugo je bilo metoda koju su koristili represivni režimi širom bivšeg sovjetskog bloka. Prema riječima branilaca ljudskih prava i ljekara, to nasljeđe "kaznene psihijatrije" ponovo se pojavilo u savremenoj Bjelorusiji.
Navodi se da je najmanje 22 ljudi, koje bjeloruski branioci ljudskih prava smatraju političkim zatvorenicima, podvrgnuto obaveznom psihijatrijskom liječenju, mjeri koja može dovesti do njihovog neograničenog zadržavanja izvan uobičajenog zatvorskog sistema u zemlji.
Među njihovim navodnim prestupima nalaze se vrijeđanje državnih zvaničnika, pomaganje u aktivnostima koje vlasti smatraju ekstremističkim, uklanjanje državnih zastava, kao i navodna djela povezana sa terorizmom.
Za razliku od uobičajenih zatvorskih kazni, obavezno psihijatrijsko liječenje nema unaprijed određen datum završetka.
Osobe podvrgnute ovoj mjeri ne mogu, za razliku od drugih zatvorenika, biti obuhvaćene amnestijom ili pomilovanjem.
"Ti ljudi se nalaze u svojevrsnoj 'sivoj zoni'. Rekao bih čak i 'crnoj zoni'", izjavio je Vasil Zavadski, bivši zatvorski ljekar koji je stekao specijalizaciju iz psihijatrije.
Branioci ljudskih prava navode da im nije poznat nijedan slučaj političkog zatvorenika koji je pušten na slobodu nakon što je bio podvrgnut obaveznom psihijatrijskom liječenju, a sve to u periodu od 2020. godine do danas.
Od krivičnog postupka do psihijatrijske ustanove
Jedan od najpoznatijih slučajeva je slučaj Marije Uspenske, udovice Andreja Zelcara, koji je ubijen u septembru 2021. godine tokom razmjene vatre sa pripadnicima KGB-a u svom stanu u Minsku.
Uspenska je privedena istog dana i prvobitno je bila smještena u pritvorski centar Akrestina, nakon čega je prebačena u zatvor Valadarka.
Marija Uspenskaja optužena je za saučesništvo u ubistvu oficira KGB-a Dmitrija Fedasjuka, a sud u Minsku naložio joj je obavezno liječenje u psihijatrijskoj bolnici.
U decembru 2021. godine provela je tri nedelje u psihijatrijskoj ustanovi u okviru kompleksa Navinki u Minsku, navodno radi obavljanja pregleda. Optužena je za saučesništvo u ubistvu oficira KGB-a Dmitrija Fedasjuka, a sud u Minsku joj je odredio obavezno liječenje u psihijatrijskoj bolnici.
Rok za završetak liječenja nije određen, a prema podacima Centra za ljudska prava Vjasna, ona se nalazi u Republičkom naučno-praktičnom centru za mentalno zdravlje u Minsku. Njeno puštanje na slobodu zavisi od procjene ljekara da liječenje više nije potrebno, nakon čega bi uslijedio pravni postupak.
Neli Alfjorava, umjetnica i književnica iz Polacka, upućena je na obavezno liječenje nakon suđenja iza zatvorenih vrata 2024. godine. Ona je radila kao posmatrač na izborima i objavljivala video-snimke na društvenim mrežama, prije nego što je protiv nje pokrenut krivični postupak zbog navodnog vrijeđanja državnog službenika.
Neli Alfiorava
Natalija Manila je upućena na liječenje zbog navodnog pomaganja ekstremističkim aktivnostima, s obzirom na to da je prije hapšenja pružala pomoć političkim zatvorenicima.
Natalija Mikulič je smeštena u psihijatrijsku ustanovu na osnovu optužbi koje, između ostalog, uključuju vređanje državnog službenika, podsticanje društvene netrpeljivosti i klevetu.
Asker Alahverdijev (25) je 2024. godine upućen na lečenje uz pojačan nadzor, zbog navoda da se pripremao za učešće u vojnim aktivnostima.
