Osobe sa invaliditetom su jedna od najugroženijih kategorija stanovništva u Bosni i Hercegovini. Osim otežananog života usljed duševnih i fizičkih nedostataka u stalnoj su borbi sa brojim barijerama koje ih ometaju da normalno žive. Legislativa koju je usvojila ova država omogućava poštivanje njihovih prava, ali u praksi ova populacija je na marginama društva.
Mila Gračanin prinuđena je da svaki dan, često i po nekoliko puta izvuče svoje tijelo iz kolica i uz pomoć drvenih štaka prijeđe 40 stepenica do svog radnog mjesta. Zaposlena je u višegradskom Udruženju građana „Nove nade“. Ovoj ženi koja je 100 posto invalid, opština je dodijelila kancelariju u potkrovlju trospratne zgrade.
“Ja se vrlo teško krećem i potrebno je da pri svakom pokretu, kada želim da se popenjem na jednu stepenicu, ja rukama moram odići svoje tijelo da bih došla do te jedne stepenice i tako sve dalje” , objašnjava Mila.
Malo bolja situacija je u većim gradovima, ali to ipak nije dovoljno za normalno i nesmetano funkcionisanje osoba sa invaliditetom. Brojne su poteškoće sa kojima moraju svakodnevno da se bore.
“Tu su nepropisno parkirani automobile, nepristupačnost javnim institucijama, javnom gradskom prevozu, nedovoljan broj zvučnih semafora”, neki su od problema koja navodi Amira Hasić iz Udruženja slijepih Kantona Sarajevo.
Od ukupnog broja građana BiH, oko 10 posto populacije čine osobe sa invaliditetom. U državi koja ima skoro 50 posto nezaposlenih, posao je svakako blagodet. Za osobe sa određenim tjelesnim oštećenjima, zaposlenje je uglavnom misaona imenica.
“Osobe sa invaliditetom vrlo teško dolaze do zapošljavanja. Da li je to zbog predrasuda ili nekih drugih razloga, ne znam, ali izbjegava se zapošljavanje osoba sa invaliditetom”, stav je Stojanke Nikolić, također osobe sa teškim invaliditetom.
Prema zakonu iz 2009.godine, na 16 zaposlenih mora biti uposlena jedna osoba sa invaliditetom. To se odnosi i na javni i na privatni sektor. Međutim, u bh praksi zakoni su samo slova na papiru.
“Veća disciplina je u privatnom sektoru. Oni imaju daleko bolju naplatu posebnog doprinosa za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Taj posebni doprinos su prema našem zakonu dužni uplaćivati svi oni subjekti koji ne izvrše obavezu zapošljavanja osoba sa invaliditetom”, objašnjava Risto Nišić, rukovodilac Sektora pripreme i razvoja pri Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH.
Sankcija za nepoštivanje Zakona nema.
“Ono što mi moramo u konačnici uraditi je poduzimanje svih zakonskih mjera i sankcija za neprovođenje zakonskih obaveza”, upozorava ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Damir Ljubić.
Ulična akcija u Banjaluci
Bosna i Hercegovina je potpisala UN-ovu Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i ratificirala ju 2010 godine. Od tada do danas, za ovu populaciju ništa se nije uradilo.
“Imamo Konvenciju kao jedan fantastičan alat, kao nešto što bismo svi morali poštovati i uvažavati. Nažalost nije iskorištena još uvijek u BiH onoliko koliko bi to trebalo da bude”, ocjena je predsjednice Vijeća za osobe s invaliditetom BiH, Elvire Bešlije.
Na nepoštivanje prava iz Konvencije odnosile su se i primjedbe Ujedinjenih naroda, ali i njihove preporuke, koje su uslijedile na Izvještaj BiH o stanju ljudskih prava predstavljenom početkom novembra.
“Ovo se naročito odnosi na pravo na slobodu kretanja, što podrazumijeva uklanjanje arhitektonskih i svih drugih barijera, ali i osiguravanje adekvatnih pomagala i drugih službi podrške za osobe sa invaliditetom. Puni pristup u procesu obrazovanja i zapošljavanja, te socijalnu sigurnost kao preduslov njihovog dostojanstvenog života”, neke su od preporuka koje navodi Suvad Zahirović, direktor Informativnog centra za osobe sa invaliditetom Lotos iz Tuzle.
Osobe sa invaliditetom ne bore se samo protiv administracije, arhitektonskih barijera ili legislative. U BiH oni se moraju boriti i sa predrasudama koje društvo ima prema njima.
“Tako da se osobe sa invaliditetom stigmatiziraju. Postoji uvriježeno mišljenje kod većine građana da su to osobe koje su manje vrijedne, beskorisne i na neki način teret društva”, tvrdi Haris Čaušević, izvršni direktor nevladine organizacije altruista za podršku osobama sa umanjenim sposobnostima “Svjetlo” iz Sarajeva.