Natalija Mikulič
Ivan Mikša (21) upućen je na obavezno liječenje nakon što je uklonio državne zastave Bjelorusije sa javnih zgrada.
Danili Žarinu određeno je liječenje uz pojačan nadzor, nakon što je optužen za teroristički napad na ustanovu Ministarstva unutrašnjih poslova u Mogiljovu.
Ko odlučuje o 'tretmanu'?
U Bjelorusiji, zahtjev za psihijatrijski pregled mogu podnjeti policajac, istražitelj, tužilac ili sudija. Konačnu odluku o izricanju mjere obaveznog liječenja donosi sud, izjavila je Svjatlana Halaunjova, pravnica u Centru za ljudska prava Vjasna.
Ona je navela da se osobe optužene za vrijeđanje autoritarnog lidera zemlje Aleksandra Lukašenka, ili drugih državnih zvaničnika, često upućuju na psihijatrijske preglede.
Asker Alahverdijev
Bjeloruski psihijatar Sjarhej Papou, koji je ranije radio u Bjelorusiji, a sada radi u Finskoj, ističe da je važna razlika između medicinskih i pravnih ovlašctenja.
"Ljekari samo sprovode pregled; oni ne donose odluke. Sud odlučuje šta će biti sa tom osobom", rekao je Papou za Radio Slobodna Evropa.
Bjeloruski zakon nalaže da osobe koje su na obaveznom liječenju moraju biti podvrgnute ljekarskim procenama najmanje jednom u šest mjeseci. Ako ljekari zaključe da pacijentu liječenje više nije potrebno, oni sačinjavaju nalaz i dostavljaju ga sudu.
Međutim, Papou navodi da taj proces nimalo nije jasan, te da bezbjednosne službe mogu uticati na odluke čak i kada ljekari zaključe da liječenje više nije neophodno.
'Kao zatvor ili još gore'
Palina Šarenda-Panasjuk, bivša politička zatvorenica, prošla je kroz nekoliko psihijatrijskih pregleda dok je služila kaznu u bjeloruskim zatvorima. Njoj lično nije izrečena mjera obaveznog liječenja, ali je upućivana na preglede u psihijatrijski kompleks Navinki u Minsku.
Opisala je objekat sa visokim stepenom obezbjeđenja, okružen betonskim zidovima i bodljikavom žicom, u koji su zatvorenici dovođeni iz pritvorskih jedinica sa lisicama na rukama.
"Uslovi su kao u zatvoru, možda čak i gori", rekla je ona za Radio Slobodna Evropa.
Palina Šarenda-Panasjuk
Prisjetila se da su joj davali preveliku odjeću i da su zahtijevali od nje da hoda držeći ruke iza leđa. U zgradi za preglede, sobe su imale četiri gvozdena kreveta, a namještaj je bio pričvršćen za pod. Toaleti su bili dostupni samo četiri puta dnevno, a tuševi jednom nedeljno.
"Kategorično sam odbila da razgovaram sa psihijatrima. Rekla sam im da je to kaznena psihijatrija", izjavila je Šarenda-Panasjuk.
Zavadski je rekao da inicijativa za slanje političkih zatvorenika na obavezno psihijatrijsko liječenje dolazi od organa za sprovođenje zakona, a ne od medicinskih stručnjaka.
"To nije medicinska inicijativa da se oni pošalju na liječenje, već inicijativa ljudi u uniformama: policajaca, istražitelja, tužilaca, pripadnika KGB-a", rekao je on za Radio Slobodna Evropa.
Osobe kojima je određeno obavezno psihijatrijsko liječenje nemaju pristup istim mehanizmima za puštanje na slobodu kao obični zatvorenici, naveo je Zavadski.
"Obični zatvorenici prije ili kasnije budu pušteni na slobodu, nakon odsluženja kazne, putem amnestije ili pomilovanja", rekao je on. "Ali kako nekoga možete pustiti sa liječenja? Za to ne postoji način".